Svijet
Katarina Ristić svojim domaćim zadatkom promijenila školski program lažne istorije o ratu u Bosni u Čikagu
Sve je počelo u februaru 2017. godine, kada je Katarina Ristić, tada učenica osmog razreda Emerson škole u čikaškom predgrađu Park Ridž, zajedno sa još četiri školske drugarice dobila zadatak da uradi projekat na temu "Bosanski genocid".
Seminarski rad 14-godišnje djevojčice srpskog porijekla Katarine Ristić iz Čikaga na temu "Bosanski genocid" uzburkao je duhove u njenoj osnovnoj školi, ali i otvorio put borbe za pravdu koja je rezultirala da se iz školskih knjiga izbaci propaganda koja Srbe prikazuje u lošem svjetlu, a Srbiju optužuje da je počinila genocid i ubila 200.000 ljudi u Bosni.
Katarina se, prirodno, za informacije o građanskom ratu u Bosni i Hercegovini obratila ocu Ranku Ristiću, rođenom u maloj bosanskoj varoši, Zavidovićima, koji je prije 24 godine kao izbjeglica došao u Čikago, gdje je formirao porodicu.
Ranko Ristić je rekao da on nije imao namjeru da se miješa u njen rad, već je očinski obećao da će pomoći "ako negdje zapne", ali je, kaže, želio da njegovo dijete "samo dođe do istine".
Međutim, kada je Katarina iz školske biblioteke donela dostupnu literaturu za njen projekat, shvatio je da to neće ići tako lako.
"Prvo što mi je palo u oči jeste da je u tim knjigama stajalo da je Srbija izvršila agresiju na Bosnu i pri tome ubila 200.000 muslimana, tj. Bošnjaka. Takođe je navedeno da je predsjednik Slobodan Milošević odgovoran za genocid u Bosni. Pokušao sam da joj objasnim da je rat u Bosni bio građanski rat, a ne agresija i da brojke poginulih nisu tačne. Posavjetovao sam je da pokuša sama da istraži te informacije na internetu, ali da koristi samo nesrpske izvore informacija, kako bi bila nepristrasna, s obzirom da je projekat radila sa još četiri drugarice, različitih nacionalnosti. Ali avaj", ispričao je Ristić.
Katarina je, međutim, bila vrijedna, i odlučna da istjera istinu do kraja. Rezultat njenog rada je bio buklet o "Bosanskom genocidu" koji je na jednoj strani imao netačne medijske informacije koje su njene drugarice navele, gdje na jednom mjestu čak stoje slike Svetog Save, Tesle, Divca i Đokovića kao srpskih ratnih vođa koji su "počinili genocide" u Bosni. Na drugoj strani bila je informacija da je prva žrtva rata u Bosni bio srpski svat u Sarajevu i da je rat u Bosni zapravo počeo napadima Bošnjaka na Srbe.
Ristić je shvatio da je posle toga došao red i na njega da uradi "svoj domaći zadatak".
Uskoro su roditelji pozvani na roditeljski sastanak i Ristić je zatražio razgovor sa nastavnicom istorije, koja mu je priznala kako je vrlo interesantno to što je Katarina uradila i da je njen dio projekta drugačiji.
"Ja sam to iskoristio pa sam negodovao što se u školi koristi propaganda kao izvor informacija, da su da su do te mjere zbunili studente te su srpski sveci, naučnici i sportisti opisani kao ratni zločinci. Ona je slegla ramenima i rekla: "Šta ćete, Amerikanci ne poznaju istoriju… Ali, zašto se ne žalite ako ste nezadovoljni školskim programom?"
Poslije nekoliko dana Ristić je to i učinio i uložio je zvaničnu žalbu kao roditelj čije je djete, kako je ukazao, "izloženo lažnoj propagandi".
On je, takođe, tražio i da se provjere izvori informacija koje se koriste u školskom programu. Ubrzo je stigao i odgovor od direktora škole da je oformljena grupa koja će izvršiti istragu, kao i da će škola tražiti savjet profesora istorije Univerziteta u Čikagu, koji se smatra ekpertom za područje Jugoslavije, Dr Tomasa Mokaitisa.
To ime je zainteresovalo Ristića, pa je saznao da je Dr Mokaitis bio finansiran od organizacije "US Institute Of Peace" u čijoj upravi je bila Medlin Olbrajt, kao i da je Mokaitis u nekoliko navrata pisao članke koji su bili izrazito antisrpski nastrojeni i u kojima poredi Miloševića sa Hitlerom.
Na kraju, kako je ispričao, profesor Mokaitis, suočen sa činjenicama, morao je da prizna da su informacije u udžbenicima netačne i treba da se izbace iz školskog programa.
Ristić je naveo da su udžbenicima napravljene sledeće izmene:
- Broj poginulih Bošnjaka za vrijeme rata u Bosni nije 200.000 već su sve tri strane ukupno imale 80.000 do 100.000 žrtava;
- Riječ "genocid" se izbacuje i zamenjuje rečju "atrocity" (zločin);
- Potvrđuje se da presjednik Slobodan Milošević nije bio osuđen za ratne zločine niti genocid...
Uvedena je i provjera internet informacija koje se koriste u školstvu ovog distrikta, a u program su uvedena dokumenta i izvori koje je Katarina, inače danas srednjoškolka, koristila u svojoj istrazi.
Ranko Ristić ističe da ova njegova i Katarinina pobjeda može da ima veliki značaj, jer stvara presedan za sve buduće žalbe u svim distriktima u Americi. On poručuje da se neće na ovome zaustaviti, već će tražiti uklanjanje profesora Mokaitisa sa mjesta savjetnika školskog distrikta.
Nakon što su mediji objavili da je srednjoškolka Katarina Ristić promijenila školski program lažne istorije o ratu u Bosni, ona i njen otac neprekidno dobijaju prijetnje smrću od islamskih organizacija i pojedinaca koji tvrde da promjena gradiva zbog nje predstavlja - negiranje genocida u Srebrenici.
O gadostima, otvorenim prijetnjama fizičkim povređivanjem, pa i smrću, Ranko Ristić, Katarinin otac, kaže, ne može ni da govori. Očekivao je reakcije na promjenu udžbenika iz savremene istorije za srednje škole u distriktu Park Ridž, ali da će mu zbog toga život biti u opasnosti – nije.
Ne želimo da reagujemo na isti način kao muslimani, gadostima i prijetnjama za vreme Bajrama, sada je najvažnije da objasnimo školi šta se zapravo dešava, jer je uprava zatrpana mejlovima, u kojima se tvrdi da zapravo mi mijenjamo istoriju, kaže on za Sputnjik.
Islamisti prijete smrću Srpkinji, jer je rekla istinu o ratu
„Nedavno se promijenio i direktor, to je sada jedna žena koja baš i ne razumije šta se desilo prije tri godine. A sve se desilo prije tri godine i to je završena priča. Promijenili smo program, sporne informacije o ratu u BiH i to je to. Oni sada ne mogu ništa u vezi toga da urade, ali nova direktorka je dobila sigurno 50 pisama od svih bosanskih organizacija i od bosanskog konzulata. Ona njima odgovara na osnovu verzije koju oni njoj serviraju, a zatim sve to objavljuju u svojim medijima.
U jednom od muslimanskih medija u SAD, portalu sejl.org, se pojavila i izjava generalnog konzula Bosne i Hercegovine Elvira Resića, da "istina o ratu protiv Bosne nije pitanje lične interpretacije, već je utvrđena pravosnažnim presudama međunarodnih sudova i vrlo precizno definisana rezolucijama američkih parlamenata“.
U tekstu se dalje napominje da je konzul uputio pismo upravi Emerson škole i upoznao je sa ovim informacijama.
Ratne vođe Divac i Đoković
Katarinin otac pripremio je odgovor za konzula i zatražiće prijem kako bi mu uručio dokumente koji potvrđuju da su iz udžbenika izbačeni isključivo lažirani istorijski podaci, da je Srbija napala Bosnu i Hercegovinu i izvršila genocid u kome je ubila 200.000 Bošnjaka, da je Slobodan Milošević osuđen za genocid nad Bošnjacima, a objašnjeno je i da Sveti Sava, Tesla, Vlade Divac i Novak Đoković nisu srpske ratne vođe koji su počinili genocid u Bosni.
„Bosanski konzulat nije samo muslimanski, taj konzulat ovde predstavlja i mene koji sam iz BiH, tako da smo već informisali i ambasadora Bosne i Hercegovine. To je sve sada u procesu“, kaže nam Ristić.
On dodaje da je i u srpskim medijima izašlo nekoliko članaka o Katarini i njenoj akciji koji su pozitivni, ali nemaju pravu vezu sa ovom temom, što može biti veoma opasno i poništiti čitav trud oko toga da buduće generacije u Americi saznaju pravu istinu o ratu u BiH. Zato apeluje na srpske medije da budu oprezni.
„Ako počnemo da širimo temu u globalu, bojim se da će se izgubiti vrednost ovoga što smo uradili. Naš cilj je da do promjene školskog programa dođe u više distrikta, da izmjenimo barem neke laži. Ako počnemo da optužujemo jedni druge, i da rat opisujemo divljacima koji nam prijete, a koji ga nisu ni vidjeli, mislim da će naš rad da se izgubi u svemu tome“, kaže Ristić.
Bez straha od internet ratnika
On dodaje da se za sada još nije obratio policiji, jer se, kako kaže, ne plaši internet ratnika, ali ako se prijetnje nastave, to će svakako učiniti.
Dobio je i puno pisama podrške srpskih organizacija i uopšte ljudi koji nude pomoć njegovoj porodici, a na pitanje kako je Katarina, koja još ide u srednju školu, primila prijetnje, odgovara;
„Veoma, veoma me je iznenadila. Ona je u suštini jedna stidljiva devojčica, nije glasna, ona se ne eksponira, ali je jako inteligentna i odličan je đak. Mislio sam da će se uplašiti, međutim, nije, nije odgovorila ni na jednu poruku, ali je uradila skrinšotove i to čuva“, kaže Ristić i dodaje da će učiniti sve da njegov odgovor na prijetnje i nove laži ne izazove i novu mržnju.
Izvor: Sputnjik/SrbijaDanas