Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ko zna koje otvoreno pismo Miloradu Dodiku
Dragi Mile,
Godinama pokušavam da ti objasnim da politika koju vodiš je pogrešna, ali naravno bezuspješno. Iznosio sam činjenice, statistike, satiro te satirom, ali džaba, ti dobijaš izbore i misliš da je to najbolji dokaz ispravnosti tvog rada.
Nije Mile, to samo pokazuje da je narod pizda i da slijepo sluša svakoga za koga procijeni da ima moć.
Ipak Mile ja ne odustajem i mislim da sam napokon našao način kako da ti objasnim naš sunovrat ka kojem nas nezaustavljivo vodiš.
Odmah da krenem.
Svi znamo da si onomad završio srednju Poljoprivrednu školu u Banjaluci za mesara, kažu i da si pao prvi razred, ali to nije važno za ovaj tekst.
Bilo je to čudno vrijeme moj Mile. Đaci su padali godinu kada nisu učili. Roditelji se nisu miješali u posao nastavnicima. Direktori su štitili dignitet škole i nastavnika. Mesari su nalazili posao u domaćim firmama čim bi završili školu, a neki su nastavljali školovanje čak u Beogradu i to na Fakultetu političkih nauka.
Bilo je to čudno vrijeme, vjerovalo se da gradimo bolju budućnost, dok danas maštamo o srećnoj prošlosti.
Nego, da se vratimo na početak i da kroz primjer srednje Poljoprivredne škole u Banjaluci objasnim kuda vodi tvoja politika.
Elem, ova škola obrazuje djecu da postanu veterinari, agrotehničari, prehrambeni tehničari, agroturistički tehničari, mesari, pekari i agroproizvođeči, ali kako nam se smanjuje stočni fond, za razliku od glasačkog fonda, kako se smanjuje zasijane površine, tako je i potreba za ovim kadrovima smanjena.
Onda je ova škola pokradena, u pitanju je neka zemlja, ali o tome ti više zna tvoj koalicioni partner Dragan Čavić.
Broj đaka u Poljoprivrednoj školi se sve više i više smanjuje.
Evo podataka, da ne bude da izmišljam.
U školskoj 2012./13. godini ovu školu je pohađalo 949 učenika u 37 odjeljenja i išlo se u dvije smjene. Školske 2019./ 20. Ovu školu je pohađalo 460 učenika u 24 odjeljenja.
Za sedam godina broj učenika se duplo smanjio.
Ove godine je školovanje započelo oko 360 učenika, a koliko će ih dočekati kraj godine niko ne zna.
Dragi Mile, nisam uspio da dođem do podataka za broj učenika iz 2006. godine, kada si preuzeo vlast u Republici Srpskoj, ali sve ono što se dešava u Poljoprivrednoj školi dešava se i u Republici Srpskoj.
Prehrambena proizvodnja opada, sve što vrijedi je pokradeno ili se još uvijek kraducka, a narod odlazi i sve nas je manje.
Bez obzira na sunovrat Poljoprivredna škola nastavlja da radi po starom, baš kao i ti.
Nadam se da sam ti pojasnio „plodove“ tvoje politike.
Tvoj
Srđan Puhalo
P.S. Još kad otvoriš srednjoškolski centar u Laktašima, možeš zatvoriti Poljoprivrednu školu u Banjaluci i eto fine zemlje za zgrade.
Preuzeto sa blogger.ba
