Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ako Lazar vaskrsne, hoće li njega razapeti?
“Od kada sam došao, niti jedna sjednica nije prošla da nisu bili uslovi. Oni su mislili da sam ja njihova marioneta. Oni su mislili da ću ja orgazam doživjeti zato što sjedim na ovakvom prljavom mjestu. Gospodine predsjedniče, saučesnik ste. Ovdje nije problem ni u Ujedinjenoj Srpskoj, ni u DNS, ovdje je u SNSD-u i ko je SNSD. Korumpirane strukture koje ostvaruju svoje ciljeve, preko žene, preko brata, preko kuma. To više nema smisla. Ja ne znam šta ti ljudi od mene očekuju? Da ja budem potpisnik njihovih mafijaških poslova. Nagurali su koga su mogli. Naplaćuju radna mjesta. Bogate se na beskrupolozan način, a sitne, male jadnike prijavljuju”.
Ovo su riječi načelnika opštine Bratunac, dugogodišnjeg i poznatog funkcionera SNSD-a Lazara Prodanovića.
Vjerujem da je nakon svega izgovorenog Lazaru Prodanoviću lakše na duši, ali sada svi očekuju njegovu političku smrt.
Član Predsjedništva SNSD-a Sanja Vulić je već preko Alternativne televizije bacila prvi grumen zemlje na njegovu političku karijeru rekavši “Ne samo Milorad Dodik, već i mnogi od nas u SNSD-u znaju ko su oni koji sjede u našim redovima, a na stalnoj su vezi sa stranim ambasadorima, pa čak i na njihovim platnim spiskovima. Otkriće se sve, neki sami sebe, kao što je to učinio Prodanović, neke će otkriti vrijeme, a neke, otkrićemo mi”.
Na osnovu ove dvije izjave istaknutih funkcionera SNSD-a možemo zaključiti da ima nešto veoma trulo u SNSD-u, bez obzira ko je u pravu.
Ako je SNSD partija sklona mafijaškim poslovima, kako to tvrdi Prodanović, onda se postavlja pitanje ko stoji na čelu te organizacije i tih poslova i šta radi policija i tužilaštvo Republike Srpske po tom pitanju? Takođe se možemo zapitati da li je to mafijaško djelovanje omeđenom opštinom Bratunac ili je matastaziralo unutar svih opštinskih odbora SNSD-a?
Ako je poslanica Sanja Vulić u pravu sa tvrdnjom da su neki iz SNSD-a “na stalnoj su vezi sa stranim ambasadorima, pa čak i na njihovim platnim spiskovima”, onda se zapitajmo zašto to ova partija toleriše tj. zašto ne očisti svoje redove od stranih agenata. Oni su mnogo opasniji po partiju i Republiku Srpsku od klevete i nevladinih organizacija sa kojima se ovih mejseci razračunava.
Obrni, okreni nema pravom srpskom patrioti mirnog sna.
Za to vrijeme šef SNSD-a Milorad Dodik bavi se primopredajom pokretnih inkubatora.
U Jevanđelju po Jovanu nalazi se priča o Lazaru iz Vitanije koji je umro od neke bolesti, a kada je Isus Hrist vidio koliko su stanovnici sela tužni zbog njegove smrti i sam se rastuži. Zamoli Lazareve sestre da ga odvedu do groba i vaskrsnu Lazara koji je već četiri dana bio mrtav.
I nama jedino preostaje da pratimo društvene mreže i čekamo hoće li se šef SNSD-a javiti i šta će odlučiti.
Vaskrsne li Lazar onda bi to bilo istinsko čudo i priznanje da je u pravu, a onda slijedi jedini logični korak, a to je obračun sa mafijom u sopstvenim redovima.
Ipak, ne treba se mnogo tome radovati, jer ako Lazar vaskrsne, slijedi Isusovo raspeće i žrtvovanje, a vremena su drugačija i ljudi.
Ne cijeni se više ni žrtva, pogotovo za opšte dobro.
Preuzeto sa blogger.ba