U Strategiji su navedena četiri stuba vanjske politike Bosne i Hercegovine i to sigurnost i stabilnost, ekonomski prosperitet, zaštita interesa državljana Bosne i Hercegovine u inostranstvu i međunarodnopravna saradnja, te promocija Bosne i Hercegovine u svijetu.

Pod stubom sigurnost i stabilnost, u dijelu koji govori o NATO-u, u Strategiji vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018. – 2023. godine se pored ostalog navodi da “nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO ostaje prioritet institucija Bosne i Hercegovine. Prioritetne aktivnosti biće prvenstveno usmjerene ka aktivaciji i provođenju MAP-a. Aktivacija MAP-a, za koju postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, omogućava da svi subjekti odbrane u Bosni i Hercegovini (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave s provođenjem aktivnosti u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine. Aktiviranjem MAP-a, Bosna i Hercegovina će dodatno unaprijediti svoje institucije i svoju efikasnost u domenu odbrane i sigurnosti te tako i dodatno afirmisati Bosnu i Hercegovinu kao sigurnu i poželjnu zemlju za strane investicije”.

Od momenta kada je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, 5. decembra 2018. Godine, obavijestio javnost da je Bosna i Hercegovina dobila zeleno svjetlo za Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP) prošlo je više od tri godine, a kada su strane investicije u Bosni i Hercegovini u pitanju, u tom periodu nije se desilo previše.

Naime, u skladu sa podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, priliv direktnih stranih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu u 2019. godini iznosio je 699 miliona KM, dok je u 2020. godini bio nešto manji- 678,2 miliona KM.

Iako se u Strategiji navodi da će se ulaskom u MAP Bosna i Hercegovina dodatno afirmisati kao sigurna i poželjna zemlja za strane investicije, 2019. i 2020. godina nisu mogle biti godine na osnovu kojih bi bilo moguće procijeniti stvarni učinak ulaska u MAP, a kada su strane investicije u pitanju.

Naime, tek godinu dana nakon navedene odluke NATO-a, 23.12.2021. godine, u sklopu obaveza u okviru MAP-a, Predsjedništvo BiH usvojilo je Program reformi BiH za 2020. godinu, dok za 2021. godinu on nije usvojen. Pored toga, protekla godina sama po sebi bila je još jedna pod sjenom pandemije korona virusa, što je sigurno negativno uticalo na priliv investicija.

Međutim, kada je priliv stranih investicija u pitanju, približavanje članstvu u NATO-u, kao i samo članstvo nesumnjivo donosi njihov porast.

U vezi s tim, Biljana Radanović, ekonomska analitičarka, konsultantkinja te koautorka Policy Briefa “Strpljenje i istrajnost BiH u NATO integracijama izazovi i prednosti/perspektive”, dokumenta koji je izradilo Udruženje Pravni institut u Bosni i Hercegovini, u intervjuu za “Oslobođenje” datom u novembru 2021. godine naglašava da će BiH tokom procesa integracija u NATO morati proći i kroz niz ekonomskih reformi, čime će stvoriti povoljnu klimu i pretpostavke za unutrašnje i za vanjske investicije, a članstvo u NATO-u otvara i nove razvojne mogućnosti.

“Primjer su zemlje istočne Evrope, koje su ulaskom u NATO zabilježile značajne stope rasta i razvoja. Albanija je u prvoj godini članstva u NATO-u ostvarila rast stranih, direktnih investicija (SDI) od 39 odsto, mada nije članica EU, Bugarska od 47,5 odsto i Rumunija od 166,29, Estonija od 190,84, Litvanija od 289,38, Letonija za 90,07 te Češka, Poljska, Mađarska i Crna Gora, koje su u prosjeku udvostručile stopu rasta SDI-ja. U Sloveniji je zabilježen rast BDP-a za četiri odsto, Slovačkoj pet, Rumuniji 8,5, Bugarskoj 6,5 odsto”, podsjetila je Srbljanović, te potvrdila svoj stav da “jedino od BiH zavisi kako će definisati svoje strateške i prioritetne resurse s ciljem ostvarenja ekonomskog napretka i da li će umjeti prepoznati u kojoj mjeri joj proces evroatlantskih integracija u svemu tome može biti od koristi. Kao ekonomista stojim iza svoje teze da za BiH, kao državu sa malom i otvorenom ekonomijom, osnovni, nacionalni, vitalni interes treba da bude razvojna ekonomija”, rekla je Srbljanović. Primjer susjedne Crne Gore jasno potvrđuje koliko je članstvo u NATO-u bitno za priliv stranih investicija, gdje je Crna Gora u godini prijema u Alijansu, zabilježila skok stranih direktnih investicija od čak 147%.

Od učlanjenja u NATO do kraja novembra 2019. godine, u skladu sa zvaničnim podacima Centralne banke Crne Gore, ukupna ulaganja u Crnu Goru iz zemalja članica NATO-a iznosila su 1,3 milijarde evra.

U vezi s tim, guverner Centralne banke Crne Gore Radoje Žugić, početkom 2020. godine, potvrdio je da su samo tokom 2019. godine strane investicije iz NATO članica iznosile 248,4 miliona evra.

“Uticaj NATO-a je možda najveći na našu ključnu ekonomsku granu, turizam, koji je moto rasta naše ekonomije. Od učlanjenja naše države do kraja 2018. godine Njemačka, Holandija i Turska su rasle po stopi od preko 50 posto, a tu je i Velika Britanija”, izjavio je tim povodom Žugić, dodajući pored ostalog da je Crna Gora u 2019. godini za deset mjeseci imala prihod po osnovu članica NATO-a od milijardu i 52 miliona evra, dok je, poređenja radi, izjavio i da je 2016. godine taj iznos, u tom smislu, iznosio oko 850 miliona evra.

Guverner Centralne banke Crne Gore Radoje Žugić

I niz analiza, poput one koju je početkom 2021. godine objavio Institut za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES), potvrđuje da su posljednje dvije decenije sve države koje su bile u završnoj fazi pristupanja NATO-u, već bilježile zavidan rast stranih investicija, dok je 

sama izvjesnost ulaska u NATO donosila privredni progres te je, pored manjih oscilacija sa ulaganjima koje su se znale pojaviti u pojedinim zemljama nakon pristupanja, članstvo svima donijelo sigurnost i stabilan rast ekonomije.

Činjenica je da su reforme u okviru NATO integracija u najvećoj mogućoj mjeri kompatibilne sa onima koju državu očekuju na njenom putu ka Evropskoj uniji. U tom pogledu treba podsjetiti da je nacrt Programa reformi BiH za 2021., koji je javno objavljen, podijeljen u pet poglavlja i to politička i ekonomska pitanja, odbrambena i vojna pitanja, pitanja resursa, sigurnosna pitanja i pravna pitanja.

Tako se sektoru pravde, kao jedna od pet strateških oblasti navodi i pravosudni sistem, pri čemu je cilj dalje jačanje i očuvanje nezavisnosti, odgovornosti, djelotvornosti, profesionalizma i usklađenosti pravosudnog sistema koji će osigurati vladavinu prava.

Kao dugoročni prioriteti u ovoj oblasti označeni su jačanje i očuvanje nezavisnosti, odgovornosti, djelotvornosti, profesionalizma i usklađenosti pravosudnog sistema koji će osigurati vladavinu prava.

U tom kontekstu u Programu reformi BiH za 2021. godinu se podvlači da korupcija ostaje problem u BiH, te da utiče na svaki aspekt javnog života, te naglašava da se BiH želi suočiti s tim, u skladu sa ustavnim i pravnim okvirom, primjenom usvojenih strategija i akcijskih planova.

“BiH će ojačati svoje sposobnosti i zadržati napore u borbi protiv svih vrsta organizovanog kriminala, što je prioritet u kontekstu očuvanja sigurnosti i stabilnosti za građane BiH. Posebna pažnja posvetiće se usvajanju Strategije za borbu protiv organizovanog kriminala i drugih strateških dokumenata koji se bave različitim vrstama organizovanog kriminala, kao što su Procjena rizika za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i Akcioni plan za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma u BiH (2018-2022). BiH će nastaviti jačati saradnju na regionalnom i međunarodnom nivou i sačinjavati sporazume o saradnji s drugim zemljama na području borbe protiv organizovanog kriminala. Nastaviće se analiza domaćeg zakonodavstva i njegovo usklađivanje s međunarodnim instrumentima i standardima vezanim za borbu protiv organizovanog kriminala”, naglašeno je u tom kontekstu u Programu reformi BiH za 2021. godinu.

“Bosna i Hercegovina će morati temeljno poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje 14 ključnih prioriteta”, navodi se u Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji objavljenom u maju 2019. godine, te u tom dokumentu, slično kao i u Programu reformi BiH, u okviru vladavine prava pred BiH postavljen je zadatak na ispunjavanju tri prioriteta i to: unaprijeđenje funkcionisanja pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima, jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma, te osigurati efikasnu koordinaciju upravljanja granicama i kapacitetima za upravljanje migracijama na svim nivoima i osigurati funkcionisanje sistema azila.

O tome koliko je vladavina prava, kao i sama stabilnost bitna za strane investicije, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa aprila 2021. godine govorio je i  Branimir Muidža, predsjednik Upravnog odbora Vijeća stranih investitora u BiH. Tako je na pitanje kako vidi pravnu sigurnost za investitore u BiH, Muidža pored ostalog potvrdio da, prema rezultatima ispitivanja, pravna nesigurnost je pored političke nestabilnosti najveći rizik za poslovanje u BiH.

Branimir Muidža, predsjednik Upravnog odbora Vijeća stranih investitora u BiH

“Pravna sigurnost je jedan od najvažnijih faktora kada investitor odlučuje da li će u nekoj zemlji investirati svoj kapital. Nažalost, u Bosni i Hercegovini vidimo da nema previše inicijativa koje bi otklonile smetnje za punu vladavinu prava. Ne vidimo da se dodatno štite strana i domaća ulaganja, da se unapređuju zakoni, a pogotovo je upitno provođenje zakona”, izjavio je tim povodom predsjednik Upravnog odbora Vijeća stranih investitora u BiH, naglasivši da i ako postoji najbolji zakon, ako se isti ne provodi kako treba, onda je upitno kakva je vladavina prava, te da je  i zbog toga Bosna i Hercegovina percipirana kao investiciono nedovoljno popularna destinacija.

Unaprijediti poslovno okruženje između ostalog i kroz povećanje sigurnosti i stabilnosti u svakom smislu, trebalo bi da je ultimativni zadatak svake odgovorne vlasti u svakoj zemlji, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Nesumnjivo je da alati koji unutar evroatlantstkih integracija stoje na raspolaganju Bosni i Hercegovini pružaju šansu da se ti i takvi ciljevi puno lakše ostvare, za šta su dokaz iskustva država koje su kroz te procese prošle, kao i benefiti koje su dobile na tom putu.

Jedino pitanje u tom smislu koje ostaje otvoreno je da li je vlastima u Bosni i Hercegovini prioritet opštedruštveni progres, ili nešto drugo sa čime reforme koje su predviđene evroatlantskim integracijama, i svim šta one sa sobom nose, u najvećoj mjeri nisu kompatibilne. 

Izvor: Nova ideja RS 2030