Savanović ocjenjuje da „Željeznice Srpske“ mogu opstati „pravilnim ulaganjem i određivanjem položaja, ali se moraju uvesti drugačiji principi i odnosi Vlade Srpske prema toj firmi i urediti unutrašnji odnosi u preduzeću“.

„Željeznice Srpske“ su akcionarsko društvo sa većinskim javnim kapitalom, koji se, navodi Savanović, „istopio“ zbog prekomjernih gubitaka proteklih deset godina.

Restrukturisanje predviđa i reorganizaciju „Željeznica Republike Srpske“, koje su sada kompanija „vertikalne organizacije“, bez zavisnih preduzeća i profitnih centara.

„Prijedlogom je predviđeno da se preduzeće ne razdvaja, već da bude holding, jer se totalno razdvajanje infrastrukture i operacija u nekim zemljama nije pokazalo kao dobro rješenje, naročito kada je riječ o malim željeznicama“, pojašnjava Savanović.

U okviru holdinga treba osnovati i dodatne komplementarne djelatnosti, kako bi se precizno mjerili bilansi stanja i uspjeha. Holding će imati vlastite izvještaje i planove rada.

On ukazuje da je restrukturisanje veoma bitno kada je u pitanju i organizacioni i ekonomski i pravni okvir u kojem „Željeznice“ rade.

„`Željeznice’ su nepotrebno opterećene kreditima od imaoca, što ne postoji nigdje u svijetu, a to nije u skladu ni sa zakonima o željeznicama Republike Srpske i BiH“, upozorava Savanović.

Prema njegovoj ocjeni, „u svjetskoj praksi imaoc željezničke infrastrukture jeste država koja je i zadužena za njeno održavanje, pa tu praksu treba uvesti i u Srpskoj“.

„U našem slučaju država daje subvencije, ali nedovoljno, s obzirom da u ‘Željeznice’ nije ulagano više od 40 godina“, pojašnjava Savanović i napominje da su „krediti za remontovanje pruga od Doboja do Banjaluke zaduženi na ‘Željeznice’ i da se knjiže kao njena obaveza, iako Vlada kao garant to vraća“.

„Zašto se onda obaveze kaleme ‘Željeznicama’, čime one ruše svoje bilanse, pa neko ko ne poznaje pravo stanje komentariše ‘Željeznice’ kao ‘rupu bez dna’ koje je nemoguće održavati“, pita Savanović.

On ističe da je potrebno uložiti u informatizaciju, nova putnička vozila, dizel i elektro garniture, jer postojeće lokomotive prave troškove i nemaju gotovo nikakve efekte, pa su putnici nezadovoljni i „bježe“ od željeznice.

„Tu su i problemi uređenja perona, stanica i usluga, a kada je u pitanju infrastruktura – tu smo najviše zaglibili, jer dugo nije rađen remont, a kamoli modernizacija ili izgradnja nove trase“, navodi Savanović.

On smatra da postoji veliki disparitet između ulaganja u željezničku i putnu infrastrukturu u Republici Srpskoj – u korist putne.

Savanović ukazuje da postoji potreba za drugačijim kadrom, kao i da imovinu „Željeznica“, koja nije mala, treba evidentirati i uknjižiti, kako bi se stvorili uslovi da se njome kvalitetno upravlja.

Savanović navodi da „Željeznice Srpske“ nisu u gorem položaju od onih u okruženju, a da imaju manje obaveza prema povjeriocima od „Željeznica Federacije BiH“.

On upozorava na loša iskustva Hrvatske i Srbije kojima je kandidatura u članstvo EU nametnula obavezu da se u roku od šest mjeseci restrukturišu i otvore stranim operaterima i lokomotivama.

„Taj problem treba dubinski posmatrati i upustiti se u njega brzo i ozbiljno, jer ukoliko se ne prilagodimo – tržišna utakmica će nas ‘ugušiti“, upozorava generalni direktor Željeznica Republike Srpske.

izvor: Srna