Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (30.01.2021)

Sinoć na tviteru naletih na objavu u kojoj “pravoslavna hrišćanka, pasionirani ljubitelj knjiga, zaljubljenik u istoriju i pozorište, patriota” sa romantičnim nikom Prolećno_jutro poziva Srbe da na sajtu IMBD ocijene film “Dara iz Jasenovca”, jer je neko, a ispostaviće se Hrvati, krenuo u kampanju protiv filma Dara u Jasenovcu.

Ostadoh u čudu jer koliko znam premijera u Beogradu je zakazana za 22.april, na godišnjicu proboja logoraša 1945. godine, a pronađoh da je američka premijera zakazana za 5. februar.

Pa kako onda srpske i hrvatske patriote ocjenjuju film kada ga nisu pogledali?

Fino, ako je film naš i govori o njihovim zločinima onda je sigurno dobar, ako je film njihov i govori o našim zločinima onda je sigurno loš. Gledanje filma je trivijalnost i gubitak vremena. Naravno, to nije samo problem ovog filma, to se preslikava na književnost, likovnu umjetnost, sport, istoriju, ali interesantno ne i na Severinu, Cecu,  Jecu i ostale zvijezde šunda.

Ovo sve već odavno znamo, ali ovdje dolazimo do nečeg mnogo ozbiljnijeg, a to su moralni postulati po kojima funkcionišu domaći nacionalisti od Vardara pa do Trigrlava.

Evo recimo Prolećno_jutro naglašava da je hrišćanka, a to znači da je u temeljima njenog morala 10 božijih zapovijesti. To znači da se pored ostalih grijehova ona gnuša “lažnog svjedočenja”, pa makar to bio i jedan film koji govori o stradanju njenog naroda u logoru Jasenovac. Slijedeći Hrista njoj bi istina trebala da bude na prvom mjestu, bez obzira koliko se ona (ne)sviđala nekome, pa makar to bio i njen narod kojeg toliko voli.

Ipak, ona ocjenjujući film, bez gledanja, laže jer smatra da je ta laž korisna za Srbe.

Prolećno_jutro za sebe kaže da je patriota, ali upitno je da li se ovdje radi o patriotizmu, jer domovina ne bi trebala da voli ljude koji lažu. Ovdje je riječ o najvulgarnijem obliku nacionalizma čije smo “blagodeti” upoznali 90-ih godina 20. vijeka. To je nacionalizam koji tvrdi da su naše žrtve važnije od drugih, da je naša istina istinitija od njihove. To je nacionalizam koji od pojedinca traži da laže, krade, ubija, pali, progoni ili barem da okrene glavu kada se to dešava i gdje je osveta važnija od ljubavi i praštanja.

Ovdje govorimo o jednom veoma primitivnom moralu koji funkcioniše na jedan vrlo jednostavan način “kada mi njih zajebemo, to je dobro, a kada oni nas zajebu, to je loše”.

Pa makar to bila IMBD ocjena filma.

To je suština domaćeg “patriotizma” i u njemu nema mjesta za univerzalne vrijednosti koje će važiti za sve ljude i u svakoj prilici, a to znači da je laž, prevara, krađa, grijeh bez obzira kakav uzvišeni ideal stoji iza toga.

Ako mislite da ovakve patriote, raznih fela, zbog ove moralne dileme ne mogu da spavaju, grdno se varate. Pravi patriota je odavno izabrao carstvo zemaljsko i pravila po kojima žive su vrlo praktična i fleksibilna. Univetzale vrijednosti su previše apstraktne i autošovinističke.  

A Bog je naš pa će da oprosti.

P.S. Ovo je odličan primjer kako je nacionalizam jednak kod svih naših naroda, jer ovo što oni rade je glupo i nemoralno, ali mi im moramo uzvratiti istom mjerom.

Umjesto oni i mi, stavite narod po želji, zavisi koliko ste nacional..., pardon patriote.

P.P.S. Zahvaljujem se Prolećnom_jutru za inspiraciju. 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (30.01.2021)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal