U cijelom nizu sastavnih elemenata, dostupnost podataka poput finansijskih ili izvještaja o poslovanju se još smatra prevelikim tržišnim otvaranjem. U tom svjetlu narodna poslovica „krije ko zmija noge“ je vrlo primjenjiva. A sa druge strane izostaje svijest da upravo transparetnim prikazom i iznošenjem na uvid bitnih dokumenata otvara se prozor u svijet potencijalnih investitora ili poslovnih partnera. 

Primjeri sa web-a

Ovogodišnja manifestacija 100 najvećih u privredi BiH rezultirala je kao i uvijek dodjelom nagrada za kompanije koje su prošle godine ostvarile najveće ukupne prihode. Za našu analizu uzeli smo i provjerili koliko na svojim zvaničnim internet stranicama prvi u kategoriji velikih, srednjih i malih kompanija imaju objava finansijskih i poslovnih rezultata.

Prva u nizu kompanija jeste Optima grupa d.o.o. Banja Luka koja je u 2013. godini ostvarila najveći ukupni prihod u kategoriji velikih kompanija u iznosu od 1,278,995,956 KM.

Na njenoj internet prezentaciji u kategoriji osnovni podaci navedena su imena uprave društva kao i zamjenika direktora, i dodatni podaci o kompaniji poput rješenja o registraciji. Prezentovani su pored toga i proizvodi,  mreže poslovnica, dok izostaje prikaz bilo kakvih finansijskih izvještaja ili slično. 

Vrlo kratko su opisane i druge oblasti, najblaže rečeno uopšteno pa u sekciji Politika kvaliteta i standardi stoji ”jedan od osnovnih ciljeva Optima Grupe je da zadrži povjerenje postojećih kupaca i ispuni očekivanja novih kvalitetom svojih proizvoda. Zbog toga, svi zaposleni aktivno učestvuju u unapređivanju i poboljšanju kvaliteta proizvoda ali i usluga koje pružaju u svakodnevnoj komunikaciji sa dobavljačima, kupcima, klijentima i partnerima Optima Grupe.”

Slijedeća kompanija jeste ona koja je u kategoriji srednjih preduzeća dobila priznanje za najveći ukupni prihod u 2013. godini a to je Sport Vision d.o.o. Bijeljina sa ostvarenih 70,738,208 KM.

Analizom sajta ove firme vidljivo je da je fokus usmjeren na prezentovanje brendova čiji se proizvodi mogu naći u njihovim prodavnicama širom Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske i Bugraske. 

Navodi se kratki opis osnivanja. „Kompaniju Sport Vision DOO su 1995. godine u Bijeljini (Bosna i Hercegovina) osnovali braća Dragan i Borislav Stanojlović. Osnovna djelatnost preduzeća je trgovina sportskom obućom, odjećom i opremom putem maloprodajne i veleprodajne mreže”.

Osim toga bilo kakva informacija vezana za samu kompaniju je izostavljena.

Treća firma, koja je u kategoriji malih preduzeća ponijela titulu “100 najvećih u BiH” jeste Coba Automotive BH d.o.o. Sarajevo sa ostvarenih 50,983,270 KM.  Njihovu web prezentaciju nismo uspjeli ni naći. 

Zaključak je jednostavan, ako na primjeru ove tri frime sa najvećim prihodima u svojim kategorijama, vidimo manjkavosti ili apsolutnu nepostojanost podataka na Internetu u formi web stranice, koliko možemo očekivati od drugih, manjih.

Zakonske obaveze i berzanski prostor

Kompanije čije se akcije (hartije od vrijednosti) nalaze na berzanskim tržištima podliježu određenim zakonskim regulativama koje obavezuju na objavljivanje godišnjih, polugodišnjih, konsolidovanih finansijskih izvještaja, revizorskih izvještaja, izvještaja o značajnim događajima koji utiču na poslovanja i dr. 

Jednako u RS i FBiH se ističe da što se tiče zakonskih normi ne odskačemo puno od pravne tekovine Evrope, i zemalja regiona. 

Iskustveno, iz Komisije za hartije od vrijednosti RS ističu da sami eminent nisu u dovoljnoj mjeri iskoristili prednosti pravne forme korporatizovanog društva.

“ S obzirom da su na tržište došli u postupku privatizacije, silom zakona, ostaje njihova obaveza da ostvare što veći kredibilitet sa stanovišta poštovanja standarda pri upravljanju kako bi se mogli smatrati pogodnim za prikupljanje novčanih sredstava na tržištu kapitala, ali i sa obezbjeđenja efikasnijeg upravljačkog mehanizma i povećanja opšte konkuretnosti”, kaže Mira Potkonja, predsjednica Komisije za hartije od vrijednosti RS (KHOV RS).

Izmjenama Zakona o tržištu iz aprila 2012. godine došlo je do razdvajanja obaveze objavljivanja za eminente čije su hartije uvrštene na službeno berzansko i na slobodno tržište. Ovi drugi imaju obavezu manje, nisu dužni da objavljuju polugodišnje i tromjesečne finansijske izvještaje.

I kako kažu u KHOV RS većina eminenata poštuje zakonske propise, a oni koji to nisu činili suočeni su sa prekršajnim sankcijama. Njih je od 2010. do kraja 2013. godine bilo ukupno 150.

“Dobro korporativno upravljanje podrazumijeva balans između vlasnika, upravljača, zaposlenih, države, društva, a svjedoci smo da ovog balansa nema, te da je sistem većim dijelom u neravnoteži. Teško da bez osnovne ravnoteže između zainteresovanih strana može doći do ozbiljnog stvaranje nove vrijednosti što je osnovni zadatak ekonomske aktivnosti. Naravno da postoje i preduzeća sa relativno dobrim praksama korporativnog upravljanja, ali nažalost oni su često izuzetak koji potvrđuje pravilo. S druge strane, dobra stvar je da se izmjenama zakona neke od pobrojanih loših praksi relativno lako mogu poboljšati. Veći izazov je naravno kako promijeniti mentalitet i vratiti povjerenje, što je dugotrajniji posao koji se sastoji iz ponavljanja, promovisanja i nagrađivanja dobrih praksi korporativnog upravljanja, sve dok one ne postanu norme ponašanja. Za izgradnju dobrog korporativnog upravljanja nisu potrebna velika finansijska sredstva već sistemski pristup, dobra regulativa i čvrsta volja”, mišljenje je Milana Božića, direktora Banjalučke berze.

On dodaje i da je Internet stranica Banjalučke berze na kojoj se objavljuju informacije o poslovanju akcionarskih društva ocijenjena kao najbolja u regiji od strane domaćih i inostranih investitora, pa čak i kolega sa berzi u regionu. 

“Ovo priznanje dolazi upravo zbog dostupnosti informacija o kompanijama na jednostavan i pregledan način. Informacije o trgovanju se u realnom vremenu (bez kašnjenja) proslijeđuju najvećim svjetskim vendorima kao što su Thomson Reuters, Bloomberg, SIX Telekurs, Morningstar, itd. S druge strane, iako su informacije dostavljene pravovremeno one često nose loše vijesti kao što su gubici, zaduživanje, izgubljena tržišta, i sl.”, kaže Božić.

Loše prakse - slabe investicije

Da loše prakse korporativnog upravljanja negativno utiču na investiranje u kompanije, kao i da nerazvijeno korporativno upravljanje dovodi do lošijih poslovnih rezultata, a samim tim i do smanjenja interesa za takve kompanije, saglasan je i Tarik Kurbegović, direktor Sarajevske berze.

“Iako je u zadnjih nekoliko godina, zahvaljujući između ostalog i aktivnostima Sarajevske berze - berze, došlo do pomaka kod dostupnosti finansijskih izvještaja, situacija na ovom polju je još daleko od idealne. Pored političke, ali nažalost, i pravne nesigurnosti, manjak transparentnosti i primjene dobrih principa korporativnog upravljanja je definitivno jedan od uzročnika padajućeg nivoa stranih investicija  u našoj zemlji”, ističe Kurbegović.

On poručuje da je u poređenju sa ostalim, tržišno orijentisanim država u okruženju i šire, evidentno da postoji veliki deficit u pogledu transparentnosti poslovanja kompanija. 

“Stoga je važno zakonski bolje urediti ovu oblast, te uvesti (i sprovoditi!) adekvatne sankcije za prekršitelje. Pri tome treba imati u vidu činjenicu da je povećanje transparentnosti proces, a ne cilj koji se u jednom trenutku može postići, na šta nas upućuju razni korporativni skandali u razvijenim tržišnim ekonomijama".

Potkonjak iz KHOV RS dodaje da je problem našeg tržišta u relativnoj pasivnosti samih eminetana koji obavezu objavljivanja ne shvataju kao priliku da privuku sredstva kojima će finansirati poslovanje ali i dobiti besplatnu promociju na tržištu. Sa druge strane vlasnici su ti koji vrše “pritisak” na eminente hartija od vrijednosti da objavljuju informacije o sopstvenom poslovanju. Iako je ovaj segment relativno strogo uređen nisu neuobičajene pritužbe akcionara na rad uprave i institucija koje treba da ih zaštite “, ističe Poktonjak.

Orton: Propuštena prilika

Oliver Orton, menadžer za korporativno upravljanje Međunarodne finansijske korporacije (IFC) za Evropu i srednju Aziju ali i kvalifikovani engleski pravnik, sa 14 godina radnog iskustva u pravu, koje je stekao radeći u međunarodnim firmama za korporativno pravo ističe da je saglasan sa tim da je korporativna transparentnost problem u BiH, kao što je slučaj i u cijelom regionu. 

„Pored kvaliteta obaveznih objava, kao što su one koje se možda zahtijevaju od kompanija koje se kotiraju na berzi, banaka i tako dalje, kompanije koje nisu po zakonu obavezne da objelodanjuju informacije takođe ne razumiju koristi koje objelodanjivanje informacija i finansijska i nefinansijska transparentnost mogu da donesu, posebno u smislu osiguravanja povjerenja poslovnih partnera, pristupa finansiranju, te isticanja među konkurentima“, kaže Orton.

U kontekstu korporativnog upravljanja, nastavlja Orton, korištenje internet prezentacije kompanije je jasno najlakši i najdjelotvorniji način da se dosegne do interesnih strana i javnosti uopšte. 

„Većina kompanija u BiH koje imaju internet prezentaciju obično, međutim, obezbjeđuju informacije samo o svojim uslugama ili proizvodima. Ne koriste priliku da objelodane informacije o samoj kompaniji – o članovima Odbora i uprave, sa biografijama, ključne finansijske informacije, pristup korporativnom upravljanju i korporativnoj društvenoj odgovornosti, perspektive za budućnost i tako dalje. To smatram propuštenom prilikom. Naravno da stepen i priroda objelodanjivanja u velikoj mjeri zavise od same kompanije. Obično savjetujemo naprednije kompanije da imaju poveznicu za ‘korporativno upravljanje’ ili ‘investitore’ na svojoj internetskoj prezentaciji i da razmisle o tome da učine dostupnim širi spektar informacija“, dodaje Orton.

On podsjeća da je, prema rangiranju iz najnovijeg izvještaja o poslovanju Svjetske banke (Doing Business), BiH na donjem dijelu ljestvice vezao za zaštitu investitora, a posebno vezano za pod-komponentu Indeksa stepena objelodanjivanja, u poređenju sa drugim zemljama u regionu, a prilično ispod prosjeka za EU. 

EU daleki ideal

“U razvijenim zemljama EU kompanije prikupljaju kapital na berzama pa imaju motiv da budu veoma transparentne. Kod nas se uglavnom poštuju samo zakonske obaveze objavljivanja informacija, pa samim tim zaostajemo za razvijenim zemljama EU”, ističe Božić.  

Miodrag Damjanović, direktor Biro.com doo ističe da se danas ne može zamisliti postojanje i malo jače firme, a da nije prezentovana na Internetu. Dodaje da su zemlje EU  i prije dvadeset godina bile ispred nas za dvadeset i više godina a da su danas, nažalost, ispred nas najmanje za trideset godina.

autor: Frontal