Ovaj rođeni banjalučanin, čovjek velikih znanja i sposobnosti, bio je jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih filozofa, pisac, teoretičar i esejista. Objavio je 14 knjiga od kojih su neke prevedene na druge jezike. Najveći broj prevoda doživjela je knjiga „Lenjin – monografija njegove misli“ koja je prevedena na danski, švedski, francuski, slovački, italijanski i kineski. Družio se i sarađivao sa Makom Dizdarom, Mešom Selimovićem, Miroslavom Krležom, Skenderom Kulenovićem i mnogim drugim istaknutim bh. ličnostima.

Sarađivao je i sa Alijom Izetbegovićem, te je bio jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), čiji je bio član sve do 1990. godine. U vrijeme osnivanja SDA bio je jedan od njenih najznačajnijih potpredsjednika. Kasnije se povukao iz stranke zajedno sa Adilom Zulfikarpašićem s kojim je osnovao novu političku partiju Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO), gdje je takođe bio potpredsjednik. MBO je zagovarala muslimansko-srpski sporazum i ostanak u Jugoslaviji. Filipović je obavljao i dužnost ambasadora RBiH u Švajcarskoj.

Autor je velikog broja studija, monografija i drugih djela iz više naučnih oblasti, logike, istorije filozofije, istorije duhovnog i kulturnog života BiH, estetike, sociologije i politike. Pisao je i književne kritike i eseje i vodio brojne polemike i rasprave o mnogim društvenim problemima u BiH. Svojim radovima i istupima u javnosti otvarao je brojna pitanja, inicirao rasprave i polemike koje su imale veliki odjek u našoj zemlji.

Brojni su oni koji su ga podržavali, ali upravo zbog svoje lucidne retorike stvorio je i brojne protivnike. Vodio je stalne bitke na političkoj i akademskoj sceni kako Jugoslavije tako i Bosne i Hercegovine, volio je, razumio i branio duh Bosne, bosanski jezik i kulturu o čemu je mnogo i pisao. Smatrao je da je jedinstvena BiH neupitna i osnovna tačka sa koje se mora polaziti, te da sva druga rješenja moraju biti koordirana očuvanju te jedinstvenosti.

„Uvijek je nju razdiralo to unutarnje njeno vučje, pravdaško, moralističko i puritansko podvajanje, i svaki bajrak je u Bosni nalazio nekoga da ga ponese i drži uprkos drugom. I tu nema nekog pravila. Feudalna vlastela protiv kralja, crkva protiv heretika, heretici protiv crkve i kralja, kralj protiv crkve, feudalaca i heretika. Turci protiv Bošnjaka, Bošnjaci protiv Turaka, oba protiv krsta, krst protiv nekrsta, hrišćanin protiv hrišćanina, ovaj protiv onoga, i onaj protiv ovoga, itd. sve do naših dana. I teklo bi to i dan danas, da nismo jednom napokon shvatili da Bosna nije ničija do svoja i onoga koji u njoj živi i koji sa njom živi. Na izgled parcijalan i podijeljen, povijesni se duh bosanskog naroda počinje očitovati kao realna osnova zajednice jednog naroda i više nacija.“ (Muhamed Filipović: Bosanski duh u književnosti – šta je to?)

(Muhamed Filipović, fotografiju ustupila Akademija nauka i umjetnosti BiH)

Intelektualac visokog ranga kakva je bio Filipović, bio je stub akademske zajednice BiH, samim tim njegova smrt predstavlja veliki gubitak kako za akademsku zajednicu tako i za cijelo bosanskohercegovačko društvo.

Akademik Mirko Pejanović kazao je na današnjoj komemoraciji da je Filipović bio jedan od najvećih intelektualaca koje je BiH imala nakon Drugog svjetskog rata.

„Gdje god je on stigao djelovati ostavio je iza sebe djela, rezultate, napisane knjige. Ono što se može za njega posebno izdvojiti je njegov društveni rad koji je od njegove mladosti bio dio njegovog ukupnog života. Dakle, sa 13 godina je postao pripadnik narodno-oslobodilačke borbe. Sve vrijeme socijalističkog razvoja BiH, od pedesetih do osamdesetih godina, akademik Filipović je bio aktivan, prisutan. Djelovao je svojojm mišlju, akcijom“, kazao je Pejanović.

Muhamed Filipović je rođen 3. avgusta 1929. godine u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Filozofiju, uz prirodne nauke i istoriju, studirao je u Beogradu i Zagrebu, a diplomirao je 1952. godine. Doktorat iz filozofije odbranio je 1961. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Iste godine je izabran za docenta, 1967. godine za vanrednog a 1971. za redovnog profesora za predmete Logika sa metodologijom i Metodologija znanstvenog rada na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1978, a za redovnog 1987. godine.

Obavljao je funkciju potpredsjednika ANUBiH od 1999. do 2008. godine i direktora Centra za leksikologiju i leksikografiju ANUBiH.

„Gavrilo Princip je borac za slobodu“

Filipović je govorio da je Gavrilo Princip bio borac za slobodu svoje zemlje i protiv njene okupacije, a simbol te okupacije bio je austrougarski prestolonasljednik Franc Ferdinand. Smatrao je da se Sarajevski atentat ne može porediti sa terorizmom, jer je u to vrijeme atentat bio legitiman način borbe protiv onih koji su ugnjetavali jednu zemlju i njen narod.

Filipović navodi da se zaboravlja da je Austrougarska nasilno ušla u BiH, da je ubila veliki broj ljudi prilikom okupacije BiH, da joj se veliki broj građana BiH suprotstavio, kao i da je izazvala veliki egzodus kada je, u prvi mah nakon okupacije, BiH napustilo oko 300.000 ljudi.

Prema njegovim riječima, zaboravlja se i da je Austrougarska u BiH uselila 200.000 katolika i da je velika sredstva uložila u obnovu katoličkih crkava na području BiH, koje su, nakon što su ojačale, počele da provode politiku prisiljavanja stanovništva na katoličanstvo.

O situaciji u BiH – „Ova kuća od karata koja se zove naša država će se srušiti“

Akademik Filipović je bio veoma aktivan i kada je u pitanju današnja politička situacija u Bosni i Hercegovini. Pisao je kolumne, analizirao, dijagnosticirao aktuelne političke prilike u zemlji. Smatrao je da BiH treba nove politike, da se zatvori knjiga istorije i dovedu na vlast novi ljudi.

„Sve se o današnjoj politici zna – i da je vode manekeni, da vlast laže, da zloupotrebljava pozicije, da je ne zanima narod i njegova volja, da je našla načina da falsificira svaku narodnu volju i da se toliko razgoropadila, kako se vidi iz ponašanja najviše predstavnika te politike, da je spremna na svaku zloupotrebu svoje pozicije i institucije kojom upravlja. Vrše se ucjene svih vrsta, skrivaju bitne informacije i sve se knjiži na povjerenju i na dug koji on mora plaćati.

Stvari su došle do kraja i nema se više kuda, osim promijeniti sve te ljude, sve koji su rat shvatili ne kao našu sreću, nego kao zgodnu priliku da se obogate i da vladaju u skladu sa svojim interesima, kamufliranim nacionalnim interesima. Ova kuća od karata koja se zove naša država će se srušiti i neka se sruši po njima, a ne po narodu koji se zbog njihvog neznanja i služenja stranim interesima napatio više nego Isus Krist noseći svoj krst na Golgotu.“

Prema Filipoviću Bosna je mirna i lijepa zemlja, zemlja finih, beskaharnih i iznad svega dobrih i zanimljivih ljudi.

Akademik Muhamed Filipović preminuo je 26. februara 2020. godine u Sarajevu, u 91 godini.

Frontal/D.S.