S druge strane, komentarišući istupe generalnog konzula u Čikagu Elvira Resića, smatra da je neprimjereno da se diplomate miješaju u unutrašnje stvari zemlje u kojoj borave, uključujući tu i školske programe.

Seminarski rad 14-godišnje djevojčice srpskog porijekla Katarine Ristić iz Čikaga na temu "Bosanski genocid" uzburkao je duhove u njenoj osnovnoj školi, ali i otvorio put borbe za pravdu koja je rezultirala da se iz školskih knjiga izbaci propaganda koja Srbe prikazuje u lošem svjetlu, a Srbiju optužuje da je počinila genocid i ubila 200.000 ljudi u Bosni.

Ambasador Vujić kaže da je od početka pratio slučaj Katarine Ristić, a na pitanje nalazi li nešto sporno u ličnim inicijativama poput ove, gdje se u udžbenicima mijenjaju podaci koji iskrivljuju sliku o ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, odgovara:

- Da, upoznat sam sa tim slučajem i imao sam priliku da razgovaram sa gospodinom Ristićem, Katarininim ocem, tako da sam informisan iz prve ruke i pratim sve sto se dešava sa ovim slučajem. Јa lično ne vidim da je nešto sporno učinjeno od strane ove pametne djevojčice i njene porodice. Čak mislim da je cijela stvar predstavljena u javnosti od strane nekih zlonamjernih ljudi sa ciljem da se sakriju činjenice i da se izazovu emotivne reakcije koje samo služe da podijele naše narode i da otvaraju rane na svim stranama tragičnog rata u Bosni i Hercegovini.

Kao ambasador BiH koji je dužan da zastupa interese sva tri konstitutivna naroda, da li smatrate da istina o nesrećnim događajima iz 90-tih može nekog da ugrozi? S druge strane, koliko je važno da djeca koja danas pohađaju škole tu istinu saznaju i da ona bude temelj njihovog odnosa prema prošlosti?

- Razumijem da su te rane iz rata i dalje bolne i gajim duboko poštovanje prema svim žrtvama i prema njihovim porodicama. Mislim da treba voditi dijalog o svim temama iz naše prošlosti, ne sa ciljem da ubjeđujemo nekoga da je jedna strana bolja od druge ili treće, niti sa ciljem da dokazujemo čija je žrtva veća, nego sa ciljem da iskreno ukažemo na sopstveni bol i da pokušavamo da razumijemo bol i stradanje i drugih strana tog rata. Јedino na taj način možemo da izgradimo temelj razumijevanja koji vodi prema trajnom miru i stabilnijoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

Kako kao diplomata komentarišete istupe Elvira Resića, generalnog konzula Bosne i Hercegovine u Čikagu, koji bi trebao da predstavlja ne samo Bošnjake, već i Srbe i Hrvate, a koji je pre nekoliko dana slanjem pisma izvršio pritisak na direktorku Emerson škole? Da li je on kao konzul prekršio diplomatska pravila u tom slučaju? Takođe, kako komentarišete činjenicu da su na njegovom Fejsbuk profilu objavljeni jednostrani sadržaji i komentari koji izazivaju nacionalnu netrpeljivost?

- Nažalost, još uvijek nisam upoznat sa sadržajem pisma koje je Generalni konzul BiH uputio direktoru Emerson škole u Čikagu, tako da ne bih mogao da komentarišem ništa o sadržaju tog pisma. Ali ono što moram istaći je da je opšte pravilo u diplomatiji da se strane diplomate ne miješaju u unutrašnje stvari u zemlji prijema, u koje izmedju ostalog spadaju i odluke lokalnih vlasti koje se tiču školskog plana i programa. Sa druge strane, jedino je Predsjedništvo BiH nadležno da definiše zvanični stav Bosne i Hercegovine vezano za međunarodne odnose, u ovom slučaju bilateralne odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Bosne i Hercegovine. Mi kao diplomate ne smijemo iznositi svoje lične stavove, a naročito ne smijemo takve stavove predstavljati kao stavove Bosne i Hercegovine. Nažalost, svjedoci smo da u Bosni i Hercegovini još uvijek imamo tri različita viđenja posljednjeg rata na našim prostorima, da djeca u entitetima uče drugačiju istoriju u školama, te da ni u BiH nema saglasnosti o mnogim činjenicama iz tog rata.

U velikoj mjeri zahvaljujući njegovim istupima, koji se nisu bazirali na činjenicama već su unijeli dodatnu zabunu u bošnjačku zajednicu, poistovjećujući genocid u Srebrenici sa genocidom u cijeloj BiH, uslijedile su reakcije pojedinaca, a oni najekstremniji su uputili prijetnje i dalje prijete Katarini Ristić, njenoj porodici, kao i redakciji Serbian Tajmsa. Šta učiniti da se prekine ovo vrzino kolo koje prijeti da ugrozi vrlo dobre odnose Bošnjaka i Srba u Čikagu i regionu Srednjeg Zapada, gdje su obje strane i pored teške prošlosti našle načina da je prevaziđu, gdje mnogo ljudi sarađuje poslovno, mladi se druže i izlaze na ista mjesta, a djeca zajedno idu u škole?

- Kao diplomate, mi moramo da se borimo da rješavamo svaki spor na miran i dostojanstven način, a ne da potpaljujemo strasti koje samo stvaraju dublje podjele među ljudima. Da li se to radi hotimično ili nehotimično to nije važno, zato što efekat koji izaziva je vidljiv u vrlo ružnim i neprimjerenim raspravama koje se pojavljuju na društvenim mrežama. Svaka prijetnja nasiljem ili vrijeđanje na nacionalnoj osnovi je nedopustivo i stvara ružnu sliku o našim narodima, ali i o samoj Bosni i Hercegovini. Već postoje indikacije da je ovaj lokalni incident dobio mnogo veću dimenziju zato što je ova ružna slika stigla i do predstavnika američkih državnih institucija.

Šta biste vi kao ambasador poručili pripadnicima obe zajednice koji žive u SAD?

- Zajednicama sva tri naroda iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama bih poručio da nastave sa dijalogom o svim temama, ali sa međusobnim uvažavanjem i poštovanjem. Takođe, mislim da je važno da razumiju da diplomatski predstavnici Bosne i Hercegovine predstavljaju sve državljane BiH i da mi nismo ovdje da bi smo se stavili na stranu samo jednog naroda. Ambasada BiH u Vašingtonu, kao i Generalni Konzulat BiH u Čikagu, su kuće svih bosanskohercegovačkih državljana, i naši ljudi bi trebali da budu uvjereni da smo mi ovdje da zastupamo i štitimo interese svih njih podjednako, bez obzira iz kog reda naroda ovdje dolazimo, a mi imamo odgovornost da ne iznevjerimo to njihovo uvjerenje.

Povezane vijesti:

Katarina Ristić svojim domaćim zadatkom promijenila školski program lažne istorije o ratu u Bosni u Čikagu

Izvor: serbiantimes.info