Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Egipatski udar na visočke piramide
Prije neki dan u časopisu „Nedeljnik“ čitam intervju doktora Zahi Havasa arheologa, egiptologa, istraživača, bivšeg generalnog sekretara Saveta za starine i prvog ministra za antikvitete Egipta, nekadašnjeg direktora platoa Gize, borca protiv teorija o antičkim astronautima i zastupnika ideje da Velika Britanija mora da vrati sve ukradene antikvitete drevnog Egipta.
Upitaše ga za „piramide“ u Visokom, a on reče;
„Smatram da to nisu uopšte piramide. Verujem da je to prirodna tvorevina, obična planina. Nikako nije reč o piramidi. Proučavao sam oblik i ono što je do sada pronađeno od materijala i jedini zaključak do kog sam došao jeste da je reč o prirodnim kamenim blokovima koje možete naći ispod površine bilo koje druge planine tog tipa, ali nema nikakvog dokaza da je zaista reč o piramidama. Moj zaključak je da to nisu piramide.“
Tu ja popizdim i počeh da razmišljam koji su to argumenti kojim bi domaći ljubitelji piramida osporili stavove pomenutog Egipćanina.
Pa krenimo redom.
Munevera, domaćica iz Vareša potegla bi argument da on ne može da priča o piramidama u Visokom jer ih nije ni obišao i vidio. Da je došao u Visoko uvjerio bi se da su to piramide, a ne obično brdo. Nagledala se ona brda oko Vareša koliko hoćeš, ali nijedno nije ovako. Sad ona treba da vjeruje tamo nekom naučniku, a ne svojim očima.
Milan, električar iz Brčkog kazao je da to nisu klasične egipatske piramide. Piramide u Visokom su mnogo starije od njih i vjerovatno su rađene nekom naprednom tehnologijom o kojoj mi danas možemo samo da sanjamo. Visočke piramide su kalup za sve ostale piramide od Kine do Jukatana.
Fikret, fizioteraput iz Fojnice je kazao da redovno posjećuje piramide u Visokom i da tu ima nešto. Ne zna šta je ali neka energija jeste. Nakon svake posjete piramidama on puca od energije, koju kasnije kroz masažu prenosi na svoje klijente. Onda je dodao „ako ne vjerujete meni, mislite da je najbolji teniser na svijetu Đoković budala“.
Marica, službenica banke iz Tomislavgrada je kazala da je normalno da ovaj Egipćanin negira postojanje piramida u Visokom, jer kada bi priznao da su ovo piramide i da su starije od egipatskih, ko bi išao u Egipat da vidi njihove. Ovaj profesor sigurno ne vjeruje ni u čudo iz Međugorja?
Amila, medicinska sestra iz Olova, je kazala da ovaj čovjek mrzi Bosnu i Hercegovinu i da zbog toga neće da prizna postojanje piramida u Visokom.
Ivan, IT stručnjak iz Zadra kazao da je ovaj nazovi arheolog jedan cenzurisani i programirani obični debil. Čovjek bez svog mišljenja i hrabrosti. Govno prodano koji priča onako kako mu drugi kažu.
Dejan, konobar iz Beograda je kazao da ovaj kepec nema veze sa životom i da više vjeruje Osmanagiću koji je doktorirao da državnom fakultetu i da se radi o čistoj ljubomori Egipćanina.
Nemanja, profesor engleskog iz Minhena, tvrdi da bi istorija potpuno drugačije izgledala ako bi se istina o piramidama u Visokom saznala, zato se gospodari svijeta bore protiv toga. Maske bi pale, a ljudi bi zbacili robovske okove i mir bi zavlado svijetom.
Osmanagić iz Visokog mudro ćuti jer zna da je YouTube moćniji od nauke. Ovaj intervju će se brzo zaboraviti, ako ga neko uopšte i primijeti. Uopšte nije važno jesu li to piramide ili nisu, važno je da se ljudima vrati nada u bolje sutra, vjeru u ljubav, unutrašnji mir, smisao života, bjekstvo od surove realnosti.
Na kraju krajeva stiže proljeće, valja se od nečega živjeti u Visokom.
Preuzeto sa: blogger.ba