Svi se samo gađaju ciframa, no niko nema precizne i konkretne podatke. Takođe, stvar se dodatno komplikuje kad je riječ ne samo o zaposlenima u javnim organima uprave, nego i o zaposlenima u lokalnim samoupravama, kao i o mnogobrojnim članovima upravnih odbora u javnim preduzećima i institucijama. Dakle, ono što niko tačno ne zna jeste precizan broj svih onih koji primaju novčanu naknadu iz javnih budžeta u Republici Srpskoj, odnosno iz budžeta Srpske, njenih gradova i opština.

Nova Srpska predlaže stoga da se pristupi kreiranju elektronskog javnog registra svih javnih službenika, odnosno svih onih koji po bilo kojem osnovu primaju novac iz javnih budžeta. Taj registar bi sadržavao imena i prezimena tih ljudi, njihovu radnu poziciju ili funkciju, kratku biografiju sa listom njihovih prethodnih radnih mjesta i pregled njihovih radnih obaveza i zaduženja. Takođe, u tom registru bi bili sadržani i svi podaci o eventualnim disciplinskim i drugim mjerama izrečenim protiv tih lica, odnosno sami građani bi imali pravo da u taj registar u folder konkretnog službenika ostave, naravno pod svojim imenom i prezimenom, primjedbu na njegov rad, kao i razloge te primjedbe i dokaze koji potkrepljuju tu primjedbu. Registar bi sadržavao informacije i o korištenju službenih vozila i troškovima repreznetacije.

Cilj ove ideje jeste ne samo da konačno saznamo koliko to tačno javnih službenika i ostalih lica koja se plaćaju od sredstava poreskih obveznika imamo, nego i ko su ti ljudi, kakve su ih biografije kvalifikovale za mjesta na kojima se nalaze, kakvi su im radni uspjesi i dostignuća, odnosno, u krajnjem, cilj je da dobijemo transparentan registar u kojem bi tačno znali koga i za šta plaćamo.

Tad bi bilo daleko jednostavnije da se kao društvo manemo praznih politikantskih priča koje se svode na to da li je ova ili ona partija bolja ili gora. Vidjeli bismo tačno kako partije, i na centralnom i na lokalnom nivou, zapošljavaju svoje kadrove. Vidjeli bismo kako partijski činovnici bez dana prethodnog radnog iskustva postaju savjetnici i direktori javnih preduzeća i institucija. Ogoljena bi bila čitava struktura naše republike i odgovori na mnoga mučna pitanja o uzrocima korupcije u našem društvu, hroničnoj neefikasnosti i ostalim problemima sa kojima se suočavamo-bili bi jasni i nedvosmisleni.

Takođe, u tom slučaju bi bilo lako odgovoriti na pitanje da li naša privreda ima resurse da plaća toliki broj zaposlenih u javnom sektoru. Bilo bi jasno utvrditi i koliki javni sektor nam je uopšte potreban. Bilo bi jednostavno izračunati koliki mjesečno pravimo minus kad je plaćanje viška zaposlenih u javnom sektoru u pitanju. U principu, vidjeli bismo presjek stanja kad je naša uprava u pitanju i poslije toga bi reforma javnog sektora bila tehničko, matematičko i ekonomsko pitanje koje ne bi zavisilo od političke volje, nego od pritiska građana-poreskih obveznika i privrednika koji finansiraju javni sektor.

Sve partije i političari koji podržavaju ili čak žele da prisvoje ovu ideju imaju našu podršku oko ovog projekta, mada smo svjesni da niti jedna od tih partija neće konkretno učiniti ništa da bi se isti i realizovao jer su sve domaće političke stranke listom zasnovane na zloupotrebi javnih sredstava, korupciji i potrebi ovladavanja javnim finansijama. Međutim, građani imaju pravo da iniciraju ozbiljne teme i potrebno je zato kontinuirano upućivati izazove tromoj, neefikasnoj i korumpiranoj političkoj strukturi za koju bismo iskreno željeli da nas u ovom smislu demantuje i podrži ovu ideju.

Tim autora Nova Srpska