Zakon o javnim nabavkama BiH jasno uređuje sistem javnih nabavki. Javne institucije u Republici Srpskoj su u obavezi da po tom Zakonu provode postupak javnih nabavki. No, Zakon je jedno a u praksi je to potpuno drugačije.

Zakon o javnim nabavkama obavezuje javne institucije da provode planski procedure i time utiče na to da se zna šta je nabavljeno i koliko je javnog novca potrošeno na određenu nabavku. Dakle, za društveni i ekonomski razvoj je najvažnije racionalno i plansko trošenje javnih sredstava. Ipak, daleko smo mi još uvijek i od racionalnog i planskog trošenja, ako uzmemo u obzir činjenicu da je sistem javnih nabavki najveći izvor korupcije. Prema istraživanju Centra za društvena istraživanja „Analitika“ iz 2014. godine, 20% ispitanika od ukupno 511 je navelo da je od predstavnika njihove kompanije traženo ili očekivano da daju mito, poklon ili protuuslugu kako bi dobili posao u postupku javnih nabavki.

Jedna od najvažnijih načela javnih nabavki, bar u teoriji, su načelo transparentnosti i načelo zdrave konkurencije ali u praksi je to potpuno drugačije. Izgleda da institucijama u Bosni i Hercegovini nije u interesu da javne nabavke budu transparentne, jer se ne namjerava stati u kraj koruptivnim radnjama u nabavkama a transparentsnot može značajno doprinijeti smanjenju korupcije.

„Transparentnost jejedan od stubova javnih nabavki, dakle jako bitna u ovoj oblasti. Što se tiče samog procesa javne nabavke, on je u velikoj mjeri transparentan. Poseban je naglasak na ugovornim organima, na njihovoj odgovornosti prema javnom novcu i transparetnom trošenju. Javnost mora u svakom trenutku pratiti tok javnog novca, a Agencija u okviru svoje nadležnosti će se uvijek boriti da se osigura maksimalna transparentnost“, rekao je za Frontal Đenan Salčin, direktor Agencije za javne nabavke BiH.

Kancelarija za reviziju institucija BiH, skladno Zakonu o reviziji institucija BiH, vrši godišnju finansijsku reviziju svim institucija Bosne i Hercegovine, njih ukupno 74. Finansijskom revizijom institucije BiH obuhvaćene su i procedure javnih nabavki o kojma Kancelarija, provjerom relevantne dokumentacije temeljem izabranog revizijskog uzorka, izvješćuje u relevantnim poglavljima svojih izvješća koja su, u svom cjelovitom obliku, javno dostupna na internetskoj stranici Ureda.

Iz Kabineta generalnog direktora su nam kazali da je postupak javne nabavke telekomunikacijskih usluga za potrebe Kancelarije za reviziju institucija u FBiH u toku, a na njihovoj internet stranici jasno stoji i Plan nabavki za te usluge.

S druge strane, kada je u pitanju Glavna služba za reviziju Republike Srpske na internet stranici do objavljivanja ovog teksta, nije javno objavljen Plan nabavki za telekomunikacione usluge, iako su nam iz Glavne službe za reviziju Republike Srpske kazali da se odgovarajući postupci provode. 

„Prema odobrenom budžetu Glavna služba za reviziju RS za 2019. godinu i planom javnih nabavki za 2019. godinu (koji su javni dokumenti), provode se odgovarajuće procedure i postupci koji su definisani Zakonom o javnim nabavkama. U okviru telekomunikacionih usluga, usluge korištenja fiksnog telefona i planirani troškovi po tom osnovu čine najveći dio rashoda po osnovu utroška telekomunikacionih usluga, za koje se procedure javne nabavke provode od strane Službe za zajedničke poslove Vlade RS.“

Prilikom revizije finansijskih izvještaja budžetskim korisnika za 2018. godinu, revizija je utvrdila i  određena odstupanja u proceduralnom smislu po pitanju korištenja telekomunikacionih usluga.

Na upit novinara Frontala o kojim se tačno budžetskim institucijama kod kojih su utvrđene nepravilnosti radi, dobili smo sljedeći odgovor: „Pojedinačni slučajevi odstupanja navedeni su u revizorskim izvještajima koji su dostupni na zvaničnoj stranici Glavne službe za reviziju RS.“ Obratili smo se i Ombudsmanu za ljudska prava BiH koji takođe ništa nije uradio po tom pitanju, a sve što su dobili je Izjašnjenje Komisije koje su nam i proslijedili. U izjašnjenju navode da su nam već dostavili odgovore na tražena pitanja.

Postavlja se pitanje na koji način da se informišu građani ili kako da prate tok javnih nabavki, ako nemaju pristup internetu, medijski i informatički su nepismeni ili nešto treće. Dakle, jasno je da su iz Glavne službe ali i iz službi drugih institucija dužni kako novinarima tako i građanima da daju informacije od javnog značaja, a ne da ih upućuju na veb stranice i na samostalno tumačenje stavova i članova zakona, a što jasno pokazuje da vlada prećutni kriminal čiji je glavni pokrovitelji Služba za reviziju RS.

Interesantno je i to da Glavna služba za reviziju Srpske nema zaposlenog službenika za odnose s javnošću što bi po sistematizaciji radnih mjesta trebalo da ima, što je veoma čudno s obzirom na glomazan administrativni aparat koji vlada u institucijama Srpske. Dakle,  zaključak je da ukoliko javnost zanima neka informacija, moraće da posjete sajt Glavne službe pa da sami tumače i traže ono što  su oni dužni da saopšte.

Iz navedenog možemo zaključiti da Glavna služba za reviziju godinama krši Zakon o javnim nabavkama BiH, te godinama obmanjuje javnost u zemlji. Odgovornost snosi prvi čovjek Glavne službe za reviziju Jovo Radukić, ali i njegovi prethodnici Duško Šnjegota i Boško Čeko. Telekomunikacijske usluge su samo jedan od brojnih primjera problematične nabavke koja ukazuje da se Glavna služba za reviziju Republike Srpske mora aktivnije uključiti u kontrolu nad „tajnim“ nabavkama, što do sada nije pokazala.

   

„Zaključivanje ugovora na neodređeno razdbolje nije u duhu Zakona“

 

Iz Službe za zajedničke poslove Vlade Republike Srpske su na naš upit o objavljivanju tendera za javne nabavke telekomunikacionih usluga odgovorili da oni imaju zaključen ugovor na neodređeno vrijeme sa Telekomom Srpske.

 

„Služba za zajedničke poslove Vlade Republike Srpske je 2008. godine potpisala ugovor sa Telekomom Srpske o pružanju telekomunikacijskih usluga u skladu sa tada važećim zakonskim propisima. Ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme.“

 

Iako Zakon o javnim nabavkama ne definiše pitanje trajanja ugovora, jer je to pitanje regulisano Zakonom o obligacionim odnosima, jasno je da je potpisivanjem ugovora na neodređen obesmišljen sistem javnih nabavki.

 

„Praksa u Evropskoj uniji je pokazala da ugovori koji traju duže razdoblje nisu preporučljivi (osim u posebnim situacijama) obzirom da takvi ugovori ograničavaju konkurenciju. Pojavljuje se i problem proračunske godine jer se ugovornim tijelima sredstva (uglavnom) dodjeljuju godišnje. Primjer kada se zaključivanje ugovora na duže razdoblje smatra opravdanim je slučaj gdje je konkurencija isključena ili limitirana. Zaključivanje ugovora na duže vremensko razdoblje se može uzeti u obzir samo kada nema odgovoarajuće konkurencije. Generalno, zaključivanjem ugovora na duže razdoblje ograničavala bi se konkurencija što je suprotno osnovnim načelima Zakona. Međutim, zaključivanje ugovora na neodređeno razdbolje svakako nije u duhu Zakona“, kazao je direktor Agencije za javne nabavke BiH Đenan Salčin.

 

Služba za zajedničke poslove Vlade Republike Srpske je ta koja obezbjeđuje telekomunikacijske mreže za sve institucije u Srpskoj. Prema podacima koje smo dobili iz Službe za zajedničke poslove ukupni rashodi za 2017. godinu za usluge korišćenja fiksnog telefona iznosili su 25.475 KM, rashodi za usluge korišćenja mobilnog telefona 10.857 KM i rashodi za usluge korišćenja interneta 10.159 KM. Dakle, ukupni troškoiv u 2017. godini iznosili su 46.491 KM. Ti rashodi u 2018. godini su iznosili 23.051 KM za troškove fiksnog telefona, 10.554 KM za troškove mobilnog telefona i rashodi za korišćenje interneta 10.530 KM, ukupno  44.135 KM.

 

Upite sa istim pitanjima poslali smo Ministarstvu finansija RS i Ministarstvu porodice, omladine i sporta RS. I dok jedni transparentno dostavljaju podatke o troškovima telekomunikacijskih usluga, drugi ipak te informacije kriju.

 

Iz Ministarstva finansija Republike Srpske su naš upit o troškovima telekomunikacijskih usluga odgovorili da pitanja proslijedimo Službi za zajedničke poslove Vlade Republike Srpske. Zašto bi SZP RS odgovarala na pitanja konkretno upućena Ministarstvu finansija RS koje ima službu za odnose s javnošću i zašto kriju podatak da su ti troškovi u 2017. godini iznosili 120.911 KM, a u 2018. godini 110.785 KM. 

 

Troškovi telekomunikacijskih usluga Ministarstva porodice, omladine i sporta RS koji uključuju troškove fiksne telefonije, mobilne telefonije i interneta za 2017. godinu su 20.913,95 KM, dok su ti isti troškovi za 2018. godinu iznosili 19.724,74 KM.

 

Troškovi Narodne skupštine Republike Srpske za 2017. godinu za telekomunikacijske usluge iznosili su 83.767,36 KM, dok su u 2018. godini iznosili 79.782,77 KM. Kako su naveli iz NSRS ponuđači na tenderu su bile kompanije „Blic net d.o.o Banja Luka i „M:tel“ a.d. Banja Luka, te NSRS koristi usluge kompanije „Blic net“ i „M:tel“. Da se radi o grubom kršenju Zakona o javnim nabavkama i o jasnom primjeru „nezdrave“ konkurencije govori činjenica da su zapravo „Blic net“ i „M:tel“ iste kompanije, tako da NSRS zapravo koristi usluge „M:tel-a“. Naime, M:tel je u oktobru 2018. godine kupio od „Telekoma Slovenija“ kompaniju „Blic net“.

 

Podatke o troškovima telekomunikacionih usluga zatražili smo i od Vlade Federacije BiH, Savjeta ministara BiH kao i Distrikta Brčko, ali do zaključenja ovog teksta te podatke nismo dobili.

 

„Transparentnost doprinosi jačanju pritiska javnosti, koja može predstavljati veoma moćan alat u detektovanju i sprječavanju korupcije“

 

Iako je transparentnost precesa javnih nabavki djelimično unapređena otvaranjem Portala javnih nabavki i dalje postoji veliki broj podataka o javnim nabavkama koji nisu dostupni javnosti.

 

„U prvom redu riječ je o nedovoljnoj netransparentnosti prilikom realizacije ugovora, gdje pojedine informacije poput plaćanja, izvršenja ugovora, izvještaja kontrole kvaliteta, itd… ostaju potpuna nepozananica. Monitoring koji Transparency International u BiH provodi zajedno sa partnerskim organizacijama civilnog društva već treću godinu za redom pokazao je da nerijetko ugovorni organi svih nivoa u Bosni i Hercegovini nepravilno primjenju Zakon o javnim nabavkama.“, kazala je za Frontal Milena Mastalo iz Transparency International u BiH (TI BiH).

 

Gradovi i opštine u Srpskoj ne objavljuju tendere

 

Uprkos činjenici da Zakon o javnim nabavkama BiH propisuje transparentnost, u praksi je to potpuno drugačije. Primjer toga su gradovi i opštine u Republici Srpskoj. Za potrebe korištenja telekomunikacionih usluga većina institucija i javnih preduzeća ne sprovode javne nabavke kako bi se osigurala ta transparentnost i ostvarili najpovoljniji uslovi na tržištu. Po nekom nepisanom pravilu, koriste ste telekomunikacijske mreže  M:tela, BH Telekoma i HT Eroneta, a sve po „pripadnosti nacionalnom korpusu“. Tako, u Republici Srpskoj poslove javnih nabavki telekomunikacija bez objavljivanja tendera uglavnom dodjeljuju M:telu, u FBiH sa bošnjačkom većinom dodjeljuju BH Telekomu a u kantonima/županijama dodjeljuju usluge HT Eroneta.

 

Svijetao primjer transparentnosti javnih nabavki jeste Grad Bijeljina. Iz Gradske uprave smo dobili podatke da su tenderi za javne nabavke telekomunikacionih usluga u posljednje tri godine redovno objavljivani, i to u aprilu 2016. godine, u oktobru 2017. godine i u novembru 2018. godine. Na sva tri tendera osigurana je i konkurentnost , što pokazuje da itekako na tržištu postoji razvijena konkurencija i da se ne smije ograničavajućim uslovima favorizovati samo jedan ponuđač što je praksa već dugi niz godina.

 

„Ponuđači koji su učestvovali u postupku/rangiranju su Mtel Banja Luka, Hrvatske Telekomunikacije Mostar, Telrad Net, Hase-Bijeljina. Tender za pomenute usluge raspisan je u septembru za tekuću godinu“, kazao je Đorđo Vujanović, šef Odsjeka za javne nabavke, investicije i nadzor Grada Bijeljina.

(Grad Bijeljina)

 

Za razliku od Bijeljine, Grad Istočno Sarajevo je 2017. godine nakon provedenog otvorenog postupka zaključio okvirne sporazume za usluge fiksne telefonije, mobilne telefonije i usluga interneta na period od 48 mjeseci.

 

„U provedenom postupku jedini ponuđač bio je Telekomunikacije Republike Srpske, a.d. Banja Luka (M:tel) sa kojim su zaključeni okvirni sporazumi“, rečeno nam je iz Gradske uprave Grada Istočno Sarajevo.

                 (Nenad Vuković, gradonačelnik Istočnog Sarajeva)

 

Primjer ne objavljivanja tendera su opština Jajce i Konjic.

 

„Opština Jajce nije objavljivala tendere za telekomunikacione usluge. Što se tiče usluga operatera u fiksnoj telefoniji koje koristi Opština Jajce to je HT ERONET“, kazala je za Frontal Dijana Duzić, stručni savjetnik za informisanje i protokol u Opštini Jajce.

 

Potvrdu da nisu objavljivali tendere za telekomunikacione usluge dobili smo i iz opštinske uprave Opštine Konjic.

 

„Općina Konjic nije objavljivala tendere za telekomunikacione usluge i Općina Konjic je donijela odluku o izuzeću telekomunikacijskih usluga od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH. Koriste se usluge operatera Bh Telecom.“

 

Odgovor na naš upit dobili smo i od opštine Gacko koji su istakli da koriste usluge M:tel operatera, a s obzirom da su usluge ugovarane direktnim sporazumom nema rangiranja. Opštinska uprava Bileće koristi usluge M:tela i takođe, kao i većina, ne raspisuje tender za telekomunikacione usluge.

 

„Opštinska uprava Bileća ne raspisuje tender za telekomunikacione usluge. Za navedene usluge koristi M:tel operatera“, kazao je Miljan Aleksić, načelnik Opštine Bileća.

 

Gradovi Široki Brijeg, Mostar, Doboj, Gradiška, Trebinje, Prijedor, opštine Olovo, Visoko, Travnik, Bugojno, Foča, Bileća, Srebrenica, Vitez, Konjic, Kakanj, zatim Željeznica FBiH, Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Šuma Srpske, samo su neki od brojnih institucija koje su se oglušile na naše zahtjeve o pristupu informacijama koje smo u prethodnom periodu slali u više navrata ali uzalud.

 

Posebno je  neprihvatljivo da jedan administrativni centar kakav je Grad Banja Luka, krije bilo koju informaciju koja se tiče ove nabavke, a nakon brojnih upita koje smo im uputili iz Gradske uprave nisu željeli da odgovore. Izbjegavanje dostavljanja informacija već je dugo manir aktuelne vlasti Grada Banja Luka, koja očito na sve načine pokušava da sakrije od građana informacije na koji način raspolaže njihovim novcem.

(Igor Radojičić, gradonačelnik Grada Banja Luka)

Razumijevanje procesa javnih nabavki od izuzetnog je značaja i temeljna je pretpostavka za smanjenje koruptivnih djelatnosti kojima je izložen sam postupak javnih nabavki, a takođe bitno je i odgovorno izvještavanje javnosti o istom. Međutim, izvještavanje javnosti o procesu javnih nabavki je u Bosni i Hercegovini izuzetno teško s obzirom da većina institucija ne želi da odgovora na Zahtjeve o pristupu informacija i samim tim krše načelo transparentnosti.

 

Dok su zaposlenima u institucijama „puna usta“ o racionalnom trošenju javnog novca kroz sistem javnih nabavki, jasno je svima da godišnje milijarde budžetskog novca završe u sumnjivim transakcijama upravo kroz netransparentne javne nabavke. 

 

Mastalo smatra da je prije svega potrebna svijest predstavnika pojedinih javnih organa da se raspolažu javnim novcem i zaključuju ugovore u ime svih građana.

 

„U praksi često imamo situacije da se prilikom zaključivanja i realizacije ugovora ispred javnog interesa stavljaju komercijalni interesi trećih strana, te se onemogućava javnosti praćenje pojedinih postupaka javnih nabavki. Zbog toga moramo konstantno insistirati na transparentnosti prilikom trošenja javnog novca. Transparentnost doprinosi jačanju pritiska javnosti, koja može predstavljati veoma moćan alat u detektovanju i sprječavanju korupcije, međutim to nije uvijek dovoljno da garantuje da koruptivne prakse imaju posljedice za one koji su uključeni. Zbog toga je neophodno i proširivanje i pooštravanje sankcija u trenutnim zakonskim rješenjima, a u cilju uspostave sistem odgovornosti za provedbu tenderskih procedura.“

 

Uprkos činjenici da je zadnjih par godina na tržištu povećana konkurentnost te da postoji razvijena konkurencija, za razliku od ranijih godina kada nije postojala, institucije bi mogle itekako da ostvare značajnije uštede, što nažalost u BiH nije slučaj.

 

Telekomunikacijske usluge čine Aneks II do A Zakona o javnim nabavkama, odnosno usluge koje se dodjeljuju u skladu s postupcima javnih nabavki, te su ugovorni organi dužni da provedu postupak javne nabavke. Ali, zaobilaženje primjene zakonom propisanih procedura često dovodi do favorizovanja pojedinih operatera. Primjera je mnogo, a već smo spomenuli neko ustaljeno pravilo da institucije Srpake zaključuju ugovore sa Mtel-om, Federalne institucije sa BH Telekomom, dok u kantonima/županijama sa hrvatskom većinom dominira HT Eronet.

 

„Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini visoko je decentralizovan“, kazao je Salčin. „Shodno tome ugovorni organi u postupcima nabavke imaju proaktivnu ulogu, samostalno pripremaju tendersku dokumentaciju i provode postupke javne nabavke te prema tome snose odgovornost za provedene postupke, odnosno donesene odluke.“

 

Decentralizovan sistem javnih nabavki znači da nabavke provode pojedinačno ugovorni organi, što naravno predstavlja loš sistem. To znači da ugovorni organi u postupcima nabavke imaju proaktivnu ulogu, samostalno pripremaju tendersku dokumentaciju i provode postupke javne nabavke te prema tome snose odgovornost za provedene postupke, odnosno donesene odluke. Ono što je neophodno i što bi dovelo do dodatnih ušteda jeste prelazak na centralizovan sistem javnih nabavki kao što je uradila Republika Srbija.

 

Ovo su samo neki od primjera koji ukazuju  na brojne slabosti sistema javnih nabavki u BiH. Da se grubo krši zakon o javnim nabavkama pokazuje to što je u BiH moguće sprovesti javne nabavke protivno osnovnim principima sistema, bez konkurencije i diskriminišući provesti neefikasnu javnu nabavku. Pravično provođenje procedura u javnim institucijama predstavlja jednu od ključnih uloga u razvoju države i njenog napretka.  Nažalost, s obzirom da je ovo oblast u kojoj se grubo krši Zakon o javnim nabavkama ne nazire se taj razvoj i napredak. Drugim riječima, radi se o korištenju budžetskih sredstava za zadovoljenje potreba javnog sektora.

 

 

 

 

 

 

 D.S/S.P./M.K/Frontal

 

Projekat se realizuje zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost portala Frontal i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

This project is made posible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of news portal Frontal  and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.