Region
Mađarska do sada nijednog Albanca nije vratila u Srbiju
Kosovski Albanci mogu po sporazumu o readmisiji da budu vraćeni u Srbiju
Kosovo je u u posljednja dva mjeseca napustilo je više desetina hiljada Albanaca: prema nekim procjenama riječ je o više od 50.000 građana, među kojima je i 6.000 učenika osnovnih škola. Mnogi od njih uputili su se ilegalno preko granice Srbije i Mađarske u Evropsku uniju. Cilj im je neka od zemalja na zapadu i sjeveru Starog kontinenta.
Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je juče da Srbija u vezi sa povećanim brojem kosovskih Albanaca koji žele da pređu u zemlje Evropske unije, preduzima sve mjere u dogovoru sa Mađarskom, Austrijom i Nemačkom. „Ako oni ne žele da ih prime, mi ćemo polako da ih vraćamo tamo odakle su došli”, rekao je Vučić novinarima u pauzi skupa „Beogradski dijalozi”, prenosi Beta.
On je naveo da Srbija ne može i neće da krši slobodu kretanja i dodao da će u dogovoru sa evropskim partnerima ispuniti dogovor.
Ostaje otvoreno pitanje da li Albanci napuštaju Kosovo iz ekonomskih razloga, zbog siromaštva i teškog života ili razlog leži u političkim ciljevima. Ipak, njemačka ambasada u Prištini, prema pisanju medija, upozorila je prije nekoliko dana svoju zemlju na „lavinu azilanata sa Kosova” i zahtijevala hitnu akciju njemačkih vlasti, jer se egzodus, kako su naveli, „može brzim mjerama, prije svega Berlina, zaustaviti”. Na drugoj strani, mađarske vlasti za sada drastičnije ne reaguju na veliki priliv azilanata, iako je, prema nedavno objavljenim informacijama, samo u januaru 10.200 kosovskih Albanaca zatražilo azil u ovoj zemlji. A prema sporazumu o readmisiji Mađarska može da vrati ove Albance kući – u Srbiju.
– Do sada nijedan zahtjev za readmisiju nismo dobili, a Komesarijat za izbeglice i migracije nastupa tek kada Ministarstvo unutrašnjih poslova započne proces readmisije. Inače, mi smo spremni u slučaju da postoji potreba za prihvat tih ljudi, baš kao što smo i inače u procesu readmisije spremni da prihvatimo sve naše državljane i da im obezbjedimo elementarnu podršku zbrinjavanju. To smo uostalom svojevremeno i radili kada je vraćena velika grupa naših državljana iz Belgije – kaže za „Politiku” Vladimir Cucić, komesar za izbjeglice i migracije.
Prihvatni centri za eventualne povratnike po sporazumu o readmisiji postoje – nalaze se u Šapcu i Bijeloj Palanci, a prema potrebi Komesarijat može da angažuje i dodatne kapacitete, objašnjava naš sagovornik.
– Kada MUP od nas bude zatražio, možemo sve kapacitete da stavimo u funkciju. Ali, lično ne vjerujem da će do toga doći, jer ne očekujem da će iko od onih koji eventualno budu vraćeni iz Mađarske tražiti našu pomoć. Riječ je o ljudima koji su na put u bijeli svijet pošli sa novcem, a činjenica je da se ni nama ni bilo kom drugom organu u državi nisu obraćali u svom prolasku do mađarske granice, zato je najvjerovatnije da će tako učiniti i u slučaju da budu vraćeni u zemlju – ističe Cucić.
Komesarijat za izbjeglice, po ocjeni prvog čovjeka ove institucije, spreman je da svakome ko eventualno zatraži asistenciju pruži podršku.
– Postoji jasna procedura, a mi smo potpuno spremni da obavimo svoj dio posla. Ali glavni akter u svemu tome je Ministarstvo unutrašnjih poslova, dok svi ostali, poput nas, socijale, zdravstva... prate zahtjeve MUP-a – navodi komesar za izbjeglice.
Na naše pitanje da li se može desiti da srpsko-mađarsku granicu u procesu readmisije pređe veliki broj ljudi bez dokumenata, Cucić odgovara:
– Teško će biti da ti ljudi nemaju dokumenta, jer ne može niko da vrati državljanina druge zemlje dok se ne utvrdi njegov precizan identitet. Sigurno da svi ti ljudi koji su krenuli na put imaju dokumente – niko nije mogao da ispiše dijete iz škole, a da nije imao kod sebe ličnu kartu.
Prema „Sporazumu o readmisiji lica koja nezakonito borave”, zvaničnom dokumentu koji je Srbija potpisala sa Evropskom unijom 2007. godine u Briselu, Komesarijat za izbjeglice po nalogu države zbrinjava osobe u readmisiji po urgentnom postupku. Ove osobe imaju pravo na besplatan prevoz do prihvatilišta, povezivanje sa centrom za socijalni rad, obezbjeđivanje karte za prevoz, smještaj u centre za interventni prihvat... Svi nastali troškovi idu na teret države.
izvor: politika.rs