Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Jebo nas Tvrtko
Kralj Tvrtko Prvi Kotromanić je umro 1391. godine, a 630 godina kasnije u Bosni i Hercegovini se političari, uz pomoć sebi lojalnih istoričara, prepucavaju oko toga da li je bio bosanski ili srpski kralj.
U stvari baš njih zaboli tvtko za etničkim porijeklom Tvrtka Prvog Kotromanića, koliko ima je važno da pokažu da on nije njihov nego naš.
Ni Tvrtku Prvom Kotromaniću to nije bilo važno, jer u vremenu kada je on živio nacije, kakve imamo sada, nisu ni postojale. Nije bilo Srba, Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, Crnogoraca, postojao je kralj, njegovi vazali i kmetovi.
Nema razloga da mislimo da je Tvrtko bio nešto drugačiji, da ne kažem bolji prema svojim podanicima, nego što su to bili neki drugi kraljevi na srednovjekovnom Balkanu ili Evropi. Kraljevi, zajedno sa svojim feudalcima, bili su u manjoj ili većoj mjeri gospodari života i smrti na određenom području. Kmetovi su radili na tuđoj zemlji davali određenu količinu proizvoda svojim gospodarima, a gospodare je baš bila briga da li će im i koliko preteći za porodicu. Nisu samo davali određeni dio proizvedenih proizvoda već su besplatno radili na imanjima svojih gospodara.
Pogledamo li danas stanje u BiH I kako se lokalni “velikaši” odnose prema svojim kmetovima, izgleda da se za ovih 600 godina stanje u državi i nije mnogo promijenilo.
U to vrijeme Kralju Tvrtku je bila bliža Ugraska ili Mletačka vlastela, sa kojima je ratovao, pregovarao i trgovao, nego neki seljak koji je živio ispod zidina njegovog dvorca.
I danas je tako, jer bošnjacki tajkun bolje razumije probleme srpskog tajkuna, nego sirotinju iz naroda kojem pripadaju.
Ali vratimo se u surovu sadašnjost.
Dok se stvaraju kilometraske kolone na izlazu iz Bosne I Hercegovine, mi se prepiremo čiji je Tvrtko.
Dok Albanija lansira dva satelita u svemir, mi se u Bosni i Hercegovini raspravljamo je li Tvrtko Srbin ili dobri Bošnjanin.
Dok Bosna i Hercegovina plaća naskuplji gas u region, mi se nadgornjavamo je li Tvrtko naš ili nije.
Dok se domaći političari ne žele dogovoriti oko smanjenja akciza za gorivo, mi se ne možemo dogovoriti gdje je Tvrtko krunisan.
Dok se broj korisnika javnih kuhinja utrostručio od prošle godine, mi se raspravljamo o čovjeku koji je umro prije 600 godina.
Dok prosječna plata pokriva samo 38,07% potrošačke korpe, mi se svađamo i dijelimo zbog tamo nekog Tvrtka.
Dok se mi raspravljamo o svijetloj prošlosti, budućnosti prolazi mimo nas.
Jebo nas Tvrtko blesave.
Preuzeto sa blogger.ba
