Piše: Mišo Vidović

Iako sjećanja ponekad znaju  „zaribati“ (prošla  je trideset i koja godina - op.aut), ipak se usuđujem tvrditi da su pojedini  ad-hoc formirani bendovi  imali i po nekoliko uvezanih nastupa, koje su međusobno nazivali „turneje“ (?) po osnovnim školama!!! A uglavnom se sviralo kada još nije „pala“ noć, ali to nije bila prepreka da se svirka održi uz lajt-šou, pa i po „cijenu“  da se stub sa rasvjetom sruši na binu, što se umalo moglo dogoditi  jednom prilikom. Čini se da ozbiljnija priča bile srednje škole: ako se ne varam, vrata Gimnazije bila su otvorena i u oktobru 1979. godine, kada je održana jedna od gitarijada.

Prizivajući ponovo sjećanje u pomoć, u Gimnaziji su se održavale i manifestacije naziva „Plave večeri“: pred očima ponovo plakat za jedan od ovih „hepeninga“ i najava nastupa grupe „Avgustovski sporazum“. Negdje u arhivama vjerovatno postoje i i fotografije sa nastupa „Basdansa“ u Gimnaziji, a na primjer pod zajedničkim nazivom „Proljetni rok-vrisak“, banjalučki rokeri su subotnjom svirkom  dali svoj doprinos dočeku Štafete mladosti, (vidi fotografiju-op.aut) sa ovog koncerta.

Ovdje kratko,  jedan „simpatičan“ detalj: Prije svirke u prodavnici preko puta Gimnazije nabavio sam određenu količinu tzv. “unučića“ (za mlađe generacije bočice alkoholnih pića od dva decilitra), u svrhu razbijanja treme kod muzičara. Konzumenti su bili članovi grupe „Climax“, kako prije nastupa, tako i za vrijeme nastupa: pjevač  Bešla, kako otpjeva dionicu, tako do mene u „backstage“. Slično  su „postupali“ i gitarista Zoka, basista Bera, a najteže je bilo doturiti „logistiku“  do Ede bubjara, jer glavna poluga ritam sekcije nije smjela napuštati „radno mjesto“, ali nekako  se i u tome uspjelo da i on ne ostane bez „doze“.

 „Listajući“ arhive sjećanja kao jedno od mjesta gdje su banjalučki  rokeri pokazivali svoje umijeće bio je i Klub studenata elektrotehnike ili popularno skraćeno-KSET. Podrumski prostor u Elektrotehničkm fakultetu, koji se sada zove Demo-fest klub (DFK-a), imao je „sluha“ za ovdašnje muzičare. Osamdesetih godina agilni organizatori i članovi KSET-a priredili su niz zanimljivih koncerata  i nastupa banjalučkih bendova. Iako je prostor ponekad bio „skučen“ (bilo je više zainteresovane publike, nego što  je faktički prostor mogao primiti) bendovi su uredno odrađivali svoj posao.

Svojevremeno, u banjalučkom dnevnom listu „Glas“ izlazila je rubrika „Svijet  mladih“. Pokretač ove rubrke i njen prvi urednik bio je kolega Fadil Smajić, kasnije urednik rubrike bio je i kolega Davorin Reljić. Testove  o banjalučkoj rok-secni objavljivali su brojni  novinari-saradnici, među njima i moja malenkost. Ovaj dodatak koji  je izlazio u vikend –izdanju „Glasa“ postaće inicijator, održavanja „Glasovih koncerata solidarnosti“, za čiju su organizaciju  bili zaduženi već pomenuti Fadil Smajić i Davorin Reljić, a svakako potporu za ovu manifestaciju imali su i od Miralema Pervizovića sa Radio-Banja Luke, koji je bio jedan od aktivnijih saradnika  u „Svijetu mladih“, prateći zbivanja na banjalučkoj sceni. Koliki je bio interes bendova da se pojave na ovim koncertima mogu posvjedočiti  i novinski tekstovi sa naslovima poput „Banjalučani rasturaju sa prijavama“.

A da podsjetimo: tekstove  i članske u „Svijetu mladih“, osim  Davorina Reljića, Miralema Pervizovića, pa i moje malenkosti, objavljiali su još i Rajko Radovanović, Radenko Kuprešak, Afan Pašalić, a fotografski pokrivali Davorin Reljić, Radivoje i Milivoje Pavičić, Igor Segečić, Slobodan Rašić, Predrag Milašinović... Ako sam nekoga zaboravio, neka mi oprosti....

„Kada padne mrak“ bio je termin početka koncerata i svirki u „Bašti sljezove boje“. Ali, o ovom sada već legendarnom prostoru za banjalučke rokere, kao i muzičkom klubu „Sebastijan“, koji ima itekako značajno mjesto u istoriji banjalučke rok-scene u sljedećem nastavku ove rubrike.

Fotografije i ilustracije:

Privatna arhiva autora

Privatna arhiva Davora Hepija  - Šahurića

Korišteni materijali sa FB stranice „Banjalučka rock-scena 80-tih“

(Frontal)