Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Instagram tradicija gradonačelnika Stanivukovića
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (08.01.2021)
Ima nesto šarmantno u neznanju novog gradonačelnika Draška Stanivukovića, on to tako odlično nosi, da se sviđa ljudima. Njegova površnost i neobrazovanost, postaju potpuno nebitni naspram njegovog osmjeha, samodopadljivosti i populizma.
Upravo su to osobine koje danas cijeni instagram omladina i roditelji te omladine.
Zašto sve ovo pišem?
Povod za sve ovo gore napisano je objava mladog gradonačelnika Banjaluke od 6. januara, gdje nam na društvenim mrežama, želi srećno Badnje veče.
Pa dobro Puhalo u čemu je problem?
Pa recimo prvi problem je u nošnji koju je Stanivuković obukao. Na prvi pogled to jeste hercegovačka ili crnogoska nošnja, ali samo na prvi pogled, jer ako malo pažljivije pogledate vidjećete da to nema veze sa orginalnom nošnjom ni jednih ni drugih. Biće da je Stanivuković nošnju prilagodio sebi jer je procijenio da mu plavo dobro stoji.
Sada dolazimo do drugog pitanja, šta Stanivuković radi u nošnji koja podsjeća na crnogorsku i hercegovačku nošnju? Nije on gradonačelnik Trebinja i Gacka, već Banjaluke. Izgleda da je stilista u njemu procijenio da mu krajiški autfit nije dovoljno instagramičan. Kada se već poziva na pretke mladi Stanivuković bi trebao znati da su oni starosjedioci u Krajini, osim ako mu se u san nije javio neki kurajber sa istoka.
Treća stvar koju Stanivuković ne može da shvati, baš kao ni njegovi 2.0 vršnjaci, a to je da naši preci nisu išli u nošnjama da sijeku Badnjak, već su išli u onome što su u tom trenutku imali da obuku. Najveći broj tih ljudi je bila tolika sirotinja da je ono što su imali na sebi bila i jedina njihova garderoba.
Kada smo kod tradicije bilo bi interesantno da nam gradonačelnik objasni od kada je to važno u Badnjak ići na konjima. Konji su prije 150 godina bili veliko bogatstvo, koje se pažljivo čuvalo i koristilo. Obično je odlazak po Badnjak izgledao ovako „Običaj je da domaćin ranom zorom Badnjeg dana ode po badnjak u obližnu šumu. Prvo traži dobar hrast ili cer koji je razgranat, ali takve veličine da ga može ponijeti kući na ramenu. Badnjačar se prvo prekrsti, izgovori molitvu "Pomozi Bože i badnjače sveti", a onda sječe drvo u tri maha tako da padne na istočnu stranu (s koje Hrist dolazi).“
Na kraju šta reći osim da nam se novi gradonačelnik Stanivuković prihvati knjige ili posavjetuje sa nekim školovanim ljudima i odluči da li će poštovati tradiciju i običaje ili će je prilagođavati svom konju.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (08.01.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
