Fudbalska utakmica između reprezentacija Srbije i Albanije za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016.godine održana je 14.oktobra 2014.godine u Beogradu. Prekinuta je u 41.minuti nakon što se na stadionu pojavila bespilotna letjelica (dron) na kojoj je bila zastava „velike Albanije“, nakon čega je došlo do međusobne tučnjave igrača. Taj događaj je pokazao realnost odnosa između dva naroda i dvije države, koji, iako, su duboko u procesu euroatlantskih integracija, ipak su prepuni historijskog pamćenja i prošlosti. Jednostavno duh prošlosti je tu negdje, kad god zatreba, koriste ga i jedna i druga strana. 

Fudbalska utakmica, simbolično je bila svojevrsna uvertira u historijsku posjetu predsjednika Vlade Republike Albanije Edi Rame Beogradu planiranu za 22.oktobar 2014.godine i predviđeni susret sa predsjednikom Vlade Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. To je ujedno prva posjeta jednog premijera Albanije Beogradu poslije 68 godina. Podsjetimo, posljednji albanski državnik koji je posjetio Beograd bio je tadašnji albanski predsjednik Enver Hoxha (Enver Hodža) daleke 1946. godine.

Namjera ove analize nije, da se bavi fudbalskom utakmicom per se, ali jedno je sigurno da koliko god da je prisutan duh budućnosti, ipak duh prošlosti još uvijek je dovoljno jak da može pomrsiti račune za budućnost. Prekid fudbalske utakmice između Srbije i Albanije ilustrira svu kompleksnost odnosa na Zapadnom Balkanu i postavlja pitanje koliko je do sada urađeno na relaksaciji i normalizaciji odnosa u regiji. Što je potrebno uraditi za unapređenje odnosa i uspostavljanje trajnog mira i stabilnosti?

NOĆNA MORA „VELIKA SRBIJE“

Tokom dugogodišnje vladavine Sali Berishe u Albaniji i Borisa Tadića u Srbiji, nažalost, nije došlo do unapređenja bilateralnih odnosa između dvije zemlje. Berisha se bojao „svojih Albanca“, a Tadić „svojih Srba“. Ali obojica su u nečemu slični. Razorili su svoje države, jer su dozvolili da sistemska korupcija i kriminal zavladaju i pozicioniraju se u svim segmentima društvenog i političkog života.  Vjerovatno, da je Zoran Đinđić ostao živ, ti odnosi bili bi drugačiji, ne samo sa Albanijom, već i sa Albancima na Kosovu.

Sali Berisha nekoliko mjeseci prije izbora koristio je žestoku nacionalističku retoriku usmjerenu ka stvaranju „velike Albanije“ što je izazvalo reakcije u albanskom susjedstvu i zabrinutost vlada u okruženju posebno onih država u kojima živi albanska zajednica.

U javnom diskursu počelo se otvoreno govoriti o ujedinjenu sa Kosovom. Albanska država do sada nije imala svojih velikodržavnih projekata. Očito je Sali Berisha u svojim posljednjim pokušajima da ostane na vlasti iskoristio duhove Pan-Albanizma i proslavu obilježavanja 100 godina albanske državnosti novembra 2012.godine.

Tada je zvanični Washington upozorio „političke stranke i lidere da se koncentriraju na ono što je važno, a to su euroatlantske integracije“ Albanije.

Aktuelni događaji su potakli protagoniste projekta „velike Srbije“, koji su u odgovoru albanskom premijeru Rami izrazili zabrinutost nad projektom „velike Albanije“, koja za srpsku stranu predstavlja „noćnu moru“.

BERLIN – TIRANA - BEOGRAD

I Edi Rama i Aleksandar Vučić odnijeli su velike pobjede na parlamentarnim izborima. Rama u junu 2013., Vučić u martu 2014.godine. Njihove pobjede i u Albaniji i u Srbiji sa strane i SAD i EU, prije svega Njemačke, ocijenjene su kao preokret ka većoj regionalnoj saradnji, i kao mogućnost za zakopavanje ratnih sjekira, između Albanaca i Srba. I ne samo između ova dva naroda, već u cjelini za regiju Balkana. Međutim, i u Albaniji i Srbiji ostao je i dalje jak državni aparat popunjen kadrovima prethodnika. Čak je koalicioni partner Edi Rame postao kompromitovani Pokret za socijalističku integraciju (LSI), čiji kadrovi su ključni u energetskom sektoru i povezuju se sa korupcijom.

U tom duhu, krajem avgusta 2014.godine njemačka kancelarka Angela Merkel bila je domaćin premijerima sa Zapadnog Balkana na konferenciji o regionalnoj saradnji i razvoju u Berlinu. Njena ocjena i ideja te konferencije bila je, kako je i sama izjavila da se od situacije “jedni protiv drugih” dođe do situacije “jedni sa drugima”.

Ali i prije održavanja konferencije u Berlinu, pokazale su se prve netrpeljivosti između srpskog premijera Vučića prema albanskom premijeru Edi Rami. Naime, njemačka kancelarka Merkel je tri dana prije početka konferencije izvijestila zemlje učesnice, da će se na završnoj konferenciji za štampu, javnosti obratiti ona i Edi Rama, i niko drugi. Ona kao predstavnica Evropske unije, i Edi Rama kao predstavnik država Zapadnog Balkana. Na takvu odluku oštro je reagovala srpska vlada, koja ne priznaje Ramu kao predstavnika Zapadnog Balkana. Iako se špekulisalo da će u takvoj situaciji Vučić odbiti odlazak u Berlin, to se nije desilo. Merkelova nije promijenila odluku, i na kraju te konferencije desilo se onako kako je ona planirala. Važnost koju je Merkelova dala Edi Rami, bio je jasan i jak signal da Berlin hoće da otvori novo poglavlje odnosa sa Tiranom.

DESANT NAD BEOGRADOM

Dugo vremena najavljivana posjeta, albanskog premijera Edi Rame, Beogradu je bez dileme istorijska, jer dolazi poslije skoro 70 godina od posjete Envera Hoxhe Beogradu daleke 1946. godine. Ta posjeta je trebala da se desi 22. oktobra 2014.godine. Ali sedam dana ranije, desila se fudbalska utakmica između reprezentacija Srbije i Albanije koja je u 41. minuti rashladila odnose između dvije države. Posjeta Edi Rame postala je upitna, a albanski “dron” koji je proletio kroz vazdušni prostor iznad stadiona, na neki način zasjenio je i posjetu ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu, koja je dogodila dva dana kasnije. Da je to tako, i dan danas još uvijek se u Srbiji više priča i piše po medijima i javnim debatama o albanskom “dronu”, a skoro su već zaboravili posjetu Putina.

Poslije ovakve tenzione situacije, na sceni se ponovno pojavljuje njemačka kancelarka Angela Merkel, koja rješava prisutnu tenziju, svakako ne javno, između Vučića i Rame.  Kako je i sam Rama potvrdio, da poslije intervencije Angele Merkel, on i Vučić više nisu imali problema međusobno komunicirati i odrediti novi datum posjete. Posjeta je pomjerena na 10. novembar 2014. godine.

Angela Merkel, očigledno ulaže velike napore za povratak narušenog povjerenja između Vučića i Rame i na njih dvojicu gleda na kao motore, koji mogu povući cijeli Zapadni Balkan prema evropskim integracijama. Da li će se ovo povjerenje pokazati ispravnim, ili će biti još jedno razočarenje od balkanskih lidera, pokazaće vrijeme.

U međuvremenu disciplinska komisija UEFA-e donijela je slijedeću disciplinsku odluku: 1. Fudbalska utakmica Srbija – Albanija registrovana je rezultatom 3:0 u korist Srbije 2. Reprezentaciji Srbije oduzimaju se tri boda u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj 3. Reprezentacija Srbije sljedeća će dva susreta igrati pred praznim tribinama 4. Oba Fudbalska saveza kažnjavaju se sa 100.000 eura.

I ponovo su navedenom odlukom nezadovoljni i Srbi i Albanci. Opravdano se postavlja pitanje kuda ide Zapadni Balkan u narednom periodu?

VELIKA SRBIJA PROTIV VELIKE ALBANIJE

 Priča o „velikoj Albaniji“ i „velikoj Srbiji“, kako kažu Amerikanci je “never ending story” (priča koja se nikad ne završava).  Ali priča je jedno, a faktično stanje drugo. Poslije dešavanja oko fudbalske utakmice, premijer Srbije Vučić uputio je poruku američkom potpredsjedniku Josephu Bidenu u kome traži od njega da se opredijeli, da li hoće, kako je Vučić rekao “veliku Albaniju ili evropsku Srbiju”.  Na ovakav stav srpskog premijera Vučića, odgovorio je oštro i direktno, albanski premijer Edi Rama poručujući Vučiću da “Srbija će biće normalna država kada realna Srbija shvati da je 'velika Albanija' naivna opsesija, a ne naš projekt”.  I to je tačno. Velikoalbanski projekt do sada nikada nije bio projekt albanske države. Čak što više, „velika Albanija“ je srpski proizvod kako bi imali pokriće za svoje velikosrpske državne ambicije.

Iako skoro veći dio albanskog naroda živi izvan administrativnih granica današnje Albanije, u Makedoniji, u Crnoj Gori, na jugu Srbije i svakako na Kosovo, Albanija za razliku od Srbije nikad nije krenula u rat protiv ovih država kako bi povratila svoje prirodne granice  prije 1913.godine. Srpski lider Slobodan Milošević  krenuo je u rat sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i na kraju sa Kosovom, kako bi stvorio „veliku Srbiju“, pod parolom “Svi Srbi u jednoj državi”, i doveo državu Srbiju u današnje granice. Manje nego što je želio.

SRPSKA STRUJA DA, VELIKA SRBIJA NE

Pretjerivanja, teške riječi i huškanja poslije prekinute fudbalske utakmice sa srpske i albanske strane ne prestaju. Zanimljivo je, da upravo srpska kompanija EFT posljednjih godina predstavlja najvećeg prodavača električne energije albanskom energetskom sistemu. Visoki udio kod uvoza električne energije kojeg Albanija kupuje od srpske kompanije EFT liči čak na ekskluzivnost takvog „tradicionalnog partnerskog odnosa“. Očito je, da je za albanski politički vrh „srpska“ struja prihvatljivija od koncepta „velike Srbije“. Upravo u vezi uvoza „srpske“ struje se u Albaniji vezuju i najveće korupcionaške afere. Albanska država gubi milione evra zbog korupcije, koja vlada u energetskom sektoru.

OSHEE MANIPULIŠE ENERGETSKIM PONUDAMA

Situacija u energetskom sektoru Albanije je već duže vrijeme zabrinjavajuća. BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) takođe upozorava na manipulacije i korupciju prisutnu u energetskom sektoru. Pretpostavlja se, da su kompanije EFT AG i GSA uključene u  manipulacije vezane za rezultat tendera za uvoz električne energije, koje se odvijaju u dogovoru sa pojedincima iz OSHEE. Kako proizlazi iz javno dostupnih informacija, objavljenih u posljednje vrijeme čak i u nekim od albanskih medija, OSHEE je optužen za curenje povjerljivih informacija prema GSA i EFT sa ciljem, da se omogući, da dvije konkurentske kompanije usklade svoje konačne ponude za tender, kako bi manipulirali rezultate tendera pod krinkom „transparentnih postupaka nabave“. Prema navodima BIRN-a zbog ponašanja OSHEE-a navedene manipulacije koštaće poreske obveznike blizu 7 miliona EUR samo za period januar-juli 2014.godine. Potpuno je drugo pitanje kome je otišao toliki novac. Činjenica koja bode u oči je, da upravo OSHEE predstavlja centralnu tačku i izvor nezakonitih postupanja i korupcije u energetskom sektoru Albanije, pri čemu se očigledno aktivno poslužuje i saradnje sa svojih „tradicionalnim partnerima“.

Analitičari smatraju, da se u istrage u energetskom sektoru Alabanije pored institucija EU mora uključiti Interpol, jer sve upućuje na elemente međunarodnog kriminala i korupcije.

ALBANSKO TUŽILAŠTVO NE RADI SVOJ POSAO

Koliko je zabrinjavajuća situacija u Albaniji u pogledu kriminala i korupcije ilustruje i pokazatelj, da Tužilaštvo Albanije još uvijek nije podiglo optužnice protiv odgovornih pojedinaca za počinjeni kriminal i korupciju u energetskom sektoru.

Imajući u vidu bezbrojne manipulacije, postavlja se pitanje, zašto OSHEE sve do danas nije predmet istrage albanskog Tužilaštva. Istovremeno izgleda, da albanska Kancelarija za zaštitu konkurencije i Albanski proračunski sud još uvijek ne funkcionišu skladno sa zakonskim nadležnostima ili su barem njihove eventualne intervencije (namjerno) sasvim neefikasne. Iako je Albanski proračunski sud čak pokazao određenu inicijativu u smislu pokretanja istrage te podnio nekoliko krivičnih prijava zbog elemenata korupcije u energetskom sektoru, albansko Tužilaštvo još nije reagovalo.

Uz takvu neaktivnost, postavlja se pitanje, da li Tužilaštvo Albanije ima potrebnu hrabrost i snagu intervenisati u takvo leglo sistemske korupcije ili su čak i sami „neutralisani“ zbog uključenosti političkih elita u te poslove. Pri tome, opravdanim se postavlja pitanje uloge vrha albanske politike u nezakonitim radnjama. Analitičari upozoravaju na ulogu zastupnika u albanskom parlamentu Koço Kokëdhima (Kočo Kokdima), koji je član vladajuće Socijalističke partije (PS) premijera Rame i njegovu uključenost u dešavanja u energetskom sektoru i spornim poslovima.

Analitičari smatraju, da će se koaliranje Edi Rame i Socijalističke partije (PS)  sa LSI i Ilirom Metom, ukoliko ne raščisti sa korumpiranim političarima, vratiti kao bumerang i naglašavaju ulogu pojedinaca iz Socijalističke partije, koji polako postaju prepoznatljivi nosioci kriminala i korupcije u albanskom društvu.

izvor: ifimes.org