Ekonomski analitičar Erol Mujanović, na pitanje do kada će potencijal koji BiH ima biti neiskorišten, kazao je kako je u velikom broju slučajeva i sam potencijal ustvari nestao jer je prošlo mnogo godina od perioda kada je neka kompanija bila zdrava, vitalna i profitabilna. 

 

- I u snažnijim ekonomijama postoje slučajevi protekcionizma, koji danas mora biti nešto više prikriven i suptilan nego prije, tako da to nije ništa novo. Međutim, potpuno izbjegavanje poslovanja po tržišnim pravilima te izbjegavanje modernizovanja poslovanja i neslušanje potreba kupaca su siguran put u poslovno propadanje, koje država može samo odgoditi pomažući posrnule bivše gigante. U većini slučajeva, njihovo gašenje je jedini realan i ekonomski opravdan potez, ali i nepopularan politički potez pa se malo ko usuđuje napraviti radikalan i prijeko potreban potez i onda se vještački održava kompromisna situacija koja ne zadovoljava nijednu stranu, kazao je Mujanović.

 

Na pitanje da li je dovođenje stranih investitora jedino rješenje ili i vlasti u BiH moraju uraditi nešto kako bi se situacija popravila, Mujanović smatra kako je neophodno oboje. Vlasti u BiH, dodaje, pod hitno moraju započeti, ili u nekim slučajevima nastaviti, raditi na poboljšanju poslovnog okruženja. 

 

- Jedan od predloženih načina jeste praćenje dokumenta Compact for growth koji danas čini mapu puta ekonomskih reformi za BiH. Istovremeno, i samo pod uslovom da se poslovni ambijent počne popravljati, potrebno je raditi na dovođenju stranih investitora. U tom kontekstu veći dio mreže ambasada BiH širom svijeta predstavlja nedovoljno iskorišten potencijal. Svaki ambasador, po uzoru na zemlje iz regiona i uspješne zemlje iz EU, mora imati jasno mjerljive indikatore uspješnosti u oblasti ekonomskog razvoja. Naprimjer, dovoljno bi bilo da u svom četverogodišnjem mandatu svaki ambasador donese po jednu greenfield investiciju u BiH, što bi naravno podrazumijevalo da ima par desetina ili čak stotina sastanaka godišnje. Drugi indikator može biti promocija izvoza bh. proizvoda sa jasnim ciljevima. Jedino na taj način se može dostići stopa rasta koja bi dozvolila otvaranje od nekoliko desetina hiljada radnih mjesta u period od par godina, istakao je Mujanović.

 

Direktor Energoinvesta, jedne od najvećih firmi u BiH prije rata, a i poslije, Enes Čengić kazao je kako Bosna i Hercegovina ima mnoge neiskorištene potencijale, ali kako ima i mnogo problema da te potencijale iskoristi. 

 

- Mi teorijski imamo puno šume, ali nemamo dovoljno radnika koji bi napravili kvalitetan namještaj. Primjer je firma namještaja Standard iz Ilijaša, gdje su mnogi ljudi ostali bez posla. Takođe, imamo teorijske šanse i da pravimo dobre dalekovode, ali je naš dalekovod skuplji od indijskog i turskog, jer su naša davanja veća i prema državi i prema radnicima, nego što je to slučaj u Turskoj, a radimo sa istim proizvodom, kazao je Čengić.

 

Bosna i Hercegovina ima i veliki vodeni potencijal, dodaje Čengić, ali je problem napraviti hidroelektranu, jer je u BiH zbog zakona o ekologiji jedna hidroelektrana 30 posto skuplja nego u Indiji. 

 

- Mi bismo trebali raditi za mnogo manje para, mnogo smo skupi jer imamo mnogo dažbina. Evropska unija nam može pomoći tako da nam daje narudžbe, naprimjer da kupi vodu od nas, ali neće, čak su nam i zabranili da izvozimo u pojedine zemlje, dodao je Čengić.

 

 

- Bosna i Hercegovina ima najlošije rezultate od svih u procesu restrukturiranja velikih preduzeća. Mnoga od njih se još oslanjaju na pomoć ili subvencije, umjesto pokretanja na profesionalnoj i finansijskoj osnovi. Primjena stečajnog zakonodavstva je slaba, a uprkos značajnim planovima za privatizaciju, tek nekoliko velikih preduzeća je dovedeno na tržište. Dominantne firme, povezane s vlastima, često zloupotrebljavaju svoju tržišnu moć i podrivaju potencijal drugih preduzeća u tržišnoj utakmici. To, u stvari, znači da se dragocjeni resursi rasipaju u zastarjelim aktivnostima umjesto njihovog korištenja za povećanje produktivnosti u privredi i doprinosa potencijalu zapošljavnja, navodi se u Sporazumu za rast i zapošljavanje u BiH, koje je uradila Delegacija Evropske unije u BiH. 

 

Evropska banka za obnovu i razvoj i Međunarodna finansijska korporacija smatraju da se rukovodioci preduzeća često ne pozivaju na odgovornost za svoj rad, to jest da je korporativno upravljanje slabo. To znači da investitori nemaju dovoljnu zaštitu, ključne informacije za mnoga preduzeća su nedostupne ili nekvalitetne, dužnosti članova odbora su nejasne, a sankcije male za loš učinak i izvještavanje. Propisi kod korporativnog upravljanja se ne provode uvijek i to je još jedan primjer mentaliteta koji štiti one unutar sistema na račun privlačenja novih investicija. Pored toga, postoje značajne razlike između postojećih korporativnih aranžmana u entitetima, što predstavlja dodatni izvor konfuzije i troškova za potencijalne investitore. 

 

- BiH ima slab privatni sektor i ozbiljne poteškoće u privlačenju investitora. Potrebni su bolji zakoni i prakse zaštite investitora, uključujući korporativno upravljanje, osnaženje prakse upravljanja rizikom kako bi se poboljšao pristup finansiranju, kao i efikasniji stečajni okvir, navodi se još u Sporazumu.