Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Novinarstvo čkaljaskog klana
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (22.01.2021)
Darko Momić Čkalja je jedan razuman čovjek, kada sam mu prije par godina objasnio teorijsku besmislenost i praktičnu beskorisnost pojma autošovinizam, više nas ne opisuje tako. Barem ne javno. Sada nas opisuje kao „nekoliko skribomana srpskog imena i prezimena sa mjestom prebivališta u najvećem gradu Republike Srpske.“ Darko Momić Čkalja je i vrsni novinar čim tako lako neistomišljenike naziva skribomanima.
Momić je i humanista pun razumijevanja za uređivačku politiku sadašnje direktorice BH radija Pejke Medić, tako on kaže „Medićki se na teret stavlja i da je onemogućila i zabranila pojavljivanje pojedinih sagovornika u programu BH Radija. Ona je to i otvoreno priznala uz obrazloženje da dok je ona na čelu BH Radija na tom mediju nema mjesta za ostrašćene i neadekvatne sagovornike koji svojim pristrasnim i neobjektivnim izjavama iritiraju najveći dio pripadnika jednog naroda. I apsolutno je u pravu, jer proklamovana uređivačka politika javnog RTV servisa BiH, a prirodno bi bilo i svih drugih medija, treba da podrazumijeva objektivan i uravnotežen pristup prema svim pojavama i događajima, pa tako i prema događajima iz najbliže istorije koji opterećuju međuljudske i međunacionalne odnose na ovim prostorima zato što niko ne želi da prihvati da stvari nisu crno-bijele i da je stereotip o žrtvama na jednoj i zločincima na drugoj strani upravo to - stereotip.“
Znači to nije cenzura, veća zaštita mentalnog zdravlja najvećeg dijela jednog naroda.
Pa pođimo redom.
Da li BH radio i njegova direkotrica Pejka Medić imaju mjerač ostrašćenosti i pristrasnosti svojih sagovornika? Zašto ga nisu ranije koristili dok gopođa Medić nije postala direktorica? Koji je to stepen ostrašćenosti i pristrasnosti dozvoljen da bih mogao gostovati na BH radiju?
Kada govorimo o kompetentnosti teško je reći na osnovu čega Pejka Medić procjenjuje nečiju kompetentnost i objektivnost? Jeli vidjela moj CV? Nije. Jel čitala moje publikacije? Nije. Jel čitala naučne radove koje sam do sada objavio? Nije. Jel slušala izlaganja na naučnim konferencijama? Nije. Da li je posao direktorice BH radija da utvrđuje nečiju kompetentnost? Kako je moguće da je neko bio kompetentan za ranije direktore BH radija, a njoj nije? Kako je moguće da novinari BH radija misle da sam kompetentan, za razliku od nje?
Kako Pejka Medić zna, baš kao i Momić, da „svojim pristrasnim i neobjektivnim izjavama iritiram najveći dio pripadnika jednog naroda.“ Da li BH radio pitao stanovnike jednog naroda ko ih iritira, a ko ne? Koliko dio jednog naroda neki pojedinci iritiraju, trećinu, polovinu, tri četvrtine? Kakva je polna, starosna, obrazovna i ekonomska struktura dijela tog naroda kojeg iritiraju? Ko propisuje u BH radiju koliko je dozvoljeno iritirati jedan narod da bi se pojavio u programu?
Evo Momiću ti mi odgovori?
A sada dolazimo do „objektivnog i uravnoteženog pristupa svim pojavama i događajima, pa tako i događajima iz najbliže istorije“. E to vam u slučaju direktorice Medić i Momića znači negiranje presuda Međunarodnom sudu pravde u Hagu i Međunarodnog sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji tj. negiranje genocida u Srebrenici. Objektivnost i uravnoteženost se takođe ogleda u divljenju i veličanju odgovornih za taj genocid. Takođe to podrazumjeva sistematsko ignorisanje zločina počinjenih od strane vojske i policije Republike Srpske tokom 90-ih, da se pripadnici jednog naroda ne bi iritirali.
Evo otvoreno vas pozivam direktorice Medić i novinaru Momiću da javno pokažemo tekstove koje smo pisali o „događajima iz najbliže istorije koji opterećuju međuljudske i međunacionalne odnose na ovim prostorima“, pa da izmjerimo vašu i moju objektivnost i uravnoteženost.
Ako se pokaže da ste vi objektivniji i uravnoteženiji od mene ja ću kupiti onaj duborez sa Karadžićem, Mladićem, čiča Dražom i majorom Tepićem i okačiti ga u dnevnu sobu, ali ako ja budem objektivniji i uravnoteženiji moraćete proći kroz centar Banjaluke u dresu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
P.S. Kada smo već kod iritiranja naroda, odgovori mi Momiću, imaš li kakav podatak o tome koliko omiljeni drvorez direktorice Medić sa čiča Dražom, Karadžićem i Mladićem iritira druga dva naroda i da li je licemjerno da jedna takva osoba postane direktorice BH radija?
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (22.01.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
