![](/img/s/750x400/upload/images/Fotografije%202/SmederevoFoto_Wikipedia_Gmihail.jpg)
Vijesti
20. juna dogodila se prava propast srpske države: Najveći neprijatelj Srbima bila je nesloga
Od svih balkanskih naroda Srbi su pružili najveći otpor Turcima. Ipak, na kraju nije vrijedilo - 20. juna 1459. Turci su ušli u nebranjeno i skoro opustjelo Smederevo i Srpska despotovina je i zvanično prestala da postoji. Tako je počelo srpsko viševjekovno ropstvo.
Iako je Kosovski boj često prikazivan kao dan propasti Srbije u srednjem vijeku, istina je da je država, u ovom ili onom obliku, nastavila da postoji još više od pola vijeka.
Neki istoričari ovo postojanje porede sa održavanjem već odavno mrtvog pacijenta na aparatima, ali je istina da su sve ovo vrijeme određeni krajevi zemlje, pojedinci, ali i čitave vojske, pružale otpor osvajačima i po ovome su Srbi postali narod koji je zadao najveće muke Turcima.
Srpska despotovina je bila srednjovjekovna država koja je postojala oko 1402. godine kada je Stefan Lazarević, sin kneza Lazara Hrebeljanovića, dobio od vizantijskog cara titulu despota i 1459. godine kada su Osmanlije osvojili Smederevo, prestonicu koju je podigao despot Đurađ Branković.
Država se sve vrijeme nalazila između sve jačeg Osmanskog carstva i Kraljevine Ugarske i bila je zavisna od odnosa ovih sila.
Nesloga kao najveći neprijatelj
Poslije smrti despota Đurđa, 1456. godine, rasulo u Srbiji i borbe oko prestola među njegovim nasljednicima olakšali su propast države. Turci su zauzimali jedno po jedno utvrđenje i na kraju je ostalo samo Smederevo – prestonica despotovine i grad u kome je Đurađ Branković podigao veličanstvenu tvrđavu.
Despot Lazar Branković, najmlađi sin despota Đurđa Brankovića umro je 1458. godine bez muških nasljednika i od tada je na čelu ostataka despotovine bilo namjesništvo koje su sačinjavali Mihailo Anđelović, Jelena Paleolog i Lezarev brat, slepi Stefan Branković, a oni nisu mogli da se slože oko odbrane i politike koju bi trebalo da vode.
Tokom cijele 1458. godine vođeni su pregovori između srpskog i bosanskog dvora oko ženidbe Tomaševog sina Stefana i najstarije ćerke despota Lazara Jelene. Marta 1459. godine Stefan Tomašević ušao je u Smederevo i 1. aprila se vjenčao sa Lazarevom ćerkom Jelenom Branković. Nakon toga Turci kreću u konačni vojni pohod prema despotovini.
Slijepi Stefan zbačen je sa vlasti čime je prestala vlast porodice Branković. On se do kraja života potucao po hrišćanskim dvorovima i na kraju umro u velikoj bijedi.
Kraj srpske srednjovjekovne države
Bio je to početak konačnog kraja. Papa Pije II bezuspješno je pokušavao da organizuje krstaški rat kako bi spriječio osvajanje Smedereva. Sazvao je sabor u Mantovi 1459. na koga se niko nije odazvao.
U srpskoj prestonici ostali su samo Stefan Tomašević i njegov stric Radivoj. Njihova vladavina slabo je poznata, a trajala je svega tri mjeseca.
Sultan Mehmed II je marta 1459. godine prispio u Kruševac. Bez ikakvog otpora stigao je do Smedereva. Povedeni su pregovori koje je vodio Radivoj. Bosancima i Lazarevoj udovici dopušteno je da sa imetkom napuste grad. Posada grada je zarobljena.
Smederevo je postalo prestonica Smederevskog sandžaka. Time je prestala da postoji srpska država koja je nepun vijek ranije bila najmoćnije Carstvo na Balkanu.
Izvor: istorijskizabavnik.rs