Neue Zuercher Zeitung piše o tome kako je pobjeda Redžepa Taiba Erdoana na predsjedničkim izborima u Turskoj u BiH primljena s velikom pažnjom.

„Na kraju predizborne kampanje u Turskoj predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, uključio se video vezom na završni skup Redžepa Taiba Erdoana. On je kandidatu za predsjedničku funkciju u Turskoj poželio najmanje dva mandata. Izetbegović je rekao kako je Erdoan „naš vođa“ koji nije ponovo ojačao samo Tursku, već je generalno vratio ponos muslimanima – prije svih Bošnjacima“, piše NZZ.

Jačanje turskog uticaja

NNZ piše kako je i sam Erdoan u svom pozdravnom govoru nakon pobjede na izborima uputio poruke na adrese vođa bošnjačke elite: „On je rekao da nije pobijedio samo on, već cijela Turska, a time i Kabul, Bejrut, Sarajevo, Skopje, Damask, Ramala, Gaza i Jeruzalem. Izetbegović u svojim željama nije imao samo u mislima Erdoanovu predizbornu kampanju, već i svoju vlastitu. U jesen se i u BiH održavaju parlamentarni izbori. Uobičajeno je da političari iz sve tri etničke grupe, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pri tome osiguravaju podršku svojih zaštitničkih država. Značenje Turske za BiH je posljednjih godina povećano. Ono proizilazi iz strategije Ankare da preko takozvane „soft power“ i ekonomskih veza poveća utjecaj u zemljama bivšeg Osmanskog carstva. Skoro svugdje su revolucije i ratovi uništili ovaj projekt. No ne i na Balkanu gdje su ostvarene bliske veze sa muslimanima u BiH, Kosovu, Albaniji i na Sandžaku. Njihova baza su zajedničko istorijsko naslijeđe i islam. Turska se prije svega bazira na obrazovnom sistemu, nastavi vjeronauke i očuvanju osmanlijskih kulturnih spomenika“, piše NZZ.

Najveći sultan svih vremena

Sueddeutsche Zeitung piše o Erdoanu i istanbulskoj zračnoj luci. „Parfem, parkovi, tramvaji: Mnogo toga u Turskoj nosi ime premijera Erdoana. Sada je jedan minsitar otkrio kako bi i nova istanbulska zračna luka mogla biti nazvana po Erdoanu. Njegovi protivnici to pak ismijavaju“, piše Sueddeutsche Zeitung i nastavlja:

„Erdoan, još uvijek turski premijer, važi za čovjeka sa velikim egom. Njegovim pristalicama to se dopada: Oni su ovom 60-godišnjaku, tokom njegove predizborne kampanje za predsjedničke izbore, pjevali pjesme i na izborima omogućili pobjedu sa apsolutnom većinom glasova. Za svoje pristalice Erdoan je u istorijskim udžbenicima dobio mjesto odmah nakon osnivača države Ataturka. Njegovi protivnici ga međutim drže za nekoga ko je umišljen u svoju veličinu. Prijedlog ministra prometa Lueftija Elvana da se nova zračna luka u Istanbulu, koja se nalazi u fazi gradnje, nazove po Erdoanu njegove protivnike ne čudi. List „Soezcue“, koji je kritičan prema vladi, je tako napisao: „Imamo brojne sultane, ali jednog ovakvog još nikada nismo vidjeli: Brojne stvari su nazvane po 37. sultanu Taibu.“ A onda je list naveo listu stvari koje su nazvane prema Redžepu Taibu Erdoanu: jedan stadion, jedan istanbulski trajekt, jedna brana u Artvinu, jedan univerzitet, tramvaji, parkovi, parfem, djeca – i sada možda i zračna luka“, piše Sueddeutsche Zeitung.

Gdje je nestala kultura odgovornosti?

Njemačka štampa se bavi i njemačkim odnosom prema krizi u Iraku. Frankfurter Allgemeine Zeitung se pita:

„Na koji način teroristi „Islamske države“ trebaju biti potisnuti i pobijeđeni? Njemačka Vlada još uvijek traži svoju poziciju. I dok ministar vanjskih poslova Steinmeier (SPD) ne isključuje mogućnost isporuke oružja Kurdima, ministar za razvoj Mueller (CDU) u tome ne vidi odgovornost Njemačke. Pri tome je član CDU-a pun zahvalnosti jer SAD zaustavljaju ubistva i progone. I tako impuls s početka godine – ključna riječ: kultura odgovornosti – nema jedinstven pravac. U retoričkom smislu on doduše postoji, ali kada je riječ o operativnim postupcima, tada se mi ne smatramo odgovornim.“

List Welt, kada je riječ o mogućoj isporuci oružja Njemačke Iraku želi, citat: „malo više odlučnosti“, a list Rheinpfalz piše: „Upravo u slučaju ofanzive „Islamske države“ u Iraku je ispravno temeljito razmisliti. Više nego ikada ovaj region liči na bure baruta.“

izvor: dw.de