„U odnosu na sprovođenje zakona obnovljive energije 2012, BiH se zajedno sa ostalim članicama Enegetske zajednice obavezala da primijeni EU obnovljivih izvora energije (OIE) direktive 2009/28/EC i pristala na 2020. obavezujeće ciljeve obnovljive energije. Za BiH ovo je udio od 40% obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije, u poređenju sa 34% učešća u 2009 i 10%  udjela obnovljivih izvora energije u transportu. BiH je morala sprovesti direktive OIE kao što je dogovoreno od strane Ministarskog savjeta Energetske zajednice do 1. januara 2014. Međutim, nije uspjela da preda Nacionalni akcioni plan za obnovljivu energiju do 30. juna 2013. kao što je Ministarski savjet zahtijevao, a kao posljedica Sekreterijat je pokrenuo prekršajne postupke protiv BiH”, rekli su nam u Sekreterijatu Energetske zajednice (SEZ).

Dodali su da su svjesni zakona o energetskoj obnovljivosti koji su usvojeni od strane entiteta prošle godine i postojećih propisa. 

“Međutim, dva različita okvira, koja nisu u potpunosti kompatibilna ne mogu zamijeniti okvir na državnom nivou koji je u skladu sa obavezama koje propisuje direktiva. Nažalost, veliki broj lokalnih i regionalnih vlasti ukljućenih u izdavanje dozvola, odobrenje i licenciranje, kao i nedostatak koordinacije i usaglašenih procedura, jer razlog zašto su investitore na distanci, a koji bi inače investirali u obnovljive izvore energije”, dodaju eksperti u SEZ.

U Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske (RERS) istakli su nam da je uređenje oblasti obnovljivih izvora energije u potpunosti u nadležnosti entiteta. 

„Budući da je u Republici Srpskoj na snazi primarno zakonodavstvo, kao i svi neophodni podzakonski akti to ne postoje prepreke koje bi sprečavale razvoj ovog sektora“, pojasnili su u RERS.

Mustafa Gagula stručni savjetnik za elektroenergiju u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije (FMERI) navodi da na povećano korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) manje utiče nedostatak zakonskih okvira, nego nedostatak novca za podsticaj.

“Investitori uglavnom očekuju rezultate otkupnih cijena, koje su za OIE ponekad nekoliko puta veće od prodajnih. Prodajne cijene električne energije određuje ili regulatorna komisija ili tržište. Na žalost, u BiH nije uspostavljeno tržište OIE i nije još uvijek otvoreno tržište električne energije. U Federaciji BiH, zakonska regulativa je u završnoj fazi. Zakon je donesen, a podzakonski akti su u završnoj fazi donošenja”, navodi Gagula.

U Sekreterijatu  Energetske zajednice ističu da je BiH jedina zemlja u Energetskoj zajednici u kojoj je obnovljiva energija regulisana na entitetskom nivou, a u kojoj državno zakonodavstvo ovu oblast uopšte ne porktiva. 

“I tu imamo problem jer čak i ako su entiteti razvili svoje akcione planove za obnovljivu energiju, nacionlni plan je potreban kako bi se pokazao način na koji zemlja planira postići 2020. ciljeve. Zakonodavstvo na državnom nivou je potrebno za usvajanje nacionalnog akcionog plana i mehanizma transpozicije. Ukoliko se ne ispune ove obavezujuće direktive, Sekreterijat energetske zajednice može da pokrene prekršajne postupke dok se problem ne riješi.” 

Iako Bosni i Hercegovini nedostaje nacionalna politika formulisana u zakonodavnom okviru na državnom nivou kao i potrebni akcioni planovi, zahvaljujući zakonima donesenim na nivou entiteta, pogoni obnovljivih izvora energije su u razvoju širom zemlje.

Bogatstvo potencijala

U  2013. godini udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 62,9%. Budući da je u 2013. godini osnovni obnovljivi izvor koji je korišten u RS bila energija vodotokova, to je EU direktivom 2009/28 propisana metodologija kojom se vrši normalizacija proizvodnje električne energije korišćenjem energije vodotokova (u osnovi računa se kao srednja 15-togodišnja proizvodnja u proteklom periodu). Primjenom navedene metodologije,  udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 65%.

U BiH se iz obnovljivih izvora energije proizvede i potroši oko 36% ukupne finalne potrošnje energije, što su, kažu stručanjaci, zavidne količine i za izrazito razvijene zemlje.

BiH ima dobre potencijale za proizvodnju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, a posebno su interesantne hidroenergija i biomasa. 

“Sunca ima takođe u izobilju, kao i vjetra, ali prostoji problem velike otkupne cijene i balansiranja, tako da su ograničene koločine za otkup po garantovanim cijenama i priključenje na mrežu zbog problema balansiranja”, navodi Gagula iz FMEIR.

„Razvoj ovog sektora u proteklom periodu i najnovija ulaganja u solarne elektrane i male hidroelektrane upućuje na pozitivne reakcije investitora, odnosno na prihvatljivost definisanih akata u domenu kako primarne tako i sekundarne legislative. Imajući u vidu činjenično stanje, dakle broj postrojenja koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, jasno je da su politike u Republici Srpskoj podsticajne za ulaganja u obnovljive izvore energije“, smatraju u RERS .

Dodaju i da generalno, obnovljivi izvori energije, posmatrajući striktno finansijske efekte, još uvijek nisu konkurentni u odnosu na druge izvore energije. „Činjenica koja na to upućuje je svakako i potreba da se ovi vidovi energije dodatno podstiču.“

U Sekreterijatu Energetske zajednice ističu da je očigledno da obnovljiva energija doprinosi održivom razvoju energetskog sektora i ublažava energetsku zavisnost od uvoznih energenata. 

“BiH je 50% zavisna na fosilne izvore goriva iz uvoza. Staviše, zemlja ima značajan potencijal obnovljive energije u hidro, biomasi,vjetru i suncu. A ovdje se vežemo za treći stub energetske politike – konkurentnost, gdje obnovljiva energija doprinosi stvaranju radnih mjesta, inovacija, privlačenju investicija i stvaranju rasta. Direktiva RES je ugradila mehanizme za saradnju između zemalja EU i članica Enrgetske zajednice kako bi se dostigli ciljevi do 2020. na finansijski efikasan način i to je prilika koja se ne propušta.”

Navode i da je trošak nekih obnovljivih energetskih tehnologija opao sa investicijama u ove tehnologije. 

“Primjer je solarni PV, tehnologija koja je bila najskuplja prije 7-8 godina, a njena cijena je značajno opala u posljednjih nekoliko godina. Svaka zemlja mora spoznati svoj potencijal obnovljive energije i mora ga dostići sa umjerenim troškovima. Ove tehnologije nisu dostigle tržišni paritet sa tehnologijama koje se zasnivaju na fosilna goriva, njima treba dodatna podrška. Moramo da priznamo da za fosilna goriva zemlje dobijaju subvencije, a zemlje u jugoistočnoj Evropi još nisu dio Šeme trgovine emisijama, tako da troškovi električne energije na bazi fosilnih goriva ne reflektuju eksternalije- troškovi zbog uticaja na zdravlje i prirodu”,  navode u SEZ.

Sa garantovanom otkupnom cijenom, gdje se na primjer električna energija iz solarnih elektrana plati po 3-4 puta većoj cijeni nego što se proda, isplativost za toga proizvođača ili vlasnika elektrane je više nego odlična, pojašnjava Gagula i dodaje da su hidroelektrane sa najvećim koeficijentom isplativosti za državu i njene građane, zato što traže najmanju podsticajnu cijenu a upošljavaju dosta radnika. 

“Pojam isplativosti se mora posmatrati sa aspekta proizvođača ili vlasnika elektrane sa jedne strane i države i krajnjih kupaca sa druge strane. Za državu, ako se otavraju nova radna mjesta, ako se ne utiče negativno na siromašne i ostale korisnike elektro energetskog sistema, bez obzira što je struja skuplja isplativost je dobra. Za potrošača svako poskupljenje struje je neisplativo. Za proizvođača ako donosi elektrana profit i ako će brzo vratiti uloženo je iplativa. Dakle, isplativost u ovom slučaju je relativan pojam”,ističe Gagula.

Obavezujuće direktive za BiH

U decembru 2008. godine na ministarskom nivou Evropske unije postignut je dogovor o klimatsko-energetskom zakonskom paketu koji je popularno nazvan "20-20-20".

Cilj od 20% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji čine: krajnja potrošnja električne energije dobijene iz obnovljivih izvora, krajnja potrošnja energije za grijanje i hlađenje i krajnja potrošnja energije u transportu iz obnovljivih izvora. Države članice slobodno odlučuju o doprinosu svakog od ova tri sektora u postizanju definisanog nacionalnog cilja.

Direktiva o obnovljivim izvorima energije 2009/28/EC koja je objavljena u Službenom glasniku Evropske unije u junu 2009. godine uspostavlja zajednički pravni okvir i na jedinstven način uređuje podsticanje upotrebe električne energije proizvedene korišćenjem obnovljivih izvora na unutrašnjem tržištu i podsticanje korišćenja bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva u transportu. Direktiva propisuje uspostavljanje:

 Obaveznih nacionalnih ciljeva za sveukupni udio energije iz obnovljivih izvora u bruto krajnjoj potrošnji energije i za udio energije iz obnovljivih izvora u transportu (+10%);

 Fleksibilnosti između država članica i pravila koja se odnose na statističke transfere među zemljama članicama;

 Zajedničkih projekata među zemljama članicama i projekte sa trećim zemljama;

 Nacionalnih akcionih planova za OIE;

 Garancije porijekla;

 Smanjenja administrativnih i regulatornih prepreka te pitanja oko mreže;

 Kriterijuma održivosti za biogoriva i biotečnosti i

 Izvještavanja i transparentnosti.

Ova direktiva je obavezujuća i za Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu, budući da je Ministarski savjet Energetske zajednice u oktobru 2012. godine donio odluku o proširenju obaveznog zakonodavstva i na ovu direktivu. Sastavni dio odluke su i ciljevi udjela obnovljivih izvora energije u 2020. godini za sve zemlje potpisnice Ugovora o osnivanju Energetske zajednice. Taj cilj za Bosnu i Hercegovinu iznosi 40%.

autor: Frontal