Istraživači su ukazali na neuspijeh političkih i poslovnih lidera da preduzmu značajne mjere kako bi ublažili uticaj klimatskih promjena i zaustavili pretvaranje planete u „nenaseljivi pakao za milione ljudi“.

U međuvremenu, pandemija koronavirusa, koja je odnijela više od milion života i zarazila najmanje 37 miliona ljudi, razotkrila je neuspijeh „gotovo svih nacija“ da spriječe „talas smrti i bolesti“ uprkos ponovljenim upozorenjima stručnjaka, navodi se u izvještaju, prenosi Si-En-En.

Između 2000. i 2019. dogodilo se 7.348 velikih prirodnih katastrofa - uključujući zemljotrese, cunamije i uragane - koje su odnijele 1,23 miliona života, pogodile 4,2 milijarde ljudi i rezultirale globalnim ekonomskim gubicima od 2,97 biliona dolara, podaci su Kancelarije UN-a za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR).

To je gotovo duplo više od 4.212 katastrofa zabilježenih u periodu 1980-1999.

Centar za istraživanje epidemiologije katastrofe u bazi podataka o vanrednim događajima karakteriše prirodnu katastrofu po tome što je najmanje 10 ili više ljudi prijavilo smrt, 100 ili više ljudi je pogođeno, proglašeno je vanredno stanje ili poziv za međunarodnu pomoć.

Istraživači su prijavili više poplava, oluja, suša, vrućina, uragana i šumskih požara u posljednjih 20 godina.

Nagli porast pripisan je porastu globalnih temperatura, za koje naučnici kažu da povećavaju učestalost ekstremnih vremenskih prilika i katastrofa.

Azija je bila najteže pogođena klimatskim katastrofama u posljednjih 20 godina, sa 3.068 katastrofalnih događaja između 2000. i 2019. Nakon toga usljedilo je 1.756 katastrofa u Americi i 1.192 u Africi.

Najgore pogođena zemlja u posljednje dvije decenije je Kina, koja je doživjela više od 500 prirodnih katastrofa, a zatim Sjedinjene Države, sa 467 katastrofa.

Među najsmrtonosnijim - koje se smatraju mega katastrofama jer su od njih svake godine poginule više od 100.000 ljudi - bili su cunami u Indijskom okeanu 2004. godine, ciklon Nargis u Mjanmaru 2008. godine i zemljotres na Haitiju 2010. godine.

UN je pozvao sve zemlje da učine više na jačanju upravljanja rizikom od katastrofa i da učine više na boljoj pripremi za buduće klimatske katastrofe.

Trenutno je svijet na putu za porast temperature od 3,2 stepena Celzijusa ili više, osim ako industrijske zemlje ne mogu drastično da smanje emisiju gasova.

Taj projektovani porast temperature dovoljan je za povećanje učestalosti ekstremnih klimatskih događaja širom svijeta, navodi se u izvještaju, čineći bilo kakva poboljšanja u odgovoru na katastrofe ili prilagođavanju klimi „zastarjelim u mnogim zemljama“.

Emisije će morati da se smanje za najmanje 7,2% svake godine u narednih 10 godina kako bi se postigao cilj od 1,5 stepeni dogovoren u Parizu.

„Vidjeli smo mali napredak u smanjenju klimatskih poremećaja i degradacije životne sredine“, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

„Da bismo iskorijenili siromaštvo i smanjili uticaje klimatskih promjena, javno dobro moramo staviti iznad svih ostalih razmatranja.“

Frontal/A.G.