Hrvatski Romi imaju ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti, upozorila je Evropska komisija, baš kao i oni u Bugarskoj, Francuskoj ili Njemačkoj i pri tome žive u niskim higijenskim uslovima u pretežno izoliranim područjima na rubovima gradova.

Novinari DW posjetili su romsko naselje u samom glavnom gradu Hrvatske. Tek osam kilometara vazdušne linije od Trga Bana Jelačića u Zagrebu smješteni su Kozari putevi, naselje s oko 15 hiljada stanovnika, izgrađeno tokom i nakon ratnih devedesetih, sa značajnim udjelom doseljenih Bošnjaka, Albanaca i Roma. Potonjih ima desetak odsto.

Novinari, pokazalo se, nisu baš dobrodošli kod svih stanovnika ovog naselja, piše DW. Ipak, riječ je tek o manjini koja nema povjerenja u strance i fotoaparate. Čini se da se ugodno u ovim krajevima ne osjećaju ni romski uglednici, politički aktivni Romi koji žive izvan naselja. „Znate kako je. Ja tamo ne bih išao. Zima je, ljudi nemaju za grijanje pa su ljuti na sve. Ni vama ne preporučam“, rekao je novinarima jedan od njih.

Više ne smiju skupljati sirovinu

Zaista, onima koji žive u potleušicama sklepanima od dasaka, lima i raznog otpadnog materijala zima sigurno nije laka. Provizorni objekti stisnuti su između čvrstih zidanih katnica i dvokatnica koje već na prvi pogled odaju nelegalnu gradnju lišenu svakog urbanističkog planiranja.

Ceste su pune vode, no barem su u novije vrijeme asfaltirane, zadovoljno kažu mještani. Unija Roma ulaže velike napore kako bi unaprijedila život lokalne zajednice. Tvrde da je stanje u naselju neusporedivo s onim od prije desetak godina. Zatvorio se kanal koji je provodio zagrebačke otpadne vode do postrojenja za pročišćavanje, naselje je dobilo i autobusnu liniju prema centru grada. Legalizovana je i infrastruktura pa sada više nema problema ni s vodom, ni sa strujom. „Legalizuju se kuće, ali ne znam kako će većina Roma riješiti to. Naime, većina tih objekata i nisu objekti, već straćare“, kaže domaćica Senija Seferović, bivša vijećnica u Vijeću Gradske četvrti. 

Romi, objašnjava, više nisu sakupljači sekundarnih sirovina i to ne svojom voljom. „Prema novom zakonu, ako imate vozilo ili prihod od sakupljanja sekundarne sirovine, nemate pravo na socijalnu pomoć.“ Da ne bi bilo zabune, ni socijalna pomoć nije dovoljna za normalan život. 

Deveteročlane porodice primaju nešto manje od 3 hiljade kuna što je možda ipak više od onoga što mogu zaraditi sakupljači sirovina. 

Uz to, veliki broj Roma koji su se doselili posljednjih decenija u Hrvatsku nemaju sređene dokumente pa samim time ne mogu ostvariti nikakva socijalna prava. „Ako i imaju dokumente, često je riječ o privremenom boravku koji se svake godine mora produžiti. Ako za vrijeme boravka takve osobe dobiju djecu, ta djeca nemaju mogućnost zdravstvenog osiguranja i rješavanja statusnog pitanja, jer roditelji su stranci“, priča nam Seferović. 

Zbog toga djeca, kaže, ostanu bez zdravstvene zaštite pa čak i bez obaveznog vakcinisanja, a stranci u Hrvatskoj moraju plaćati 400 kuna mjesečno za zdravstveno osiguranje, bez obzira koriste li ga ili ne.

Vrtić – dobar start za normalan život

Ipak, u cijeloj priči postoji i svijetla tačka – Unija Roma vodi vrtić kojeg pohađa 18 romskih mališana. „Djeca od ponedjeljka do petka dolaze kod nas, s tim da imaju integraciju u vrtiću Zrno. Tamo rade sve što radimo ovdje, jedino što se druže s neromskom djecom. To je dvostruka korist za djecu, a saradnja je jako kvalitetna“, objašnjava Seferović. 

Uz vaspitačicu tu je i administrativna sekretarica Unije Roma Danijela Štimac Sajko. Ona nije Romkinja i kaže za sebe da je „Katica za sve“ koja već 17 godina radi u romskoj zajednici. I sama je imala predrasuda kada se javila na oglas za posao pa razumije i zašto je teško naći školovane vaspitače za rad u vrtiću koji je ponos naselja. „Naravno, ne bih ni ja s fakultetom radila za 2.800 kuna. A mi po ugovoru s Gradom moramo imati stručnu osobu. Mjesečno od Zagreba dobijamo 25 hiljada kuna. Nas troje radimo za platu manju od minimalca kako bi vaspitačica mogla imati skromnih 4.100 kuna. Samo za plate nam treba 18,600 kuna. A gdje je prehrana, prevoz, didaktički materijal kojega roditelji ne mogu kupiti? Kako dignuti rad na viši nivo kako bi najveću korist mogla imati djeca?“, pita se ova nasmiješena Slavonka.

Bez obzira na sve teškoće, iza vrtića je veliki odrađeni posao koji donosi i velike rezultate. Možda se prosječnom građaninu ne čine značajni, no za ovu romsku zajednicu su neprocjenjivi, jer obrazovanje je najveća životna prilika koju još uvijek premalo Roma iskoristi.

Romkinje su višestruko diskriminisane

Školovanje je posebno važno za romske djevojčice i žene, budući da one nisu emancipirane unutar svoje zajednice, a kamoli u društvu. 

Dogovorni brakovi još uvijek postoje, a društvo to smatra romskom kulturnom posebnošću i gotovo da zatvara oči na to. 

Danijela Štimac Sajko pak dodaje kako su ugovorni brakovi primjetni kod Roma s Kosova i Albanije. Među domaćim Romima je, kaže, bio običaj da se djevojčica prije petog razreda povlači iz škole jer u trenutku kada bi dobila menstruaciju bila bi smatrana ženom i trebalo bi joj potražiti muža. 

Danas se to događa rijetko. Djevojčice završavaju osnovnu školu i upisuju srednju. Škola im, objašnjava Senia Seferović, omogućuje da vide kako žive djeca iz drugih sredina s kojima se mogu napredovati, shvatiti svoje mogućnosti.

A u Kozari putevima, teško se može zaobići politika. Naime, aktualni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koristio je upravo lokalne blatnjave ceste u svojoj kampanji obećavajući napredak i razvoj pa i ne čudi da su gotovo svi mještani glasali baš za njega. „Ali se vidi i da je gradonačelnik puno uradio za poboljšanje uslovau naselju. Mi smo samo osam kilometara udaljeni od centra, a bili smo kao neki zaseok na planini“, odgovaraju sagovornici DW-a. 

Ulaganje u obrazovanje Roma korisna je investicija kako za Rome, tako i za one koji nisu pripadnici te manjine, zaključuje DW. Za prve je to najbolja prilika da izađu iz začaranog kruga siromaštva i društvene isključenosti, a za druge dragocjena mogućnost revidiranja stereotipa o sugrađanima koje gotovo da i ne primjećuju.

izvor: DW