Većina protesta započne mirnim šetnjama, i dok se neki tako i završe, u velikom broju slučajeva učesnici protesta se sukobljavaju sa policijom, pale se policijski automobili, narušava se javni red i mir, a dešavaju se i pljačke.

Stručnjaci su povukli paralelu sa nemirima u Engleskoj 2011. godine, kada je mirni protest zbog ubistva čovjeka od strane policije, prerastao u nerede koji su trajali 4 dana, piše Bi-Bi-Si.

Kako se protesti šire i zašto postanu nasilni?

Protesti se šire kada postoji zajednički identitet

Smrt Džorža Flojda postala je okidač, jer predstavlja šire iskustvo velikog broja ljudi u odnosu policije i Afroamerikanca. Sukobi se dešavaju kada postoje strukturne nejednakosti. Neredi u Engleskoj iz 2011. godine proširili su se na više gradova, jer su se ljudi u različitim gradovima poistovjetili jedni sa drugima, zbog nacionalnosti ili lošeg iskustva sa policijom.

Odgovor policije je veoma važan

U sredinama gdje lokalna policija ima dobar odnos sa građanima, male su šanse da se dese nasilni protesti. Ipak stručnjaci upozoravaju da je veoma bitno kako policija reaguje na proteste. U Njujorku su pripadnici policije kleknuli zajedno sa demostratima, pokazujući tako svoju pripadnost zajednici.

Profesor Kliford Stot, stučnjak za ponašanje mase, rekao je da su neredi proizvod interakcije, koja je povezana sa odnosom policije prema građanima. U slučaju velikih okupljanja ljudi, neredi mogu nastati ako se nekoliko ljudi sukobi sa policijom.

U sukobima sa policijom, učesnici protesta se osjećaju napadnuto, i uzvraćaju nasiljem za koje smatraju da je u tim okolnostima opravdano.

Odgovor policije na nemire podrazumjeva upotrebu gumenih metaka, suzavca, a to je šablon koji se ponavlja širom svijeta. 

Pojedini protesti u Americi, povodom smrti Džordža Flojda nisu prerasli u nemire jer su se protesnoj šetnji pridružili i brojni pripadnici lokalnih policijskih stanica. 

Važan je i povod za proteste

Psihologija morala može pomoći u rješavanju dileme zašto mirni protesti prerastu u nerede.

Osjećaj morala je ključan za način kako sebe posmatramo, pa kada vidimo nešto što smatramo za nemoralo, to stvara jaka osjećanja, jer želimo da zaštitimo svoje shvatanje morala, zaključuju stručnjaci.

To često mijenja mišljenje ljudi o očuvanju mira, kada pomisle da je sistem narušen, učiniće sve da da iskažu nezadovoljstvo. To se može primjeniti u različitim situcijama, u onim ekstremnim, kada neko ko nije zagovornik abortusa može misliti da je u redu da se baci bomba na kliniku za abortuse.

Istraživanja su pokazala da društvene mreže u ovakim situacijama mogu podstaknuti ljude na nasilje.

Pljačke i vandalizam

U SAD-u je, tokom protesta oštećeno na stotine firmi, a pljačke su se desile širom države.

Međutim, profesor Stot upozorava da je, iako je lako pretpostaviti da su nemiri i gužve "neracionalni i haotični, ništa od toga nije tačno - vrlo je struktuirano i značajno za ljude koji učestvuju".

"Do neke mjere, pljačka je izraz moći - Afroamerikaci su se možda osjećali omalovaženima u odnosu na policiju - ali u kontekstu nereda, na trenutak su  postali moćniji od policije."

Studije prethodnih nereda pokazuju da su mjesta koja su opljačkana često povezana sa velikim preduzećima i da se pljačka "često odnosi na osjećaj nejednakosti u vezi sa životom u kapitalističkim ekonomijama", kaže on.

Ideja da su nasilni protesti osmišljeni i da su to značajni događaji za one koji učestvuju takođe može objasniti zašto se pljačkanje se dešava u nekim protestima, ali ne i u drugim. Na primjer, u Hong Kongu, demonstranti su razbijali izloge, bacali benzinske bombe na policiju, ali učesnici nisu pljačkali. Za to je možda i zaslužan i jedan od razloga protesta, a to je da su nemiri bili usmjereni ka policiji i bijesu prema državi, a ne ka diskriminaciji i socijalnoj nejednakosti kao što je slučaj u SAD-u.

Kako se nasilje može spriječiti?

Stručnjaci za javni red kažu da je za policiju ključno da se smatra legitimnim i sposobnim za uključivanje demonstranata u dijalog.

„Policija treba da pokušava da izbjegne mentalitet „ nas“ i „njih “.

Političari mogu poboljšati stvari, ili ih učiniti još gorim, to zavisi od  njihovog pristupa dijalogu i upotrebe vanrednih zakona.

Na kraju, neredi mogu biti simptom duboke napetosti i komplikovanih pitanja koja nemaju lako rešenje, zaključuje profesor Stot.

Frontal/A.G.