izvor: Nezavisne

Niko se ne bi trebao osjećati ugodno u vezi sa činjenicom da školska djeca bojkotuju školu ovih dana.

To očito nije dobra stvar. Također se niko ne bi trebao osjećati ugodno u vezi sa činjenicom da u školama širom BiH djecu uče da su njihov jezik i kultura, čak i ako je to službeni jezik njihove zemlje, irelevantni ili opcionalni. Niko se ne bi trebao osjećati ugodno što su, u školama širom BiH, djeca iz različitih etničkih grupa fizički odvojena jedni od drugih, uče različite verzije istorije, geografije pa čak i muzike. Nikome ne bi trebalo biti ugodno u vezi s činjenicom da, dok se po zvaničnim planovima i programima uči o ljudskim pravima i građanstvu, u realnosti svakodnevnog školskog okruženja uči se o diskriminaciji: mi i oni, naše i njihovo.

Obrazovanje koje prenosi poruku podjele, razlika i odvajanja, kao crv u jabuci izjeda temeljne vrijednosti evropskih demokratija koje su, daleko od toga da su strani pojmovi, instinktivno shvaćene u BiH. Decentralizirani obrazovni sistem FBiH omogućava kantonima da jednostavno ignorišu obrazovne potrebe "manjinskih" zajednica, bilo konstitutivnih naroda ili nacionalnih manjina, te omogućava lokalnim vlastima da, pod maskom poštovanja maternjeg jezika, vrše potpunu segregaciju djece, čineći na taj način i značajane izdatke iz javnih budžeta. Istovremeno, pristup Republike Srpske sa općenito jednonacionalnim planom i programom/predavanjima, sa izuzetkom da se pod nekim okolnostima priznaju potrebe drugih konstitutivnih naroda ili nacionalnih manjina, ne poštuje različitosti prisutne i u Republici Srpskoj. U oba entiteta, hiljade romske djece uopšte nisu upisane u školu, na prividnu generalnu ravnodušnost svih podjednako.

Mnogo puta sam pisala za bh. novine, govorila na konferencijama i razgovarala sa ministrima obrazovanja širom ove zemlje o šteti koju diskriminacija i segregacija, prisutne u obrazovanju u Republici Srpskoj i FBiH, predstavljaju za djecu, ali i za budućnost ove multietničke države, za zdravlje ovog društva, demokratiju, ekonomiju i svakako na šanse za uspješnu evropsku integraciju. I ne moramo gledati sve do Finske ili Francuske i Njemačke da vidimo kako to može biti učinjeno drugačije. U Bosni i Hercegovini, u Brčko distriktu, primjenjuje se Nastavni plan i program za osnovne škole, gdje djeca uče zajedno u istoj učionici koristeći tri službena jezika i dva pisma. Iako to nije bilo lako uspostaviti na početku - čak je i protestovano protiv integracije škola - sada nećete čuti mnogo pritužbi.

 “Obrazovanje koje prenosi poruku podjele, razlika i odvajanja, kao crv u jabuci izjeda temeljne vrijednosti evropskih demokratija”

Vijeće Evrope, čija je BiH punopravna članica, daje jasne smjernice po ovom pitanju. Kada je pristupila Vijeću Evrope u aprilu 2002. godine, BiH je preuzela specifičnu obavezu da "održava i nastavi reformu u oblasti obrazovanja i eliminiše sve aspekte segregacije i diskriminacije na osnovu etničkog porijekla". Pravo na obrazovanje u Evropskoj konvenciji za ljudska prava i temeljne slobode (član 2 Protokola broj 1), ne pokriva lingvističke preference i ne garantuje djetetu ili roditelju pravo da dobije upute na jeziku po njegovom izboru. Zajedno sa zabranom diskriminacije (član 14), Konvencija ima za cilj da osigura da pravo na obrazovanje garantuje svaka od ugovornih strana i svakome u okviru njegove nadležnosti, bez diskriminacije na temelju, na primjer, jezika. Dakle, čak i ako Evropska konvencija za ljudska prava ne garantuje pravo na obrazovanje na bilo kojem posebnom jeziku, ipak garantuje da se to pravo treba ostvariti bez diskriminacije.

Zabrana diskriminacije jedno je od najosnovnijih načela važećeg međunarodnog prava iz oblasti ljudskih prava. Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi razvio definiciju diskriminacije, a to je "različito tretiranje osoba, bez objektivnog i razumnog opravdanja, u analognim ili relevantno sličnim situacijama". Diskriminacija također nastupa ako "disproporcionalno šteti efektu opšte politike ili mjere koja, iako formulisana u neutralnom smislu, diskriminira grupe". Ustav BiH i odluke Ustavnog suda BiH, kao i entitetski ustavi, također elaboriraju detalje po ovom pitanju, a posebno u vezi sa ravnopravnošću konstitutivnih naroda i njihovih jezika.

Ljudi koji su spremni da žrtvuju svoje kratkoročne interese i udobnost za nešto što neće biti od koristi samo za njih, nego i za cijelo društvo, zaslužuju našu zahvalnost i poštovanje. Čak i ako se slažete sa njima ili ne. Zahvaljujući porodicama iz Konjević Polja i njihovim protestima, ovo pitanje je konačno vidljivo golim okom. Istina je da ovaj protest, kao i protesti drugih porodica u drugim gradovima, samo naglašava jedan aspekt mnogih kršenja prava na obrazovanje bez diskriminacije, ali možemo se nadati da je ovo poziv na buđenje. Ako su sve strane spremne da vide svoje nedostatke, a ne samo tuđe, biće ih moguće prevladati. Više je nego krajnje vrijeme da se osigura obrazovanje za svako dijete u BiH, a koje se temelji na kvalitetu i jednakosti, umjesto na asimilaciji ili segregaciji, što su samo dva lica diskriminacije.