piše: Mišo Vidović

Prije više od dvadeset, a manje od trideset godina  nekadašnju baštu starog Doma JNA u ulici Borisa Kidriča tadašnji  mlađahni banjalučki rokeri preimenovaše u „Bašta sljezove boje“. Da li  inspirisani jednim od najpoznatijih djela Branka Ćopića, ili se tek onako onako odlučiše za ovo ime, ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali tih osamdesetih ovaj prostor je postao kultno ime gradske rok-scene. A da ne zamjere stariji muzičari i poklonici banjalučkog rokenrola, podsjećanja radi oni su ipak šesdesetih i  sedamdesetih ovdje „udarili temelje“, pa stoga nije na odmet objaviti  i jednu od fotografija sa nastupa „27 dimenzije“.

I još jedno podsjećanje, u prvoj polovini osamdesetih ovaj prostor nosio je ime bašta „Mladost“: Asocijacija više nego jasna - u zgradi pored bilo sjedište Opštinske organizacije Saveza socijalističke omladine, a tu je bio i Ferijalni savez, u podrumu štamparija, dok je u samoj bašti bilo i sjedište omladinske zadruge. I što bi se reklo ondašnjim rječnikom, bašta je bila stjecište omladinskih kulturnih zbivanja, pa  se organizovale tzv. disko-večeri, a na primjer, tokom ljeta 1984. godine ovdje su nastupili „Elvis J Kurtovich & Meteors“, „Zabranjeno pušenje“, „Dorian Gray“ sa bubnjarem, Banjalučaninom Brankom Terzićem-Terzom, kao i „Katarina II“u originalnoj postavi, koja će kasnije postati „EKV“. Nažalost, iz tog perioda nisam uspio sačuvati ni jednu fotografiju ili novinski tekst, ali me Davor Hepi Šahurić podsjeti da je te 1984. njegov bend „Šank“ bi predgrupa  „Dorian Gray-u“.

A ma koliko u „Bašti sljezove boje“ (BSB) bilo prostora za poznate i afirmisane bendove sa ex-yu scene, ipak nije se štedjelo na prostoru kada su u pitanju bili banjalučki bendovi. Možda ima bendova koji se nisu okušali  u ovom prostoru, ali odgovorno tvrdim da se  na legendarnoj bini  bini  „BSB“, pojavljivao veliki broj muzičara različite muzičke orijentacije.
Kad padne mrak! Bio je svojevrsni poziv–najava  za početak koncerata, s obzirom da je „BSB“ funkcionisala ljeti. Ponekad  se dogadjalo da „kada padne mrak – ubrzo dolazi vrijeme za spavanje“!!! Naime, ako je početak bio zakazan „kad padne mrak“ (ljeti izmedju 20:30 – 21:00 sat -op.aut), a dozvoljeno vrijeme trajanja tih godina najčešće je „propisivano“  do 23 sata...

    ...Tako se desilo da „otvarajući koncert u Bašti sljezove boje u ponedjeljak traje kraće nego štio je bilo potrebno da svi učesnici dobiju svoj odgovarajući vremenski prostor. Naime, organizator je, u najboljoj namjeri da priredi pravi večernji hepening jednostavno zaboravio na komšiluk. Kako je koncert pod nazivom KAD  PADNE MRAK počeo tek iza devet sati (kada je u ovo godišnje doba mrakopadanje sasvim oubičajeno), izvodjači „Viktorija“, „Duba bend“, „Irena bend“, „Radio“ i „Dinar“, su objektivno morali imati kocnert do 24 sata. Medjutim, desilo se da je oko 23 sata i 30 minuta komšiluku pao mrak na oči, te je pozvana milicija da prekine ovo, inače uspjelo muzičko druženje.Nije bilo nikakvog incidenta, ni tvrdoglavljenja...., zabilježio je izvještač sa ovog koncerta u „Glasu“, rubrika „Svijet mladih“ u julu 1986. godine, te dale navodi  da je „sviračkoj fešti u Bašti sljezove boje prisustvovalo oko hiljadu gledalaca-slušalaca, i to od početka do kraja“.

A ovih hiljadu gledalaca-slušalaca je samo jedan do dokaza u prilog tvrdnji da su banjalučki bendovi , iako većima u tzv. demo-fazi  znali „navući“ veći broj posjetilaca nego i neka etablirana imena ex-yu scene: Poredjenja radi, mada je možda (ne)primjerno, ali tri-četiri godine kasnije na vrhuncu popularnosti sarajevski pop- bend „Hari Mata Hari“, „uspio“ je za koncert u „BSB“ prodati tridesetak karata!!!

Ako se na koncertu povodom otvaranja „BSB“ 1986. skupilo oko hiljadu posjetilaca, nišsta manje nije ih bilo ni na „BLOKROK  GITARIJADI 89“. Došli su mnogi da vide izmedju ostalih vide i čuju „Ritam kiše“, „Daltone“ „Bety Blue“. „Climax“, „Clips“...itd. Tada je pobjedio  rockabili bend „Ritam kiše“ , predvodjen talentovanim  muzičarom i pjevačem Murisom Čengićem, koji i danas ne odustaje od ovog muzičkog pravca i u Švedskoj predvodi bend „Jukebox“. Zanimljivo da je Muris u „Jukeboxu“ saradjivao sa i jednom od mojih ranijih sagovornika, bubnjarom Davorom Hepijem Šahurićem, a Muris je  izmedju ostalog bio zaslužan i za „grafički“ izgled „BSB“, odnosno zida koji „ogradjuje“ baštu.

Prije izvjesnog vremena Muris mi je pojasnio kako je uredio zid „BSB“,a vjerujem da će ovo njegova priča podsjetiti i mnoge koji su ovdje dolazili , kako je to bašta nekada izgledala:

...Tahir Dinar je bio glavni u omladini i dobio je novac od njih , a ja sam sa tim novcem kupio sprej i uradio grafiti za čitavu baštu. Imao sam zadatak da predstavim banjalučju rock istoriju od prve  pa do zadnje.. Tako sam uradio grafite  za Meteore, Jazzvu, Trn U Oku, Dinar, i ostale bendove. Ako se sjećate "Broja Jedan" iz Alana Forda na ulazu u BSB, to je isto djelo moji ruku. Kasnije su par grafita uradili i BTB sa Hiseta, ali 85 posto je sve je bilo moje djelo....Meni je BSB puno predstavljala u mladosti, i bilo bi se lijepo podsjetiti...

Nedavno sam kontaktirao sa Murisom, i još jednom potvrdi  da su „grafiti bili Tahirova ideja da se predstavi BL rock istorija , od praistorije do danas kako bi to Tahir rekao i svi su bendovi imali neki svoj grafit-Jazzva je bila kao dzezva za kafu, Meteori u obliku komete...

Inače, tih godina „BSB“ , biću slobodan, pa jasno i glasno konstatovati, bila je ne samo centar muzički zbivanja u gradu, nego predstavljala i jednu svojevrsnu urbanu priču Banja Luke. Takodje, podsjećam i na činjenicu da se  u zgradi pored bašte gdje je bilo sjedište OK SSO Banja Luka, nalazila i redakcija omladinskog lista „Prelom“, čiji sam član bio od početka pa sve do kraja. Bili smo na izovru informacija, a znali smo u bašti u proljeće i i početkom ljeta, uz pivo, održavati i redakcijske  sastanke.

I da završim ovaj tekst onako kako sam počeo, sa početkom ovogodišnjeg „Demofesta“: Rekordan broj  ljudi posjetio je Kastel, pa je i zelena površina oko Kastela bili obojena ljubiteljima Demofesta, zabillježi i objavili su mediji. I dok po medijima gledam fotografije i video-zapise za ovogodišnjeg „Demofesta“, počinje mi se „odmotavati“ film od prije više od dvadeset, a manje od trideset godina: Ispred ulaza u „BSB“, u ulici Borisa Kidriča: Puna  ulica,  raja sjedi po trotoaru, zidićima, gužva za kupovinu karata, neko konta da izbjegne plaćanje karte (valja imati za koju pivu više), pa će preko ograde kada počne svirka, a malo popusti pažnja redarima, i svi se nadaju da kada padne mrak, valja neće i komšiluku pasti mrak na oči....

Fotografije i Iustracije:

Privatna arhiva autora,

Privatna arhiva Murisa Čengića

www.uzbluz.com

Slobodan RAŠIĆ