Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Zloupotreba Donje Gradine
Dobro se sjećam socijalističke Jugoslavije i njihovog obilježavanja važnih datuma iz Drugog svjetskog rata. Sve je bilo spontano organizovano. Spontano smo se okupljali ispred škole, potom smo spontano odlazili do određenog mjesta, onda smo spontano slušali dosadne govore političara i već oronulih partizana i najspontanije razilazili.
Nešto slično smo imali juče u Donjoj Gradini.
Najava da će se na komemoraciji skupiti 20 000 ljudi značilo je samo jedno da su direktori srednjih škola, kao i neki drugi dobili direktivu da moraju nahvatati dovoljan broj đaka.
Ne znam koliko se Srba juče skupilo da slušaju govore Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, ali znam da svi ti mladi ljudi nisu slušali govore i da su se silno dosađivali.
To je dobro, jer kad odete na mjesto stradanja na kojem se svjesno laže da je ubijeno 700 000 ljudi, 500 000 Srba, 127 000 antifašista, 40 000 Roma, 33 000 Jevreja, onda se zapitate kakve se sve laži nalaze u govorima političara.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već „pokazivanje mišića“ Vlasti Republike Srpske ko zna kojem neprijatelju, kojih je svaki dan sve više i više.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već stvaranje osjećanja žrtve među Srbima, kao preduslov za stvaranje nacionalista.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već stvaranje kulta ličnosti od kojeg zavisi naša sadašnjost i budućnost.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već da se pošalju poruke političkim protivnicima u Federaciji BiH.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već da se skrene pažnja sa turobne sadašnjosti i neizvijesne budućnosti.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već da se trenira disciplina i poslušnost svih onih koje je partija zaposlila, za neke druge stvari, recimo izbore.
Ovakva okupljanja nemaju za cilj kulturu sjećanja ili suočavanje sa prošlošću već da neki prevoznici zarade novce, da bio dio tog novca vratili partiji ili pojedincima u partiji.
Ovakva okupljanja stvaraju kontraefekat i nisam siguran da li će im ikada više pasti na pamet da odu u Donju Gradinu ili bilo koje mjesto stradanja Srba u Prvom, Drugom ili poslednjem ratu i prošlost generalno.
Preuzeto sa blogger.ba
