"Mislim da sam ja nacionalno bogatstvo Srba i Republike Srpske. I nisam umišljen, ja nisam umišljen. Ozbiljno vam kažem. Ne može se mene ni klonirati ni patentirati. Mislim da je moja volja i energija koju ulažem u poziciju Republike Srpske očuvala njene konture, očuvala je ovo što sada imamo. Učinila je da je Republika Srpska mirna, stabilna, da nema izazova te vrste", ovo je neko veče kazao Milorad Dodik gostujući kod Mate Đakovića na RTRS-u.

Na prvi pogled sve ukazuje na narcistički poremećaj ličnosti, koji se ogleda u sljedećim simtomima:

Uvjerenje da ste bolji od drugih- Ovaj simtom je i te kako prisutan kod Milorada Dodika, ali budimo realni kada vidimo ko su mu politički oponenti, onda ova teza i nije toliko netačna. Pogledajte lidere opozicije u Republici Srpskoj, koalicione partnere na nivou BiH ili visokog predstavnika Šmita i shvatićete koliko je Dodik u pravu. Čak i veliki broj Bošnjaka mašta da ima takvog lidera.

Maštanje o izuzetno velikoj moći, privlačnosti i sl.- Ovaj simptom je možda nekada bio prisutan kod Milorada Dodika, ali danas ne. Ovaj političar ima toliku moć da mu i Vučić, a pogotovo Milo Đukanović zavide na tome.

Uvjerenje da ste posebni i očekivanje drugih da to uvažavaju- Ne znam koliko Milorad Dodik sebe smatra posebnim, ali kada se okružiš laskavcima samo je pitanje trenutka kada ćeš u svoju posebnost početi vjerovati.

Teško prepoznajete osjećaje i potrebe drugih-  Ovo nema veze sa narcizmom jer Milorad Dodik je sebi iz budžeta Republike Srpske dodijelio 56 miliona KM, što svakako utiče na njegovu empatju. Nema potrebe da prepoznaje osjećanja i potrebe drugih, jer ko nije od njega tražio, nije ni dobio.

Očekivanje da se sve vaše ideje prihvate, po mogućnosti bez propitkivanja- Pogledajte u šta nam se pretvorila Narodna skupština Republike Srpske, u protočni bojiler. Što Dodik napiše na tviteru to skupštinska većina izglasa. Pogledajte u šta nam se pretvorila Radio televizije Republike Srpske, gomilu klimoglavaca koji se bezuslovno slažu sa svim onim što šef kaže.

Ljubomoran na druge- Nisam siguran koliko je ljubormora prisutna kod Dodika, ali vjerujem da zavidi Putinu na nuklearnom arsenalu, Kini na ekonomiji, a Mađarskoj na Evropskoj uniji.

Uvjerenje da su drugi ljubomorni na vas- Ovo je potpuno tačno i realno. Najveći broj članova SNSD-a mašta da dođe na njegovo mjesto, dok lideri opozicije pokušavaju da ga kopiraju.

Kada postavljate ciljeve oni su nerealno visoki- Nema realnijeg čovjeka od Milorada Dodika, ali kada si dugo na vlasti logično je da sve manje ima kontakta sa realnošću. Ipak, Milorad Dodik zna šta može, a šta ne može u ovom trenutku realizovati i ne srlja po svaku cijenu. Iznurivanje je njegova taktika, koja za sada, ali i dugoročno, daje odlične rezultate, Postoji mogućnost da se u jednom trenutku preigra , ali ga instinkt ljevčanskog trgovca još nije izdao.

Samopouzdanje vam je slabo- Miloradu Dodiku nedostaje mnogo toga, ali samopouzdanja ima koliko hoćeš. Nekada to može biti pogubno za osobu, ali pored novinara RTRS čovjek pršti od samopouzdanja.

Preuveličavanje vlastitih dostignuća ili talenata- Kada vidite da se jedna dionica auto- puta otvara tri puta i da je puštanje u rad trafostanice ili kružnog toka centralna tema Dnevnika RTRS-a onda se postavlja pitanje da li je tome Dodik kriv?  To vam se danas zove marketing.

Očekivanje konstantnih pohvala- Ne znam da li Milorad Dodik očekuje stalne pohvale za sve što radi, ali se kladim da ih dobija non stop. Kao što rekosmo kada si šesnaest godina na vlasti prirodnom selekcijom su odavno otpali svi kritičari, a ostaju tapšači po ramenu.

Milorad Dodik nema narcistički poremećaj ličnosti, ali sve brže i brže gubi kontakt s realnošću. Kada trošite milione, vozite se helikopterom i autima vrijednim stotinu hiljada maraka, to je očekivano. Stješnjen između datih obećanja koja se ne mogu tako lako realizovati i činjenice da postaje glavni problem u region, greške su sve češće i veće.

Milorad Dodik ima sve, a stiže ga umor i sada želi da mu priznamo da je najveći, najbolji i jedini. On ne želi da ga pamtimo kao političara, već državnika. To se ne kupuje novcem, niti se može nametnuti, što frustracije čini sve većim. 

Otuda potreba da sebe smjesti između nacionalnog spomenika i zaštićene vrste.

Preuzeto sa blogger.ba