Svake nedelje naša porodica se okuplja u 16h na nedeljnom ručku kada se saopštavaju važne odluke i određuju porodični i nacionalni interesi za narednu sedmicu, mjesec, godinu, stoljeće i milenijum. Ručku predhodi pranje ruku, a potom domaćin sjeda na čelo stola i druge poziva da sjednu. Nakon što sjedenemo svi za sto, glava porodice kaže „Ko pisne govno stisne“, da bi u miru jeli. Supa koju jedemo, u miru i tišini, je iz kesice gdje se svaki od članova duhovno i fizički sjedinjuje sa kuvanom tjesteninom, konzervansima i emulgatorima.

Kada se pojede supa, otac prvi progovori i pojede govno, a onda se uzima galvno jelo sa prilozima, prijedlozima, uzvicima, veznicima, rječicama i hljebom, te počinje razgovor...

Otac: U utorak popodne idemo na miting SNSD-a za odbranu Republike Srpske.

Sin: Srbijaaaaaaa.

Majka: Ne deri se magarče, nisi na koncertu Beogradskog sindikata.

Ja: Ja ne mogu ići moram učiti fiziku, latinski i geografiju, za srijedu.

Otac: Bilo bi dobro da pođeš sa nama, zbog Miloša, Lazara, Mišića...

Ja: Ima li koja žena među tim vašim junacima?

Sin: Ima, Majkićka, Cvijanovićka, a kakva si ti sestra Srpskinja kada učiš latinski. To uništava naš identitet.

Majka: Sine dragi u Gimnaziji se još ne uči zemunski umjesto latinskog, a tebi kćeri da kažem, žene su te srpske junake rodile, dojile i odgojile i da ništa nisu više uradile to je dovoljno.  

Ja: Znači mi smo tu samo da rađamo i ćutimo?

Sin: To sestro Srpkinjo, ali i da kuvate, perete,....

Ja: A šta ako me neki od profesora prozove?

Majka: Ništa, reci joj da nisi stigla da naučiš jer si branila otadžbinu, a ako krene da te pita, optuži je da je izdajica, strana plaćenica i sorošovka.

Sin: Opa ćale, počeli smo koristiti džender osjetljiv jezik, nikakav si ti Srbin. Ja sam druga smjena i neću ići u školu.

Otac: Ženo rodila si radikala,  a što se tiče škole ne brini, ja ću izostanke da pravdam kod učiteljice. Tepiću i Principu moj.

Majka: Pu, pu, pu,  pomakni se sa mjesta. Bolje da je Baka Prase.

Otac: E jebi ga, kako može biti  bolje da je Baka Prase, a ne heroji kao Gavrilo Princip i Milan Tepić?

Majka: Pa bolje živ Baka Prase, nego mrtav heroj.

Otac: Pa dobro, može biti patriotski jutjuber ili novinar RTRS-a.  

Majka: To može,  šta ima patriotskije od toga, ljubi ga majka?

Ja: A šta je cilj tog mitinga?

Sin: Da stanemo pod jednu zastavu i podržimo Dodika.

Otac: E jebiga ženo, napravili smo patriotu, ali je malo retardiran. Okupljamo se  se da odbranimo Republiku Srpsku?

Ja: Od koga je branimo?

Sin: Kako od koga? Od domaćih izdajnika, stranih zavojevača, pederskog lobija, novog svjetskog poretka, vakcinacije, kemtrejlsa, balija, ustaša, nevladinića, Haga, maski, abortusa, nezavisnog Kosova.

Majka: Sunce majkino patriotsko.

Ja: Hoće li biti lajv strima ili nešto preko zuma, stvarno moram učiti?

Otac: Ženo jebote, gdje smo pogriješili u vaspitanju. Ovaj ne konta što ide na miting. Ona bi da brani državu preko interneta. Đed vam se na Blajburgu prevrce u grobu.

Sin: Ćale baš si neobrazovan na Blajburgu su komunjare ubijale ustaše, a ne četnike.

Majka: Pametnica moja, đed je tada jurio da stigne ustaše u Blajburgu i poginuo.

Ja: A da vas neko nije natjerao da idete na taj miting?

Otac: Taman posla, nema ništa patriotskije od spontanog odlaska sa kolegama, na miting za odbranu otadžbine.  

Majka: I nama je to isto rekao direktor.

Sin: Ja mislio da branimo Dodika?

Otac: E ženo, gdje smo se zajebali sa njim?

Majka: Nigdje, pa Dodik je Republika Srpska, tako kažu na RTRS-u.

Otac: Aha.

Danas je svanuo taj dan, svi idemo u Banjaluku. Majka nije spremila sendviče, pošto ćemo ih dobiti u autobusu. Otac je rekao da ćemo pare, pošto idemo autobusom, koje uštedimo od goriva potrošiti u Delti. Brat je ponio zastavu, a ja učim Njutnove zakone za sutra.                                                          

Stižemo Banjaluko za Dodika i otadžbinu.

Preuzeto sa blogger.ba