Skupština srpskog naroda u BiH na zasjedanju u Banjoj Luci 12. maja 1992. godine donijela je odluku o formiranju Vojske Republike Srpske.

Predsjednik Boračke organizacije Srpske Milomir Savčić je kazao da narod mora znati okolnosti zbog čega je ovo istorijski dan kada su predstavnici srpskog naroda donijeli odluku da formiraju snage, odnosno vojsku koja će, kako je rekao „odbraniti i braniti slobodu srpskog naroda“.

„Lično sam bio u situaciji da nisam mogao da pratim ništa, okruženi i blokiran paravojnim snagama muslimana i hrvata u gradu Sarajevu, tako da smo tek naknadno saznali za tu istorijsku odluku Narodne skupštine srpskog naroda u BiH. Šta je to karakterisalo bivši prostor zajedničke nam države i zašto je uopšte došlo do rata? Dakle, došlo je zbog toga što je izvršena nasilna secesija, odvajanje republika, prvo Slovenije pa Hrvatske, i onda je ta varnica rata prebačena u BiH. Ali moram da kažem i da su mnogo prije toga u BiH, pogotovo muslimani današnji Bošnjaci, počeli pripreme za rat. U intervju za list „Ljiljan“ iz 1998. godine, Halid Čengić, glavni ratni logističar Armije Republike BiH, kaže: „Već 1. avgusta 1990. godine prva naoružana muslimanska jedinica je formirana u Ustikolini.

Daklem, moramo znati okolnosti i zašto je ovo istorijski dan kada više nije bilo izbora, kada su izabrani predstavnici srpskog naroda morali donijeti odluku da formiraju snage, vojsku koja će odbraniti i braniti slobodu srpskog naroda.

Na pitanje novinara koje bi to bitke izdvojio, rekao je da je bilo mnogo bitaka ali da bi izdvojio bitku iz 1994. godine u zoni odgovornosti Sarajevsko-romanijskog korpusa.

„Istakao bih činjenicu, odnosno privilegiju, da budem komandant jedne jedine jedinice posebne namjene vojsci Republike Srpske, to je 65. Zaštitini motorizovani puk koji je od početka rata imao vrlo složene zadatke i poslove bezbjednosti. Na srpskim prostorima su se pojavili i tzv. „psi rata“, bilo je dosta časnih i poštenih dobrovoljaca koji su se javljali da pomognu svom narodu zato što su ili porijeklom s ovih prostora ili su iz visokih nacionalnih, patriotskih razloga se stavili srpskom korpusu u njegovoj odbrani. Naravno, bilo je i onih čiji su motivi bili druge prirode, pljačka, kriminal i tako dalje. Zbog toga i danas ispaštamo. 

Bitaka je mnogo ali evo izdvojio bih bitku iz 1994. godine u zoni odgovornosti Sarajevsko-romanijskog korpusa, kada smo 11. oktobra 1994. godine desetkovali 16. Diviziju na pravcu Nišićke visoravni. Tek dugo godina poslije toga saznao sam da je u toj bitki poginuo komandant 16. Divizije prvog korpusa Armije BiH. I ja sam teško ranjen u toj bitki ali čovjek ne žali pogotovo zbog krajnjeg rezultata naše ukupne borbe. Svakako da je bitka protiv 7. Muslimanske brigade na Treskavici u junu 1995. godine, 16. juna pogotovo koji se danas obilježava kao Dan odbrane Sarajevsko-romanijske regije, zaista jedna posebna bitka, epopeja. I svakako 1995. godina, završne operacije u kojima sam učestvovao od 27. jula do zadnjeg dana, do oktobra mjeseca 1995. godine“, rekao je Savčić i dodao:

„Sve sam to izdržao voljom i visokom sviješću da nemamo gdje nazad. Bilo je i izgubljenih bitaka ali nismo priznavali poraz, nego smo se pomjerali na drugi pravac gdje možemo nastaviti borbu i odbranu svete srpske zemlje. To je ono što je krasilo generaciju u tom periodu.“

Savčić je istakao i da je pored 9. januara veoma bitno da se zna i šta je bilo 15. januara.

„Veoma je bitno da se zna i šta je bilo 15. januara. Šest dana poslije te istorijske odluke, tadašnji predsjednik Komisije Evropske zajednice rekao je u vezi sa stanjem u BiH sljedeće: „Stanje u BiH je sada značajno drugačije. BiH nije više ono što je bila do 9. januara. Dakle, mi smo imali pravo da se organizujemo i branimo kada smo bili ugroženi. Što se tiče agresora, oko 5.000 pripadnika Prvog korpusa Armije BiH, su rođeni van prostora BiH, u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i tako dalje. Zato treba da više govorimo o našoj novijoj istoriji. Jedino je ova borba stvorila ovu državu na ovom prostoru i zbog toga zaslužuje posebnu pažnju“, poručio je general Savčić.

On je istakao i ulogu Međunarodne zajednica koja je za vrijeme rate pomagala neprijateljske snage.

„Kada su oni u zamahu i kada oni ostvaruju rezultate onda je pjesma i za njih i za Međunarodnu zajednicu. Kada se više ne može trpiti zločin i kada odgovorimo adekvatno onda nastaje kuknjava do neba. Bio sam prisutan kada je general Filip Morion, tadašnji komandant UNPROFOR-a u BiH, ušao u Srebrenicu, čini mi se u aprilu 1993. godine, bez znanja srpskih snaga i onda na jednim pregovorima general Mladić mu je rekao kako oni stalno pomažu srpskog neprijatelja, a on je odgovorio „ da, pomogli bi i vama ali vi to nikada ne tražite, vi ste previše ponosni“, ispričao je predsjednik BORS-a.

General Savčić je poručio da Srbima nikada nije bio cilj ni interes da se pobijedi neprijatelj, već da se pregovorima dođe do trajnog mira i da sve strane u tom sukobu budu zadovoljene jer „sve što nam drugi skroje biće trpljeno dok god je taj krojač tu pristuan i dok on time rukovodi“.

Frontal/Danka Savić