tekst i fotografije: Mišo Vidović

Ako nastavi ovakvim tempom, polako, ali sigurno će ući u istoriju, i sve hoću da ga pitam kroz prozor: Hoćeš li već jednom prestati? Možda i „usliši“ moje očajničko pitanje, jer pada odvratno mokar, težak, i idealan da sjebe  raspoloženje: Morate izaći poslom, a niste sigurni da će vam zimske cipele koje ste platili više od pedeset, a manje od stopedeset maraka, iako vas prodavac ubjeđivao da je „dosadašnja praksa pokazala da su vodootporne“,izrdržati „nalete“ snijega i bljuzge! Pomišljate da od čistača koji skida nanose snijega „posudite“ gumene čizme, ali čovjeku je to ipak HTZ oprema. Da odete kupiti gumene čizme u prodavnicu „Borovo“ u Gospodskoj, zaboravite, nje odavno nema, pa šta drugo nego da „isprobate“natpis na vašim cipelama - „waterproof“, pa šta bude.

I prije nego što se zaputite u bespuća banjalučkog snijega, slušate sve moguće radio-stanice, koje vrte „da će se snježne padavine nastaviti i narednih dana“, a na upozorenja „vozačima da voze opreznije zbog snijega na kolovozu“ ne hajete: Auto nemate, morate paziti da vas neko ne pokupi na kolovozu, a u snnježnom očaju sretni (pa i presretni) što ne morate ujutro čistiti snijeg sa auta i brinuti hoće li „ukresati“. I dalje slušate izvještaje sa terena da su „glavne gradske saobraćajnice prohodne i ekipe su na terenu“, odnosno da „ima dovoljno materijala koji se baca po saobraćajnicama“, i da komunalne i putne službe snijeg nije iznenadio u novembru. Elem,sjetite se kako ste osamdesetih godina prošlog vijeka u januaru na radio-programu slušali očajničku konstataciju visokopozicioniranih djelatnika iz komunalnih službi „da ih je iznenadio snijeg“.

Podsjeća vas i prijateljica preko društvenih mreža da je prije trideset i tri godine u novembru pao „težak i mokar snijeg, zadržao se na električnim vodovima i dalekovodima i grad je u jednom trenutku ostao bez struje“. Stiže i poruka od prijatelja penzionera da „ne moraju nikuda izlaziti jer su se na vrijeme opskrbli lijekovima“, a vama se već bliži vrijeme da se zaputite na obavljanje redovnih radnih zadataka i obaveza. Pa i po cijenu da vam kroz „waterproof“ cipele uđe  snijeg ili još gore - da se natope onom odvatnom, ljigavom bljuzgom iliti bljuzgavicom koja vas čini nervoznim, radražljivim i dovodi u stanje neuračunljivosti. Ipak, biće neke koristi od „waterproof“ cipela - glomazna kutija, u koju su bile upakovane poslužiće vam da između ostalog, odložite fotografije sa sankanja (skijanje ste gledali na tv-u) sa Šehitluka, Begovog brda, Šibova, kada je snijeg bio onaj pravi snijeg, i nije bio foliranje.

I te vas fotografije podsjete da će te ovih dana na sankanje sa potomostvom. Obećali ste ćerki da će te je voditi na sankanje na jedno brdo u gradu, koje zovu veliko. I da će te se i vi , sa dozom respekta, spustiti niz veliko brdo. I paziti da vas kao prošle zime ne pokupi neko od klinaca sa sankama, kada se „ležali“ u zraku, dok niste srećom, otresli na snijeg. Možda klincima održite i instrukcije kako se pravi „kliza“, jer stigla vam je poruka od prijatelja  iz djetinjstva  i dječaštva: Sjećaš  li se KLIZA , kad padne onaj prvi suhi snijeg , pa na noge nešto sa glatkim đonom , a  onda jedan po jedan bezbroj puta dok ne bude kao staklo, kad se dobro zaletiš, išlo i preko 20 metara, još ako ima malo pada kao ono iza prvog nebodera....

Znate šta, odoh ja praviti klizu, pa kada napravim i isprobam, svakako javiću vam. Javiću uskoro i kako je to bilo kada padne onaj  pravi suhi snijeg, pa sanke u ruke i pravac Šehitluci, Begovo Brdo, Šibovi...