Vjerovatno je na isti način dolazak Dubioza Kolektiva na proteste za jedistveni matični broj povećao broj medija koji su izvjestili sa tog događaja i ljudi koji su se pridružili protestima. Ovih dana se u okviru festivala Pitchwise smjenjuju umjetnički performansi i aktivističke debate nadopunjujući se.

Za umjetnost koja skreće pažnju na probleme se kaže da je angažovana, za ljude koji ukazuju na probleme u društvu i traže promjene se kaže da su aktivisti.... Iz opisa djeluje kao da rade isti posao, no da li je stvarno tako?

Sejo Sexon (Davor Sučić), frontmen grupe Zabranjeno pušenje čije pjesme su često vrlo aktivističke, kaže da je davno prošlo vrijeme kada je umjetnost sama sebi bila svrha i da su sada aktivizam i dobra umjetnost gotovo jedno.

Saša Zinaja/NFoto

Pojam umjetnosti je kroz vrijeme evoluirao, od doba renesanse kada su umjetnici bili izvršioci radova kao moleri ili keramičari i vodoinstalateri, kada su po narudžbi radili djela i bili zanatlije s božijim darom, ali bez uticaja na društvo do danas kada je umjetnost dosta drzak i brutalan dijalog s društvom. Sada je, s početkom dvadesetog vijeka, postala korektiv društva, gotovo isključivo aktivistička, čak i kada je romantična ili ljubavna ona se referira na društvo i anomalije. Danas je umjetnost usmjerivač društva, većina vizija društva dolazi preko umjetnosti. Umjetnost se kritički odnosi prema društvu i stoga je ona izraz onog što aktivisti misle i govore. Danas se vrlo teško iko može zvati umjetnikom ako u djelovanju nema aktivizma i mislim da su to gotovo sinonimi, kaže Sejo Sexon.

Umjenica Edina Selesković,  iza koje su mnogi aktivistički potezi, podsjeća da teorija savremene umjetnosti kaže da bi umjetnost trebala da dokumentuje vrijeme i prostor u kom živimo i da se bavi temama i problematikom aktuelnog trenutka.

Foto: Maja Nikolić (RFE/RL)

Možda ona u našim spoznajama prelazi iz procesne u društveno angažiranu fazu i zato bih rekla da postoje  umjetnici koji su svoj rad i svoju karijeru posvetili angažiranosti, ukazivanju na probleme, sagledavanju drugačije perspektive nas samih i prostora u kom živimo, ali opet smo tek na početku i nedovoljno uključeni. Globalno smo u zaista komplikovanom momentu istorije  civilizacije i suočeni s problemima koji prevazilaze države, nacije i ljudski rod i mislim da je vrijeme da prvestveno umjetnici izađu iz svojih ateljea i pruže ruku publici i počnu s njima da razgovaraju kako da oblikujemo svoju budućnost na drugačiji način. No mislim da ljudi koji pokušavaju da naprave strategije za našu budučnost i koji donose odluke na najvišem nivou moraju uključiti umjetnike i kreativce u pravljene tih planova. Umjetnost nas u ovom trenutku ne može izvesti na ulice, ali može ukazati na probleme koje imamo, može nam pokazati drugačiji put i dati glas ili pratformu ljudima koji ga ne bi dobili na drugačiji način, kaže Selesković. Podsjeća da širom svijeta postoje umjetnici koji globalno privlače pažnju na ono što se događa prvenstveno  u Palestini, a onda i na druge globalne probleme, ali da ih je jako malo.

Najviše umjetnika nažalost  ostaje zarobljeno u mikrokosmosu gdje su najzabrinutiji za kolekcionare, galeriste i kustose, a sve manje za publiku, ali BiH ima umjetnike koji djeluju u javnom prostoru, izlaze iz zone komfora i glasno govore šta nije u redu i kako bi se moglo drugačije, kaže Selesković i poručuje da nekom možda djeluje da u BiH postoji mali broj umjetnika, ali da je to procentualno možda i veći nego u razvijenijim zemljama i da bi im trebalo dati podršku i pomoći jer umrežavanje ljudi koji misle tako čini da njihov glas bude jači.

I aktivista Dalibor Tanić, jedan od pokretača demonstracija za jedinstveni matični broj, kaže da svaki vid umjetnosti može biti vid aktivizma i da je veza neraskidiva.

Recimo teatar ima tu ulogu da interpretira neko književno djelo i šalje vrlo jasne i precizne poruke vezane za nešto što se trenutno dešava ili da analizira nešto što se dešavalo u prošlosti. Ta veza je možda nevidljiva na prvi pogled i nije očigledna, ali postoji. Sama suština nastanka teatra je bila interpretacija nekih dalekih događaja koje treba sagledati i reagovati na ono što se dešava, kaže Tanić i naglašava da je ta veza dvosmjerna.

Ta neraskidiva veza se mora jačati i mora biti neposrednija, otvorenija, mora stvoriti front koji se sastoji od aktivističkih ideja koje se mogu realizovati kroz umjetnost, možda ne direktno, nego vrlo suptilno. Mora postojati i međusobna podrška kako bi sve to na kraju imalo efekta i smisla jer jedno bez drugog ne može, pogotovo sada u nekim čudnim vremeniima i okolnostima gde kao zasebni entiteti nismo dovoljno jaki jedni bez drugih i ne moženo poslati dovoljno snažne i čiste poruke, dovoljne jasne širem krugu građana, kaže Tanić.

Na ovu temu bi se moglo dugo i lijepo razgovarati, Udruženje Pro Educa je za  5. septembar pripremila panel-disksuiju koja je trebala biti održana u Kulturnom centru Istočno Sarajevo – sala je rezervisana i plaćena, ali je dan pred održavanje događaja direktor Centra Mladen Janković obavijestio organizatore da mu je neko naredio da otkaže događaj. Panel disksuija je održana u  zakazanom terminu u Sarajevu u Centru za mlade u naselju Grbavica, samo je diskusija ipak skrenula ka zabrani održavanja skupa o kulturi u Kulturnom centru.

Mladen Janković

Povodom otkazivanja disksuije u Istočnom Novom Sarajevu oglasio se i OSCE.

Odluka kojom je, nažalost, zabranjena tribina o građanskom aktivizmu i umjetnosti, koju je organizovala #ProEduca, a koja je bila zakazana za prošlu sedmicu u Istočnom Novom Sarajevu predstavlja korak unazad za demokratiju i slobodu izražavanja, a posebno za osiguranje okruženja koje omogućuje da se čuje glas civilnog društva. Drago nam je da su organizatori uspjeli pronaći alternativnu lokaciju koja je omogućila održavanje tribine u Novom Sarajevu. Ističemo da je osiguranje povoljnog okruženja za civilno društvo, kroz pridržavanje ustavnih i međunarodnih standarda ljudskih prava o slobodi udruživanja, slobodi izražavanja i slobodi okupljanja, takođe jedna od obaveza koje je BiH preuzela kao država članica OSCE-a, poručili su iz misije OSCE-a u BiH.

I nekoliko dana nakon otkazivanja panel-diskusije je nejasno ko je naložio otkazivanje, a po kuloarima se pričalo da iza toga stoji Staša Košarac, visoki dužnosnik SNSD-a u Vijeću ministara BiH koji živi u Istočnom Sarajevu – Košarac se nije javljao na telefonske pozive, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić takođe, a na broj telefona Kulturnog centra Istočno Novo Sarajevo 052-342-842  automat odgovara da se birani broj ne koristi.Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Jovan Katić kaže da je iz medija saznao da je panel-diskusija zakazana i otkazana i to kad je sve prošlo.

Jovan Katić

Opština jeste osnivač, ali Centar ima svog direktora, upravu i oni imaju punu slobodu u svom radi. Ne podržavam to otkazivanje, pogotovo ako je, kako sam čuo, potpisan ugovor i da je plaćeno. Ako se Kulturni centra ne slaže s nekim sadržajem trebali su prvo provjeriti šta je tema, ko su gosti, pa ako im se ne sviđaju da nađu način da ih odbiju. Trebali su se raspitati, uvijek se nađe način da se neko ili nešto odbije. Zaista nemam ništa s tim i ne smatram se moćnikom koji može ili treba da otkazuje neke događaje, kaže Katić.  Na pitanje da li je čuo nešto o tome da je navodno Košarac tražio otkazivanje panel-diskusije kaže da ne zna ništa o tome.

Ne vjerujem, ali sve je moguće. Košarac je naš sugrađanin, istina – ne živi u opštini Istočno Novo Sarajevo nego u Istočnoj Ilidži, ali zaista ne znam, kaže Katić.

Na kraju smo pitali stanovnike Istočnog Novog Sarajeva, da li su čuli za ovu situaciju i kako je komentarišu.

Čuo sam za tu zabranu, ali mi nije jasno šta je Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, tu zasmetalo. Ionako smo selendra u kojoj se skoro ništa ne dešava i ukoliko je bila prilika da dođe Sejo iz Zabranjenog pušenja i svi ti ostali ljudi, ne vidim kome je to moglo smetati. Naravno, ovdje se u sve upetljala politika. SNSD potpuno kontroliše svaku poru života od zapošljavanja do do tkz. Kulture. Tako da me i ne čudi što se sve ovo izdešavalo, rekao je vidno razočaran Saša Trifković iz Istočnog Novog Sarajeva.

Na web strani Centra nema imena direktora ili članova uprave, ali piše: Javna ustanova za kulturu Кulturni centar Istočno Novo Sarajevo osnovan je odlukom Skupštine opštine Srpsko Novo Sarajevo broj: 01-013-300-08/03 od 21.02.2003. godine i upisom u sudski ragistar uložak br. 3-36 od 05.03.2003. godine. Skupština opštine Istočno Novo Sarajevo na sjednici održanoj 02. marta 2012. godine donijela je Odluku o izmjeni Odluke o osnivanju JUК Кulturni centar Istočno Novo Sarajevo broj: 01-022-13/12. Кulturni centar Istočno Novo Sarajevo se nalazi u objektu koji je vlasništvo Opštine i dat je na korišćenje ovoj kulturnoj ustanovi. Adresa: Stefana Nemanje broj 6.... Trenutno Centar radi redovno u okviru planiranih aktivnosti i registrovanih djelatnosti. Prioritet u formiranju programske šeme Кulturnog centra je da se omogući društveni i kulturni napredak lokalne i šire zajednice. Кvalitetan, prepoznatljiv i bogat kulturno – umjetnički program se nastoji razviti aktivnim učestvovanjem lokalne zajednice, posebno mladih u kulturnim i društvenim aktivnostima, te podsticanjem njihovog stvaralaštva. Кulturni centar organizuje i suorganizuje prigodne programe u sklopu obilježavanja republičkih, opštinskih i drugih praznika i daje podršku svim važnijim kulturno – umjetničkim i zabavnim manifestacijama koje se organizuju u našem gradu. Najznačajnija godišnja manifestacija u organizaciji Кulturnog centra Istočno Novo Sarajevo je Međunarodni festival malih scena i monodrame. Već 23 godine uspješno se održava ovaj Festival, koji pozorišni stručnjaci ubrajaju među najbolje manifestacije u Republici Srpskoj, ali i u okruženju.

Rubina Č.

Frontal