Vrhunac profesionalne karijere u Republici Srpskoj je da postaneš savjetnik Milorada Dodika. Nasljednik se ne postaje, on se rađa.

O svrsishodnosti tog savjetovanja dalo bi se razgovarati, ali u ovom trenutku ono se svodi da njegove, Dodikove, ideje promovišeš, afirmišeš i obrazlažeš, širokim narodnim masama u bazi, tj. u medijima, na fakultetima, kafanama, takoreći svugdje gdje ima života, makar i jednoćelijskog.

S toga je najvažnije za svakog savjetnika da uvijek bude obrijan, ošišan, fino obučen, nagodan za medije i što je najvažnije uvijek obaviješten šta predsjednik Dodik promoviše, zagovara i obećava na tviteru. Nema opuštanja.

Čemu ovaj uvod?

Prije neki dan mladi Dodikov savjetnik, inače asistent na Pravnom fakultetu, gostovao je u emisiji Centar dana na Alternativnoj televiziji objašnjavajući kako je osnovno ljudsko pravo, pa i nas Srba, da se javno okupljajamo gdje želimo i kada želimo, a u ovom konkretnom slučaju pred Sudom i Tužilaštvom BiH u Sarajevu.

On kaže „Zamislite grupu građana koji žele da izraze, jedno od osnovnih ljudskih prava i sloboda, a to je pravo na okupljanje, pravo na izražavanje svog mišljenja, koje je drugačije od mišljenja nekih institucija i vi smatrate da ta grupa građana može da ugrozi bezbjednost jednoga grada ili kantona. To je zaista svima nama jasan pokazatelj da riječ je o političkoj odluci.“

Nijedan srpski patriota, samim tim član SNSD-a, nije imao ništa protiv jedne ovakve izjave i rezona, dapače neki od njih su konkretno podržali 1. septembara na entitetskoj granici.

U tom trenutku samo su bosanskohercegovački Srbi, a možda i poneki u Srbiji i Crnoj Gori, mogli da razumiju banjalučke pedere, a evo i zašto.

Uradićemo jedan misaoni eksperiment.

Dragi moj čitaoče, istu ovu izjavu mlađanog Dodikovog savjetnika pročitajte ponovo i umjesto grupe građana ubacite sintagmu „ aktivisteLGBTIQ“.

Sve je isto, samo je Policija Republike Srpske uradila isto što i Policija Kantona Sarajevo, oni su jedno okupljanje unutar četiri zida, znači ne na ulici, zabranili 18. marta 2023. godine u Banjaluci.

Dobro, logički to jeste isto, ali isto okupljanje pedera i Srba. Pederi su „bolesnici“ koji ne nose zastave Rusije i Putina, ne slave ratne zločince, imaju problem sa prioritetima identiteta i mašu nekim čudnim i šarenim zastavama na kojima nema dvoglavih ptičurina, kruna, ljiljana, kockica i tako žele da unište naše tradicionalne vrijednosti, koji smo godinama gradili i ljubomorno čuvali od novog svjetskog poretka.

Ali da li je to razlog da im zabranimo okupljanje? Naravno da nije kao što reče Dodikov savjetnik.

Obrazloženje srpske policije je bilo vrlo koncizno i jednostvano „Policijska uprava Banjaluka je rješenje donijela nakon analize svih bezbjednosnih aspekata i okolnosti ovog javnog okupljanja, te je procijenjeno da postoji realna mogućnost da na istom može doći do većeg ugrožavanja ljudi i imovine."

E sada citiram mlađanog Dodikovog savjetnika „vi smatrate da ta grupa građana može da ugrozi bezbjednost jednoga grada ili kantona. To je zaista svima nama jasan pokazatelj da riječ je o političkoj odluci.“

I jedna i druga policija, i jedna i druga vlast, žele da svoja ljudska prava ispoljavate u svoja četiri zida i ne iritirate „demokratsku“ većinu koja se najvjerovatnije ne slaže sa onim što želite da budete, neko Srbin, a neko peder.

Nije lako biti Srbin i peder u Bosni i Hercegovini, a ovih dana svi mi iz Republike Srpske bili smo pederi.

P.S. Poruka Policiji Kantona Sarajevo, idemo do Strazbura, Kovačevića mi, jer ljudska prava nemaju alternativu.

Preuzeto sa blogger.ba