Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Vjerujte institucijama Republike Srpske
U četvrtak 30. septembra Milorad Dodik je gostujući u emisiji „Stav“ na televiziji K3 pozvao građane da vjeruju u Republiku Srpsku i u ono što institucije govore.
Nisam siguran da li je ovo bila molba ili naredba Milorada Dodika, sa njim čovjek nikad nije načisto oko toga.
Odavno istraživanja javnog mnjenja pokazuju da građani Republike Srpske, pa i Bosne i Hercegovine, ne vjeruju domaćim institucijama. Situacija je toliko tragična da od svih institucija građani najviše povjerenja imaju u Srpsku pravoslavnu crkvu koje nam nudi život nakon smrti.
Kako smo uopšte došli u situaciju da nas najmoćniji političar Republike Srpske ubjeđuje da vjerujemo njenim institucijama, a ne svojim očima?
Pa do toga smo došli nizom afera na koje nikada nismo dobili epilog:
- Sjetimo se samo efikasnosti Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka u slučaju smrti Davida Dragičevića, koje je od 2018. do 2021. Tihovalo ne davajući nam odgovor da li je mladić ubijen ili nije.
- Ne možemo zaboraviti ni Nikolu Špirića koji je jedini čovjek na svijetu koji je od prodaje svojih knjiga kupio stan u Beču.
- Kako da smetnemo s uma veliki projekat proizvodnje električnih automobila preduzeća Nikola Tesla i odlaska njegovog osnivača Dragana Vuletića tamo daleko.
- Kako da objasnimo da je Vlada RS korpe za smeće plaćala 1 700, pepeljare 1 290 KM?
- Zašto ovih dana jedan za drugim padaju tenderi institucija Republike Srpske (Narodna skupština RS, Predsjednik RS, Ministarstva) za nabavku goriva?
- Šta ćemo sa svim onim odlukama Narodne skupštine RS koje se ne poštuju?
- Šta ćemo sa stranačkim zapošljavanjem i nepotizmom?
- Šta ćemo sa odbijanjem institucija da dostave podatke koje od njih traže mediji, nevladine organizacije ili pojedinci?
Moglo bi se ovako do sutra nabrajati i postavlja se jednostvano pitanje gdje su tada bile institucije i zašto nisu djelovale?
Milorad Dodik i njegov SNSD, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, već šesnaest godina potpuno kontroliše sve političke procese u Republici Srpskoj, kao i institucije, i imale su više nego dovoljno vremena da sistem dovedu u red.
Umjesto povjerenja, oni su zaveli strahovladu.
U praksi to znači da je lojalnost partiji, ministru, skoro uvijek iznad zakona. Da je ćutanje i klimanje glavom uslov da opstanete na poslu i napredujete. Još ako se nađete na spisku sigurnih glasača neke partije sa vlasti, vama niko ništa ne može.
Povjerenje u institucije podrazumijeva da su efikasne, da postupaju po zakonu, da se odnose jednako prema svim građanima, da rade za opšte dobro, što danas svakako nije slučaj.
Republika Srpska je mala da bi se u njoj nešto sakrilo, pogotovo rad institucija i tu ne pomaže PR, kampanje, mediji, pa ni apeli Milorada Dodika.
Dok se to ne promijeni naše institucije će tavoriti na kiseoniku, industrijskom ili medicinskom, to čekamo da nadležne institucije utvrde.
Preuzeto sa: blogger.ba
