autor: Frontal

Ono što pored tehničkog dijela potrošnje energije, a koji povezujemo sa energetskim karakteristikama objekata, utiče na isplativnost EE u zgradarstvu, jeste cijena energije, odnosno rezultirajuće uštede.

„Što je cijena energije veća - veće su i uštede, te je i period povrata investicije kao i drugi relavantniji ekonomski i finansijski indikatori, povoljniji. Jako je bitno razlikovati dva momenta – prvi, da je sa trenutnim stanjem energetske neefikasnosti bh. stambenih i nestambenih objekata relativno lako dostići značajnije uštede energije, a time i prihvatljiviju ekonomsku isplativnost, dok je drugi momenat dodatno povećanje EE takvih, već energetski efikasnih objekata, za koje su neophodne investicije koje rezultiraju sa ne toliko značajnim uštedama energije. Dakle, sa stanjem objekata koje imamo na terenu širom BiH, možemo apsolutno opravdano govoriti o ekonomskoj isplativosti EE u zgradarstvu. Ako uzememo i neizbježnu činjenicu rasta cijene energije, isplativnost je još i veća. Ilustracije radi – UNDP BiH je u zadnje tri godine investirao ukupno 4.2 miliona USD u mjere povećanja EE nestambenih/javnih objekata širom BiH i time realizirao 38 projekata. Prosječni period povrata investicije ovih infrastrukturnih mjera je manje od šest godina, sa ukupno ostvarenim uštedama od 700.000 USD godišnje, smanjenjem emisije od 2.200 tona CO2 godišnje i direktnim zapošljavanjem domaće radne snage u iznosu od 664 čovjek mjeseci! Na ovom primjeru vidite i značaj i mogućnosti BiH da svoj srednjoročni razvoj bazira na, između ostalog, mjerama povećanja EE u sektoru zgradarstva“, ističe Sanjin Avdić, rukovodioc sektora energije i životne sredine UNDP BiH.

Bosna i Hercegovina već nekoliko godina korača ka uređenju pitanja EE u zgradrastvu, odnosno sveobuhvatnog rješavanju pitanja EE koje obuhvata i sektore industrije, saobraćaja i usluga.

U Federaciji BiH  od 2009. godine, kroz sekundarnu legislativu donesenu od strane FMPU, na snazi standardi koje je neophodno poštovati prilikom izgradnje novih objekata i značajne rekonstrukcije postojećih. Isti su definisani kroz Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije, i daju minimalne tehničke, odnosno energetske parametre, koje je potrebno dostići u objektima.

Kroz te norme se  direktno utiče i na godišnju potrebnu toplotnu energiju u svrhu grijanja jednog stambenog i nestambenog objekta, odnosno povećava se EE i time smanjuje potrošnja energije, odnosno, toplotne potrebe jednog objekta. U Republici Srpskoj je 2013. godini donesen Zakon o energetskoj efikasnosti, dok se u FBiH usvajanje zakona očekuje uskoro kao i usvajanje seta pravilnika iz oblasti EE u zgradarstvu u RS. Isti su, buduću da BiH treba da poštuje smjernice relevantnih direktiva iz ove oblasti (EPBD, EED), usklađene sa EU standardima.

Smanjenje energetske potrošnje i eliminisanje gubitaka energije su među glavnim razvojnim ciljevima EU, i njene članice su se obavezale da će do 2020. povećati učešće energije iz obnovljivih izvora do 20 odsto, da će poboljšati efikasnost korišćenja energije za isto toliko procenata, kao i da će za 20 odsto smanjiti emisiju štetnih gasova u atmosferu. Na te principe obavezala se i BiH.

U Federaciji BiH je djelomično zaživio sistem ( treba i svi kantoni da propišu iste odredbe u smislu energetskog sertifikovanja objekata), Zakonom o prostornom uređenju i korištenju zemljišta na nivou  Federacije BiH je propisana obaveza enetrgetskog sertifikovanja svih novih objekata (prije dobivanja upotrebne dozvole) kao i postojećih koji se izdaju ili podliježu značajnoj obnovi.

„Na žalost kasnimo sa legislativnim ustrojem u punom smislu te riječi. U Federaciji Bosne i Hercegovine  Zakon o energetskoj efikasnosti je u proceduri usvajanja, ali se energetska efikasnost u zgradarstvu ustrojila velikim dijelom kroz  Zakon o prostornom uređenju i podzakonske akte proizašle iz ovog Zakona. Sa tim  u vezi transponirana je i implementirana Direktiva 2010/31/EU o energetskoj efikasnosti zgrada što se odražava u činjenici da trenutno imamo osmišljen Program edukacije i usavršavanja inženjera u građevinarstvu ( arh. građ. maš. i el.) za provođenje energetskih pregleda i energetsko sertifikovanje objekata. Trenutno u Federaciji BiH je obučeno preko 300 inženjera pomenutih struka i 9 ovlaštenih  kompanija u kojima su jednim dijelom uposleni educirani inženjeri za energetske preglede i energetsko certificiranje objekata. Akcioni plan za energetsku efikasnost FBiH je izrađen i trentno je u draftu. Po usvajanju Zakona o enegetskoj efikasnosti isti će se uputiti u parlamentarnu proceduru“, istakla je Jasmina Katica, šefica Odsjeka za energektsku efikasnost Federalnog ministarstva prostornog uređenja.

Energetski sertifikat predstavlja energetsku iskaznicu objekta A, B, C, D, E, F, G koja odražava energetsku potrošnju objekta u smislu zadovoljena specifičnih potreba objekta za grijanje, hlađenje ventilaciju i pripremu sanitarne tople vode, odnosno potrošnju energeije za ove potrebe  izraženu u kWh/m2 objekta na nivou godine.

U strategiji za razvoj energetike, institucije RS su procijenile da bi za ozbiljne uštede u zgradama u RS trebalo energetski obnoviti oko 136.960 starih stambenih jedinica, pri čemu bi se potrebna toplotna energija u zgradi smanjila za oko 60 odsto onoga što se sada troši. To se postiže, prije svega, povećanjem toplotne zaštite i uvođenjem efikasnijih tehničkih sistema u zgrade.

"Za povećanje energetske efikasnosti na prosečnoj zgradi izgrađenoj prije 1987. za postizanje ove uštede potrebno je uložiti oko 100 KM po metru kvadratnom površine", navedeno je u strategiji, kojom je predviđeno i da sve zgrade u RS, u narednom periodu, dobiju energetske sertifikate, a zgrade javne namjene biće prve u obavezi da to učine.

Avdić dodaje da je bitno napomenuti da sistemskim pristupom povećanja energetske efikasnosti u sektoru zgradarstva u BiH generišemo domaća radna mjesta – kroz građevinske radove, proizvodnju domaćih kotlova na biomasu, EE prozora, termoizolacionih materijala, angažovanje domaćih konsultantskih i projektantskih kuća itd.

„Međutim, prvi preduslov jeste alokacija investicija, odnosno ako govorimo sa gledišta tržišta energije u BiH i prisutnim subvencijama u sektoru zgradarstva, potrebno je preusmjeriti tok novčanih sredstava sa subvencioniranja energije ka subvencioniranju mjera povećanja energetske efikasnosti. Pojedini resori unutar BiH su svjesni da je to put kojem je neophodno krenuti ukoliko zaista želimo da govorimo o sistemskom pristupu povećanja EE u sektoru zgradarstva i značajnijem generisanju radnih mjesta, no mislim da još uvijek ne postoji politička volja koja bi zaista usmjerila aktivnosti u tom pravcu. Trenutno stanje u BiH po pitanju EE u zgradarstvu bih ocjenio kao obećavajuće, uz opasku da je donošenje pravnog okvira iz oblasti EE ključna tačka, međutim, to je samo polazna tačka, suštinski rad tek treba da počne.“

Ipak, BiH, odnosno entiteti, polako ali sigurno uređuju svoje tržište i već se mogu primjetiti prvi pozitivni pomaci, pogotovo u sektoru zgradarstva. Pored resora u čijoj je nadležnosti sektor zgradarstva i energije, ključnu ulogu će imati Fondovi za zaštitu životne sredine u oba entiteta. Naime, kao javne finansijske institucije oni će biti upravo ti koji će u prvoj fazi trebati da budu primjer drugima.

Radi unapređenja energetske efikasnosti u Federaciji BiH, iz sredstava federalnog budžeta u posljednje tri godine realizovana su 32 pilot- projekta ukupne vrijednosti 1.650.000 KM, putem Federalnog ministarstva prostornog uređenja. 

UNDP BiH zajedno entitetskim fondovima realizuje projekat Green Economic Development (GED) koji za cilj ima kreiranje ambijenta povoljnog za ulaganja u povećanje EE u BiH, a što će rezultirati sa smanjenjem emisije u vazduh, povećanjem EE javnih objekata i zapošljavanje domaće radne snage. U ovoj godini će se realizovati najmanje četiri infrastrukturna objekta na području BiH. 

Region

Republika Hrvatska u regionu je najviše učinila po pitanju energetske efikasnosti, pogotovo sa aspekta podizanja svijesti stanovništva kao i legislativno-pravnog okruženja.

„Većina pravilnika iz oblasti EE koja se donose u BiH imaju osnovu u hrvatskim pravilnicima, uz naravno prilagođavanje na činjenično stanje pravnog okruženja u BiH, odnosno RS i FBiH. Međutim, BiH se može i treba ugledati na države kao što su Bugarska i druge istočno-evropske zemlje koje su prije nas prošle kroz tranzicijski put ka standarima, smjernicama i obavezama EU. Iskustva koja BiH treba da crpi iz regiona nisu toliko pitanje legislative, ona je esencijalna polazna tačka i tu su stvari jasno definisane kroz EU direktive i obaveze, međutim, postoje različiti modeli kako pristupiti ispunjavanju postavljenih ciljeva, odnosno na koji način usmjeriti sredstva neophodna za investiranje u EE. Po to pitanju možemo izvuči zaključke iz regiona a koji bi obećavali uspjeh ili bili provodivi u BiH“, napominje Avdić.

Može se zaključiti da je za BiH ključno da, ukoliko se govori o sistemskom pristupu i jasno definisanoj strategiji, razvije mehanizme finansiranja mjera povećanja EE, izvrši lociranje odgovornosti unutar postojećih institucija kao i jačanje njhovih kapaciteta – pravnih, tehničkih i ljudskih. U svamu je najlakše postaviti cilj, način kako do njega doći je sasvim nešto drugo.