Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Sa čim da se suočimo?
Ovako je juče o Srebrenici izvještavao najveći broj medija u Republici Srpskoj.
„U Memorijalnom centru u Potočarima kod Srebrenice održana je komemoracija Bošnjacima stradalim prije 27 godina. Komemoraciji su prisustvovali prisustvuju brojni predstavnici diplomatskog kora i međunarodne zajednice u BiH, te delegacije iz više zemalja, zatim zvaničnici iz Federacije BiH predvođeni članovima Predsjedništva BiH, Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem. Polaganje cvijeća planirano je u sakralnom dijelu Memorijalnog centra, kada će biti i odata pošta stradalima, nakon čega slijedi vjerski dio komemoracije i ukop posmrtnih ostataka. Biće ukopano 50 posmrtnih ostataka, identifikovanih žrtava. Ovaj skup obezbjeđuje Policija Republike Srpske, uz podršku ostalih bezbjednosnih struktura u BiH.“
I, to je to, Dodik je na njih više nego ponosan.
Najveći broj medija u Republici Srpskoj je ispunio formu i pružio minimum informacija o onome što se juče dešavalo u Srebrenici, vješto izbjegavajući sva škakljiva pitanja sa kojima bi se društvo u Republici Srpskoj trebalo suočiti.
- Kao što vidite nigdje se ne spominje genocid, a kad nema genocida nema ni potrebe da se genocid negira.
- Spominje se samo broj ukopanih Bošnjaka tog dana, njih 50, ali ne broj do sada ukopanih žrtava u Potočarima ili broj tijela koji se još uvijek traže, a njih je oko 1200. Logika je jasna, mali broj znači i mali zločin.
- Kao što vidimo ne spominju se ni presude Tribunala u Hagu i domaćih sudova povezanih sa zločinom u Srebrenici, jer ako se spomenu presude moraju se spomenuti i imena zločinaca.
- Ako se spomenu imena zločinaca, onda se mora konstatovati da je cjelokupno političko i vojno rukovodstavo Republike Srpske osuđeno za genocid u Srebrenici.
- Ne spominju se ni mjesta zločina, jer ako bi se spominjala mjesta zločina, moralo bi se objasniti zašto tamo nema obilježja nastradalim Bošnjacima.
- Spominju se nastradali Bošnjaci, ali ne i kako su stradali tj. da su ubijeni sa žicom na rukama, metkom u leđa, da su streljani satima.
- Ne spominju se ni sekundarne i tercijarne grobnice, jer kada bi se spomenule onda je sve rađeno planski i organizovano.
Sasvim je jasno da mediji u Republici Srpskoj svjsno i namjerno ne pišu o Srebrenici onako kako bi trebalo i ostaje otvoreno pitanje da li je to njihov „patriotski čin“ ili strah od vlasti?
Šta god da je u pitanju oni svjesno i namjerno učestvuju u nastavku genocida nad srebreničkim Bošnjacima.
Na ovaj način mediji u Republici Srpskoj genocid u Srebrenici pokušavaju da svedu na lokalni incident, o kojem ne vrijedi mnogo trošiti riječi. Na kraju krajeva to se desilo prije 27 godina i za to su krivi Beara i nekoliko psihopata, a mi se trebamo okrenuti budućnosti.
Kada se to tako predstavi javnosti onda se pitanje postavlja samo po sebi „a sa čim mi treba da se suočimo?“
Preuzeto sa: blogger.ba
