Četiri jaka potresa dogodila su se 26. i 27. oktobra 1969. godine, a glavnom udaru prethodila su dva jaka pomjeranja tla. Glavni udar dogodio se 27. oktobra 1969. godine s magnitudom od 6,6 jedinica Rihterove ljestvice, poslije kojeg je uslijedio naknadni udar od 4,7 stepeni po Rihteru. Potresi su ostavili posljedice na području 15 opština tadašnje Bosanske Krajine, s tim da je u Banjaluci 15 ljudi smrtno stradalo, od kojih 13 u zgradi "Titanik", koja je pretrpjela teška oštećenja. Povrijeđeno je 1.117 osoba, a zemljotres je nanio ogromnu materijalnu štetu na 86.000 stambenih jedinica.

Banjaluka je ostala bez struje i vode, a vojska je zajedno s građanima raščišćavala ruševine i spasavala zatrpane. U ovom potresu zgrade su pucale kao staklo. Mnogo više interijera ostalo je teško prepoznatljivo jer su stepeništa i pregradni zidovi bili uništeni ili iskrivljeni. O jačini potresa i njegovoj snazi najbolje govori podatak da su u Fabrici celuloze zdrobljeni armiranobetonski stubovi debljine sedamdesetak centimetara.

Dok su odvažni spasioci pokušavali izvući bilo koga ispod ruševina "Titanika", u kojem je bilo najviše žrtava, dotle su zdravstveni radnici imali pune ruke posla. Radili su na otvorenom, jer su u potresu izgubili sve objekte. Radili su požrtvovano, predano i neprekidno. Najteže bolesnike i ranjenike prebacivali su u druga mjesta, koja su svesrdno ponudila pomoć. Pacijenti su evakuisani bolničkim automobilima, avionima i helikopterima.

Kako je potonuo "Titanik"

"Titanik", tadašnja impozantna četvorospratnica u samom centru Banjaluke, u kojoj su živjele uglavnom porodice oficira JNA, 27. oktobra 1969. zadesila je tragična sudbina. Banjalučki "Titanik" je potonuo kao i istoimeni legendarni brod. Kad se zemlja zatresla srušio se kao kula od karata, u zgradi su poginule majka i kćerka, a snimci koji svjedoče o tome obišli su cijeli svijet. Ova stambeno-poslovna zgrada se prostirala od hotela "Palas" do početka Gospodske, na mjestu današnjeg Trga Krajine.

Vidimo se kod "krivog"

Na Trgu Krajine i danas se nalazi sat koji je prestao da radi tog 27. oktobra 1969. godine u 9.11. U znak sjećanja na tragediju popularni "krivi sat", kako su ga prozvali Banjalučani, danas je jedno od kultnih sastajališta mladih.

Anegdota o sobi 113 za Tita

Jedna od najintrigantnijih anegdota iz doba zemljotresa vezana je za hotelsku sobu koja je preživjela katastrofu. Hotel "Palas" je teško oštećen u zemljotresu: srušene su sve sobe osim jedne - sobe broj 113. Ključ ove sobe su kao suvenir oficiri JNA predali Titu, kada je posjetio porušenu Banjaluku.

Škola "beskućnica"

Banjalučki zemljotres upamćen je i po solidarnosti, jer je pomoć stizala iz svih krajeva Jugoslavije, Evrope i svijeta. Nakon potresa novu zgradu Gimnazije poklonio je Banjaluci grad Sarajevo, Osnovnu školu "Georgi Stojkov Rakovski" bugarski narod, a školu u Slatini, koja je nazvana "Holandija", holandska vlada.

U zemljotresu je stradala i zgrada čuvene Realke, koju je od 1895. do 1898. godine gradio poznati preduzimač Hipolit Pokorni. Bila je to najljepša zgrada iz austrougarskog perioda, ponos grada, ali je u zemljotresu ozbiljno oštećena, pa je naloženo njeno rušenje 31. januara 1970. godine. Ovo se dešavalo pred očima nekoliko hiljada Banjalučana, koji su kroz suze pjevali himnu "Gaudeamus", ispraćajući svoju Bastilju u istoriju. Na mjestu na kojem se nalazila Velika realka, sagrađen je Dom solidarnosti, u kojem su danas prostorije Narodne i univerzitetske biblioteke RS, Muzeja RS, Privredne komore RS, Dečjeg pozorišta RS i Doma omladine.

Ipak, tih dana je jedna škola ostala bez krova nad glavom, pa je i danas "beskućnica". Naime, zgrada Medicinske škole, s laboratorijama, internatom i gimnastičkom salom, oštećena je u zemljotresu, pa je 1970. srušena. Na njenom mjestu je podignuta Gimnazija, dok su banjalučki medicinari ostali vječiti podstanari. Škola je danas privremeno smještena u vojnu fabriku "Kosmos".

Prosperitet

Nakon zemljotresa Banjaluka doživljava graditeljski bum. Broj stanovnika u Banjaluci se znatno povećao, izgrađena su čitava nova naselja, poput Borika, u kojem su stanove dobili mnogi Banjalučani koji su u zemljotresu ostali bez krova nad glavom.

Oni manje srećni smešteni su "privremeno" u barakama u naselju Budžak (danas Lazarevo). I danas mnogi stanuju u tim barakama. Interesanstno je da je nakon zemljotresa broj automobila u gradu utrostručen.

Grad mladosti ostao bez nje

Poslije potresa, 10. novembra počela je i serija dubokih ljudskih potresa. Tog dana, naime, počela je organizovana evakuacija 8.022 učenika i 499 učitelja, nastavnika i profesora. Jedna za drugom škole su napuštale grad, jer uslova za održavanje nastave nije bilo, pošto su školske zgrade bile teško oštećene ili porušene i jer je trebalo izdvojiti mladost Banjaluke i sačuvati od eventualnih epidemija, koje su se mogle, s obzirom na teške uslove stanovanja, javiti u zimskom razdoblju. Bio je to opravdan potez. Ali, rastanci s najdražim i najmlađim stanovnicima grada teško su svima pali.

Gradovi u koje su pošli, primili su ih prijateljski. Nastojali su na svaki način da im ublaže trenutke rastanka od najdražih, odnosno boravak u svojoj sredini. Tako su činili svi, čak i u inostranstvu. U Veldenu u Austriji je za tu priliku formirana škola "Banjaluka", sastavljena od blizu 130 učenika trećih i četvrtih razreda. Zagrebački nedjeljnik "Arena" je pokrenuo akciju povratka kući banjalučkih učenika, a grad je živnuo. Ljudi su se radovali danima povratka za godišnjicu oslobođenja grada 22. aprila. Karavan "Prvi osmijeh Banjaluke" zaustavljao se pred matičnim školama. Živost je zavladala. Gradski stadion bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Poznati estradni umjetnici priredili su zabavni program. Međutim, kada je ušla kolona gimnazijalaca na čelu s profesorima i zapjevala "Gaudeamus igitur" mnoge oči su zasužile.

Izvor: ATV