Penziju "živi" u Bretanji, na moru. Glavni grad Srbije ga i dalje privlači baš kao i Istočno Sarajevo i Banjaluka na čijim je mašinskim fakultetima htio da predaje po penzionisanju. O svom trošku!

Sa fakulteta u Istočnom Sarajevu i Banjaluci, početkom prošle decenije nisu ni odgovorili na njegova pisma. Na beogradskom "Mašincu" uz veliku pompu održao je nekoliko predavanja, da bi mu zatim bilo saopšteno da se čeka novi nastavni plan. Hrisafović je, kaže, imao želju da iškoluje nekoliko docenata na ovim prostorima kako bi srpska nauka mogla da prati nove tehnološke iskorake u aerokosmonautici. Ta želja mu se nije ostvarila.

Tokom svoje burne profesionalne karijere Nenad Hrisafović je 1986. postavljen za odgovornog inženjera za sintezu koncepcije evropske hipersonične letjelice "Hermes" (ekvivalent američkom spejs-šatlu), sa zadatkom rješavanja problema povratka letjelice na Zemlju. Nadao se novom profesionalnom uspjehu. Evropska svemirska agencija (ESA) imala je tih godina veliki polet i planove da stigne Amerikance u vasioni, a "Hermes" je, kao i šatl, trebao da opslužuje evropsku orbitalnu stanicu koja se gradila.

Nijemci nisu uspjeli da izgrade stanicu, a Evropljani su odustali od "Hermesa" poslije potrošenih milijardu dolara. Odustalo se između ostalog i zato jer je naš stručnjak upozoravao da je "Hermes" srljanje u katastrofu. Vrijeme je pokazalo da je Hrisafović u pravu. Prvo je "Čelendžer" imao nesreću 1984. godine, a "Kolumbija" se raspala 2003. Tragedije su se dogodile i zbog razloga na koje je Hrisafović upozoravao u proračunima.

- Ima trenutaka u istoriji kada industrija gura nauku u skok za koji ona nema snage - priča Hrisafović. - Velike kompanije koje su radile za Evropsku svemirsku agenciju devedesetih željele su da kao i Amerikanci naprave vasionski brod za višekratnu upotrebu i iza "Hermesa" su stajali giganti kao što su "Marsel Daso", "Aerospešl", "Dornije", "MBA Mesršmit", MPU... Njihovi inžinjeri su bili sigurni da je vrijeme za jedan ovakav brod. Međutim, u laboratorijama na Zemlji rezultati opitovanja bili su problematični.

Kako priča srpski inženjer, u ESA su tada imali eksperimentalne hipersonične tunele za ispitivanje makete brodova u letu, ali ne i sertifikovane industrijske. To je bio ozbiljan problem, jer je postojala opasnost da mjerenja ne budu tačna. Naime, niko sa sigurnošću nije mogao da izračuna sile koje se javljaju na letjelici koja se kreće brzinom 28.000 kilometara na sat, u orbiti 100 kilometara od Zemlje i ulazi u atmosferu.

- Ulaskom u orbitu, u sudaru vazduha sa letjelicom dolazi do disocijacije molekula vazduha na azot i kiseonik, a kiseonik je tu posebno opasan za strukturu letjelice - objašnjava Hrisafović. - Pojednostavljeno, niko nije mogao pouzdano da zna šta se događa sa materijalima od kojih je napravljen svemirski brod i koliko je bezbjedan kada se ponovo vine u svemir.

Nenad veli da nije on taj koji je predlagao da se stane sa "Hermesom" (to bi se smatralo sabotažom), ali je bio jedan od nekoliko ljudi koji su ozbiljno upozoravali da ovakvi brodovi, na ovom stepenu nauke, nisu bezbjedni za ljudsku posadu.

- Američki šatlovi su tokom eksploatacije imali mnogo sreće - priča Hrisafović. - Takođe, NASA je imala i sjajnog aerodinamičara koji im je za šatlove isprojektovao flaps (krilce na trbuhu letjelice) za slijetanje pod uglom od 25 stepeni, umjesto 18 kako su pokazivala izračunavanja. Zahvaljujući oprezu aerodinamičara i ovom većem uglu, nisu se dogodile katastrofe šatlova pri slijetanju, kakvih bi bilo da je ostalo po starom.

Kada je poslije nesreće "Kolumbije" 2003. godine, američka istražna komisija, sastavljena od njihovih najjačih naučnika, izašla sa nalazima zašto je došlo do udesa, Hrisafovićeve tvrdnje o nebezbjednosti materijala kod ovakvih letjelica dobile su potvrdu. U dramatičnom zaključku istrage o uzrocima pada "Kolumbije", predsjednik istražne komisije zamolio je NASA "u ime Boga i nacije" da odustane od ovog projekta. Američka svemirska agencija je ukinula program spejs-šatlova.

- Bio sam zadovoljan što "nismo uspjeli" - objašnjava Nenad. - Brod je brod, a ljudski život vrijedi više od njega. Gospodin Žan-Žak Dardan, koji je i sada predsjednik Evropske svemirske agencije, poslije svega mi je u pismu odao priznanje da sam bio u pravu.