“Tamo čak i gdje znamo, mi u stvari ne znamo. Na primjer u vašoj kući “Politici” ne znamo ko je jedan od vlasnika. Ako uzmemo da privatizacija medija treba da se završi do 1. jula ove godine, zapravo se postavlja pitanje nad svim pitanjima ko će u stvari doći od kredibilnih kuća da bude partner nekome ko je zapravo nepoznat”, navela je Milenović.

Ona je, takođe, ocijenila “zaprepašćujućim” što, poslije svih ovih godina, “država nije provjerila i ne saopštava ko joj je partner”.

“Mi i sada smatramo radi zaštite javnog interesa i imovinskih interesa Republike Srbije da nadležni pravosudni organi treba da utvrde porijeklo novca, instrumente na koji način je došlo do prometa tih udjela, da utvrde prirodu ugovora koji je imao za predmet prodaje udjela i potraživanja ne samo Politike, već i Večernjih novosti i Dnevnika. Mislim da javnost ima puno pravo da zna ko su političari, tajkuni i vlasnici medija koji su učestvovali u tom sporazumu”, navela je ona.

Prema njenim riječima, i B92 ima netransparetno vlasništvo, dok je televiziju “Hepi” pomenula kao primjer kvazitransparentnog vlasništva, a “Pink” kao najvećeg dužnika.

Milenovićeva je ocijenila da se država neodgovorno ponaša u medijima i ukazala da političke partije delegiraju ljude koji su im bliski da sjede u upravnim odborima, kao i da postoje primjeri gdje se vidi nenamjensko trošenje novca iz budžeta.

Na pitanje kako se još ogleda prisustvo i kontrola države u medijima, ona je rekla: “Preko novca”.

“Da li preko direktnih davanja, programskih konkursa, gdje se finansiraju određeni projekti i programi, da li preko otpisa dugova prema RRA, RATEL-u, Poreskoj upravi. Imate kod Emisione tehnike otpis duga RTS-u u milionskom iznosu – pitanje je koje tu oštećen, jer država se prema svojoj imovini ne odnosi na način na koji bi trebalo”, kazala je ona.

Kao sistemske probleme koji parališu sistem informisanja u Srbiji Milenovićeva je navela netransparentno medijsko vlasništvo, netransparetno finansiranje, probleme privatizacije, neizvjestan status javnih servisa, tabloidizaciju, cenzuru i autocenzuru.

Ona se složila sa konstatacijom da je izvještaj Savjeta iz 2011. godine bio ignorisan, ali je primijetila da je ovog puta prvi put ministar nadležan za poslove informisanja “sjeo sa Savjetom da priča”.

“Nije bitno ignorisanje vlade. Sami mediji su ignorisali izveštaj iz 2011. godine. Očekujem da medijska udruženja malo ozbiljnije priđu određenim fenomenima”, istakla je Miroslava Milenović.

izvor: Tanjug