Mještani sela Kukujevaca kod Šida žive i rade kao da su u najrazvijenijem evropskom kraju. Nemaju nezaposlenih. Mladi su našli posao u svom selu i sve češće se odlučuju na brak i rađanje djece, pa vrtić postaje pretijesan. U Kukujevcima postoji industrija mesa „Agropapuk“ u kojoj radi 200 mještana, u poljoprivrednim zadrugama „Ratar“ i „Rit“ posao je našlo njih 150, na farmi koza „Beokapra“ koja spravlja čuveni sir radi 35 mještana, izvozno-uvozna kuća „Asoler“ koja nabavlja gume za sva vrsta vozila zapošljava 15 ljudi.

Tu su i seoska pivara, više trgovačkih radnji, apoteka, veterinarskih stanica, kafića i drugih firmi, u kojima radi bar još 50 Kukujevčana. A ono što je najprofitabilnije iz ovog sela jeste proizvodnja duvana. Ravno 100 domaćinstava uzgaja duvan na ukupno 1200 hektara, što je ubjedljivo najviše u Srbiji.

– U našem selu samo ne rade maloljetna djeca – s ponosom nas obaviještava Miroslav Stojčević, predsjednik sela Kukujevaca i najbliži rođak počivšeg patrijarha Pavla (njegov djeda i patrijarh Pavle su rođena braća). – Imali smo lane u avgustu tačno 293 djeteta starosti do 15 godina. Danas je to više od 300, i sve će ih više biti. Na dan Svetog Save prijavljeno je četvrto rođeno dijete u januaru ove godine. U februaru se porodilo još šest žena. Takav priraštaj nema zajedno i u više većih sela naše okoline.

Sadašnji mještani Kukujevaca su Srbi koji su prije dvadesetak godina došli iz Hrvatske i razmijenili kuće i imanja sa ovdašnjim starosjedeocima Hrvatima. Brzo su se snašli u novom zavičaju, iako su stigli iz raznih krajeva, iz 160 mjesta. Sve što su postigli, uradili su sami. Njima nije trebao politički podstrijek da bi od svojih prihoda odvajali sredstva za potrebe u selu. Oni su sada najbolji primjer samoorganizovanja i sloge u selu.

– Danas su Kukujevci, možda jedino selo u Srbiji koje bar sto puta više daje državi nego ona njemu. Samo naših 100 proizvođača duvana za struju godišnje plate više od 10 miliona dinara, a to je bar dva milona dinara PDV-a. Zatim industrijska klanica plati godišnje 30 miliona dinara struje, a gdje su razni doprinosi i porezi. Sigurni smo da se iz Kukujevaca u državnu kasu slije bar 50 miliona dinara – kaže Stojčević.

Budžet mjesne zajednice je 4,2 miliona dinara. Od toga selo samodoprinosom obezbjeđuje 2,4 miliona dinara, a opština 1,8 miliona.

– Takav odnos nema ni jedno selo, jer većina nema samodoprinos, pa im opština daje sve. Iskren da budem i da ništa ne dobijemo od opštine ne bi se ljutili. Poštuje se zakon i zato nam se dodjeljuje. Za naše planove to su mali novci. Želimo da podignemo sportsku halu, da sagradimo nama crkvu i da renoviramo staru katoličku crkvu, da ne bude više ruglo sela. Mi imamo veoma dobre odnose sa ljudima sa kojima smo se zamijenili za imanja. Shvatili smo svi da nas je na tako nešto primorala jedna pogubna politika i prokleti rat, i ništa više - govori Miroslav Stojčević.

U Kukujevcima je i društveni život na veoma visokom nivou. Imaju KUD koji se oslanja na učitelje osmogodišnje škole, lovace, penzionere, udruženje žena. Fudbalskik klub „Obilić“ je ponos u kojem igraju samo mještani, jer Kukujevčani za razliku od drugih ne plaćaju igrače. Svi njihovi fudbaleri su zaposleni u selu i imaju dobre plate.

Istinita priča da čovjek u ova vremena ne vjeruje da je moguće u Srbiji. A moguće je.

izvor: Politika.rs