Piše: Mišo Vidović

Najjavnija tajna jeste da nadležne gradske institucije  i organi godinama ne razmišljaju o uspostavljanju „institucije“ javni toalet, iako s vremena na vrijeme pojedini od naroda izabrani „likovi“ u televizijskim emisijama, usput pomenu kako „gradu fali jedan objekat koji bi bio javni toalet“.

Ništa specijalno, ali upotreblljivo: toalet kakvih ima svugdje po bijelom svijetu - prostorija sa muškim i ženskim dijelom, prikladne kabine, koji lavabo, malo ogledala, pločica. Neko  bi održavao i ćistoću, naplaćivao i korištenje, a cijena, „prava sitnica“, u odnosu s čime se građani trenutno součavaju kada ih „uhvati potreba“.

Trenutno se građani snalaze, pa „male“ i „velike“ potrebe rješavaju na „alternativne načine“: U najbližim ugostiteljskim objektima, čak i u po bijela dana,  iza kontejnera, drveća, grmova po parkovima, a ponekad obave to i iza trafika, a na raspolaganju su i tzv. hemijski i ili „pokretni“ WC. Koliko se novca iz gradskog budžeta izdvaja za ove  „potrebe“,možda tamo nekada bude obznanjeno, ali o  svrsishodnosti, kvalitetu i „upotrebnoj vrijednosti“ malih zeleno-plavih kabinica, građani se izjašnjavaju i na interent-forumima. Doslovno prepisujemo nekoliko opservacija: “Ima ih svugdje u gradu, oni plastični zeleni...Ima ih 4-5 komada , između Boske i Palasa, kod fontane, čine čitavo  ruglo....Nije valjda da mislite na onaj haos od hemije...“

U parku sa kipom Petra Kočića egzistira kafana sa staklenim imenom. U dotičnom ugostiteljskom objektu zahodske prostorije, građanstvo/pučanstvo „tretira“ kao „javni zahod“ i pored upozorenja da je „toalet samo goste lokala“. Papir trpi sve, ali građani (ne)mogu, u skladu sa „potrebama“ sve masovnije posjećuju ovo lokaciju - ponekad ih bude više nego onih kojima namijenjen  natpis „toalet samo goste lokala“. Možda se i neko zapita „šta im bi da sruše onaj javni WC  koji se ranije nalazio u parku...“

Elem, javni klozet koga se građani prisjete kroz pitanje bez odgovora, nestao je sa lica zemlje tokom takozvane rekonstrukcije i obnove“ ovog parka. Iako prije  „čišćenja“ nije reprezentivno izgledao – sa prilično upitnim stepenom higijenske  ispravnosti i  čistoće, bilo je onih koji su u njemu kada je frka “ p.....  i   k......

Neko će nakon ovih redova „povući“ priču kako „u gradu ima važnijih problema koje treba rješavati“. Vjerovatno ima, ali građani već godinama slušaju da je „završena sva dokumentacija oko izgradnje javnih toaleta na nekoliko lokacija u gradu, ali i obzirom da u budžetu nema novca ni za iznamljivanje wc kabina, teško je očekivati da b gradnja mogla krenuti u skorije vrijeme“.

Do tada će  rješavanje „tekućih“ problema građana i dalje zavisiti od stepena milosti konobara i šefova ugostiteljskih objekata, a vijest će i dalje biti da su u po bijela dana „zapišani“ drvoredi, kontejneri, kiosci, da je tvrđava Kastel pretvorena u  „najveći javni WC“, dok će građani „u nuždi“ rizikovati i kaznu od nekoliko stotina maraka zbog „obavljanja fizioloških potreba na javnom mjestu“...