Beograđani i Beograđanke,

Sram  vas i stid bilo, nikakvi ste Srbi i Srpkinje.

Obraćam vam se u u ime svih Srba iz Republike Srpske koji će u petak 26. maja manje ili više organizovano iz Prijedora, Banjaluke, Teslića, Doboja, Modriče, Brčkog, Bijeljine, Zvornika, Istočnog Sarajeva, Foče, Trebinja, doći u Beograd da podrže našeg zemljaka a vašeg predsjednika Aleksandra Vučića.

U trenutku kada se brani Kosovo, kada treba da uspostavimo parlamentarnu većinu u Crnoj Gori, kada Republika Srpska srlja u dužničko ropstvo, Rusija zauzima Bahmut, a sjetva kasni zbog kiša, vi ste našli da se šetate u krugu dvojke i blokirate grad.

Imate privilegiju da živite u Srbiji, da vama vlada Srbin, da pričate srpski, da pišete ćirilicom, imate predstavnika na Eurosongu, Patrijaršiju, TC Ušće i Galeriju, Zadrugu, Crvenu zvezdu i Partizan i vi ste nezadovoljni.

Šta bre hoćete više?!!

Napadate nam patrijarha, zbog rodno senzitivnog jezika, kao da će vam biti bolje sa psihologinjama, pilotkinjama, hirurginjama o ostalim gloginjama. Da nije nas iz Republike Srpske, Porfirije ne bi znao šta znači bezgranična ljubav, poštovanje i konzervativizam.

Uzeli ste nam  Vučića i to vam je malo, a vi bi i Dodika.  E, neće moći.

Dali smo vam i Romanu i Borisa Režaka i vi ste im upropastili karijere. Toliko ste nisko pali da vam Dino Merlin tri puta puni Arenu.

Imate Cecu za majku, a Željka Mitrovića kao prosvetitelja i opet ne valja.

Ne valja vam ni Baja Mali Knindža kad svira na Tašu, a nije vam smetalo kad je svirao u SPENS-u.

Ne valja vam ni Beograd na vodi, jer vam kvari pogled na zapad, jebo vas zapad.

Udomili ste sve naše ratne zločince i opet vam nije pravo.

Što bi reako naš narod „lošem kurcu, svaka dlaka smeta.“

Zato mi u petak i dolazimo dragi Beograđani i Beograđanke, da Srbiju odbranimo od vas. samih.

Vi ste nama pomagali svim kalibrima 90-ih i mi to ne zaboravljamo.

Samo ovaj put nećemo doći traktorima, već autobusima sa pet zvezdica.

Doći ćemo da vam objasnimo kako je živjeti sa Bošnjacima tj. muslimanima, a nemati naftu. Kako je živjeti sa Hrvatima a satima čekati na granici da uđeš u EU. Kako je to kad te nazovu Bosancem čim pređeš granicu Republike Srpske. Kako je to kad naše heroje nazivaju ratnim zločincima. Kako je to kada ne navijaš za sopstvenu zemlju u fudbalu, košarci ili bilo kom drugom sportu. Kako je to kad ti je srce na istoku, a djeca na zapadu. Kako je čekati Veliku Srbiju, dok izumireš.

Doći ćemo da vidimo našu djecu koja tu studiraju i nikada se neće vratiti u Republiku Srpsku.

Mi želimo da naša djeca žive u Srbiji, koja će biti kao Republika Srpska.

Dobronamjerno ćemo vam ukazati gdje griješite, da vam pokažemo pravi put, kao stariji brat ili sestra, da vam razbijemo zablude o zapadu, jer mi smo za vas zapad.

Posle ćete i vi nama pomoći da nađemo mjesta gdje su nam parkirani autobusi.

Naš put je zajednički, pravoslavlje, svetosavlje, sabornost i homofobija.

I nećemo doći sami, doći ćemo sa našim političkim liderima koji se svaki dan bore da sjebu državu u kojoj žive. Doći ćemo sa našim vođama kojima je Vučić uzor i koji bi sve dali da mogu da vladaju kao on. Doćiće i vlast i opozicija iako svakodnevno jedni drugima govore da su kriminalci, izdajnici, hohštapleri, bolesnici....

Doći ćemo jer mi Srbiju više volimo od vas, a Srbija će nas dočekati otvorenog Balkana, za koji svi navijamo.

Ješćemo sendviče i piti sokove iz tetrapaka, ali to je najmanje što možemo da uradimo za našu Srbijicu.

P.S. Dragi Beograđani i Beograđanke, braćo i sestre, nemoj kome na pamet da padne da blokira autoput, jebaćemo vam mater.

Preuzeto sa blogger.ba