Kako se navodi u izvještaju Sirijske posmatračke grupe sa sjedištem u Velikoj Britaniji, među poginulima je bilo 298 djece i 291 žena, dok se za 2.500 poginulih ne može utvrditi da li su bili pripadnici sirijske vojske ili pobunjenika.

Prvobitno zamišljena kao jedna u nizu akcija “Arapskog proljeća” Srijiski rat se odavno pokazao kao konflikt čiji razvoj neće biti ni kratak niti bezazlen. Mnogo toga u ovoj zemlji je nejasno, da li će sukob zvanično prerasti u otvoreni građanski rat, te kakve će naredne poteze povući Amerika i Rusija. Da li će Sirija i ovaj na prvi pogled lokalni sukob biti mjesto odmjeravanja snaga svjetskih sila i stvaranja novog svjetskog poretka?

Čini se da odgovor na to pitanje, upravo razlog zašto u Siriji stvari nisu mogle da se odvijaju po scenariju Libije. Podijeljenost oko podrške predsjedniku Bašaru al Asadu, ili u blažem obliku poštovanju njegove uloge, od strane Rusije, sa jedne strane i podrške koju pobunjenici i protivnici predsjednika imaju od strane SAD, Zapada i Turske, dovela je Sirijce u rascjep u kojem se stanje svakim danom pogoršava.

Ruski ministar spoljnih poslova u nedavnom intervjuu za britanski BBC je istaknuo kako Rusija nikako neće vršiti pritisak na Asada tražeći od njega da odstupi. Asad takođe vrlo čvrsto i nepopustljivo ponavlja da neće odstupiti sa svoje funkcije.

Oko Sirije svoje vojne snage, ratne brodove, nosače aviona rasporedile su i SAD i Rusija, iako zvanično ni jedna nije nogom kročila na sirijsko tlo, mada se procjenjuje i da obe imaju određen broj vojnika na ovom području. U cijeloj priči svoju poziciju zauzela je i Kina, a posebno je u posljednje vrijeme glasna susjedna Turska, kojoj je ulazak sirijskog rata u treću godinu velika glavobolja, te su sve glasniji njihovi povici da se sukob može preliti i izvan granica. Posebno su ugrožena pogranična mjesta. Turska vlada podržava pobunjenike, iako svjesna da Asad pripada Alevijama koje žive i u pograničnoj pokrajini Hatay. Turska opozicija smatra da ovaj stav Vlade može uvesti zemlju u sopstveni sektaški rat.

No, zabrinutost Turske i njeno glasno isticanje da sukobi u Siriji treba da se što prije okončaju, kao da ne interesuju puno ostale sile. One tu vide svoje interese, i ni jedna ne želi da odstupi od svojih stavova.

Nedavno je jedna istraga Al Jazeere pokazala da Ujedinjeni narodi (UN) tajno pripremaju planove za Siriju u slučaju pada režima Bašara al Asada. Zvaničnici UN-a znaju da će najvjerovatnije imati ključnu ulogu u toj zemlji, jer Sjedinjene Američke Države (SAD) i druge svjetske sile nisu pokazale veliki interes za uključivanje u novu misiju. A kada i da li će se to desiti niko i ne zna.

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih naroda (UN) nije uspjelo okončati rastući konflikt u Siriji, izjavila je visoka komesarka Svjetske organizacije za ljudska prava Navi Pillay, tokom februarske sjednice o ljudskim pravima održanim u Ženevi, i dodala da je Savjet bezbjednosti iznevjerilo Siriju.

Ono što se sa sigurnošću zna jeste da Rusija neće prihvatiti bilo kakvo vojno upletanje od strane drugih da bi se situacija razrješila, te da nepopuštaju u stavu da je Sirija treba sama da riješi svoje unutrašnje sukobe.

Rusiji je Sirija mnogo značajnije odredište od svih ranijih na kojima je Amerika provodila svoju slobodarsku pravdu. Ako bismo izuzeli i činjenicu da Moskva prodaje velike količne naoružanja Siriji, zvanično u formi protivvazdušne odbrane, vrlo važan segmet jeste što su i mnogi analitičari isticali, da se preko Sirije želi oslabiti Iran što je sljedeća stanica na putu ka Rusiji. Pozivajući se na Sergeja Damidenkoa, analitičara ruskog instituta za međunarodne studije, ruska agencija je navela: "Stvarni cilj Zapada je slabljenje Irana. Zapad se kreće u tom smijeru da primora Iran da svu svoju zaradu počne trošiti na naoružanje i odbranu."

I na ovogodišnjem 15. Kongres Ruske Komunističke Partije je naglašena puna podrška sirijskim vlastima. Na Kongresu je istaknuto kako se Sirija "suočava s novom vrstom kolonijalnog rata" na način da zapadne sile umjesto direktne intervencije koriste militante koje podupiru novcem i oružjem. I mnogi izvještaji su pokazali da zapadne sile ne podržavaju samo riječima pobunjenike nego i u naoružanju i ljudstvu.

Ministar Lavrov je istakao da nije na njima da odlučuju ko će voditi Siriju, samo stanovnici Sirije to mogu odlučiti.

Uz Rusiju Kina takođe želi da zaštiti svoje interese koji proizilaze iz sve veće trgovačke aktivnosti koje ima na Arabijskom poluostrvu. Sirija u vrtlogu spostvenih trenja i nepopustljivosti sila, koje kao da su upravo ovu zemlju izabrale za konačno odmjeravanje snaga u vojnom, ekonomskom i svakom drugom smislu, sama teško da će naći put mira.

Kao da kroz istoriju ove zemlje nije bilo dovoljno krvoprolića. Sirijski sukobi i dalje u svjetskoj javnosti ne zovu se ratom, iako svakodnevno od međusobnih suočavanja zavađenih strana, bombaških napada i otvorenih razmjena vatre ginu civli, i to samo prošlog mjeseca njih 589.

(Frontal)

02.04.2013. u 13:19h