Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ako im ovo halalimo....?
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (19.03.2021)
Ja se ovih dana osjećam žrtvovan, ponižen, pogažen i ostavljen od strane države Bosne i Hercegovine. Realno, nikada nisam ni imao velika očekivanja od ove države, ista osjećanja je ona i ranije izazivala kod mene. Ipak sve to sam manje ili više uspješno kompenzovao zajebancijom, ignorisanjem, zavaravanjem, optimizmom i ostalim mehanizmima odbrane.
Danas to više nije dovoljno, niti želim da bilo šta kompenzujem.
U stvari, nisam ja ljut na sudije Ustavnog suda BiH koji su privatnim vezama, sebi sredili da se vakcinišu u Srbiji. Nisam ljut ni na Zorana Tegeltiju jer on je na čelu Savjeta ministara da ne bi došao neko drugi, koji želi da radi. Nisam ljut ni na Fadila Novalića koji može biti premijer nečega samo u ovakvom društvu. Nisam ljut ni na Viškovića koji već mjesec dana priča o masovnoj vakcinaciji Republike Srpske sa 20 000 vakcina. Nisam ljut ni na minista Šeranića koji je junački ćutao tokom cijele skijaške sezone na Jahorini, dok su ostala skijališta u Evropi bila zatvorena ili su im kapaciteti bili značajno redukovani.
Oni su oduvijek bili takvi, gledali su sebe i svoju guzicu.
Ljut sam na nas.
Ljut sam jer gledam kako se političari u sred pandemije nagornjavaju u Sarajevu i Banjaluci, ne obazirući se na broj mrtvih, da bi pokazali da su ovi drugi nesposobni. Ljut sam jer su Bosnu i Hercegovinu pretvorili u prosjaka koji živi od sadake. Ljut sam jer ljudi idu u Srbiju i Hrvatsku da se vakcinišu, a vakcine samo što nisu došle. Ljut sam jer olako prelazimo preko onoga što Dodik govori u Turskoj i onoga što priča kada se od Erdogana vrati. Ljut sam jer gledam kako međunarodna zajednica po ko zna koji put aplaudira privatnim sastancima SNSD, SDA i HDZ BiH koji državu, trebaju uvesti u Evropsku uniju. Ljut sam jer oni koji najviše rade protiv ove države imaju od nje najviše koristi. Ljut sam jer je političar za kojeg sam glasao na Parlementarnim izborima 2018. godine već promijenio dvije partije.
Ljut sam jer 25 godina trpimo, ćutimo i iznova biramo ovaj domaći nesoj, koji su opasniji po nas od bilo kojeg soja virusa COVID-19.
Ljutim se jer smo prestali biti ljudi, a postali Srbi, Hrvati i Bošnjaci spremni da ćutke umiru, siromaše, odlaze, samo da ih ne bi proglasili izdajnicima svoga naroda. Ljut sam jer nam je postalo lakše da ne rađamo djecu, nego da se borimo za njihovu budućnost. Ljutim se što smo umjesto pobune izabrali antidepresive i alkohol. Ljut sam jer smo sebe ubijedili da su putovanja luksuz, da samo budala kupuje novo auto i što tjeramo vlastitu djecu u inostranstvo. Ljutim se jer smo sebe ubijedili da nema života prije smrti.
Ljut sam jer nam je sve jasno, ali ništa ne preduzimamo.
Ljut sam što ćemo im i ovo halaliti!
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (19.03.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
