U Sarajevu postoji ulica Srđana Aleksića i to nije tema ovog bloga, ovdje ćemo se baviti serijom tvitova Milorada Dodika o tome, ali ćemo ih provući kroz prizmu Banjaluke, jer to je grad najsličniji Sarajevu, u kojem predsjednik Republike Srpske najviše boravi i vjerujemo da ima najviše informacija o svim dešavanjima u njemu od 90-ih godina prošlog vijeka do danas.

Kontam, najbolje pomesti prvo svoje dvorište.

Ako pogledate 1. tvit vidimo da Milorad Dodik tvrdi da ulica Srđana Aleksića više ne postoji u Sarajevu i da je to dokaz da u njemu nema mjesta za Srbe, ni žive ni mrtve.

Kao što smo kazali ranije Milorad Dodik je slagao, namjerno ili ne, ali ulica Srđana Aleksića i dalje postoji u Sarajevu, istina u nešto kraćem formatu, ali postoji. U Banjaluci Srđan nema svoju ulicu nikako. Dodik zamjera što Sarajevo sebe naziva multietničkim gradom, iako prema popisu iz 2013. godine u njemu je živjelo 83,8% Bošnjaka. U pravu je Dodik Sarajevo i nije nešto posebno multietničko, ali je opet multietničkije od Banjaluke u kojoj je živjelo 89,3% Srba.

Postavlja se pitanje zašto Milorada Dodika strašno nervira želja Sarajeva da ostavi sliku multietničkog i tolerantnog grada?

Čovjek bi pomislio da on ne voli laž, dok istovremeno laže, ali izgleda da on ne voli koncept multietničnosti kao što je ranije nisu voljeli ni ovi iz SDS-a.

U 2. tvitu Milorad Dodik se žali da se u Sarajevu dešava “brutalnom brisanju svih tragova da su nekad u tom gradu živjeli Srbi” i da su tu svi saučesnici od političara do medija.

Postavlja se pitanje šta je Milorad Dodik uradio po tom pitanju u Banjaluci, gdje je SNSD posle rata bio dugo godina na vlasti? Podsjetiću vas da su tokom rata u Banjaluci izbrisani nazivi cijelih dijelova grada da nas ne bi posjećali da su tu nekada živjeli Bošnjaci (Mejdan, Budžak, Hiseta, Gornji Šeher), o ulicama ne vrijedi ni govoriti. Čitavo jedno brdo (Šehitluci) je posrbljeno i prekršteno u Banj brdo. Selo Ivanjska, u kojoj je živjelo mnogo Hrvata, u ratu dobilo ime Potkozarje. Ovo su samo primjeri iz Banjaluke, a šta je sa drugim mjestima po cijeloj Republici Srpskoj?

Da li neko ko je sve ovo ćutke gledao tokom rata i ništa nije uradio posle rata, a mogao je, ima paravo da kritikuje bilo koga pa i Sarajevo.

U 3. tvitu Milorad Dodik se divi “herojskom činu” Srđana Aleksića i ukazuje na licemjerstvo “sarajevske politike” koja ga je mrtvog iskoristila i odbacila.

Pitao bih Milorada Dodika, kada se već divi Srđanu Aleksiću, zašto Republike Srpska nije iskoristila ovaj “herojski čin” i promovisala njegove vrijednosti? Kako je moguće da se u osnovnim i srednjim školama ne govori o ovom heroju i zašto ga nema u udžbenicima istorije, za razliku od nekih drugih “heroja”. Koliko novca Republika Srpska daje za nagradu koja nosi ime Srđana Aleksića? Kako je moguće da Republiku Srpsku “krase” toliki murali Ratka Mladića, Draže Mihailovića, a ne i ovog mladića?

Pitao bih Milorada Dodika po čemu se njegova politika razlikuje od licemjerne sarajevske politike?

Naravno da se ne razlikuje, on se čak ponosi onim što zamjera Sarajevu.

Preuzeto sa blogger.ba