Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Lešinari
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (04.01.2021)
Ovo je jedan potpuno beskoristan tekst, tekst o medijima koji su se odavno pretvorili u bizarne „crne hronike“ koje su sami sebi dovoljne.
Naravno, povod je pisanje domaćih medija o smrti mladih ljudi iz Posušja.
Sama činjenica da je osam mladih ljudi stradalo tragedija je sama po sebi ali postavlja se pitanje zašto mediji ne stanu na tome već nastavljaju da pišu potpuno nebitne stvari od koje ni porodice nastradalih, ni društvo neće imati nikakve koristi?
Evo nekoliko naslova:
- "Avaz" u Posušju: Ovo su prve fotografije s mjesta užasne tragedije“
- „Novi detalji tragedije u Posušju: Prozor bio napola otvoren, agregat radio, uzeti uzorci krvi i urina“
- "SRCE PUCA U MILION KOMADIĆA" Potresna poruka razrednice petero stradalih Posušaka“
- „Posušje oplakuje smrt osmero mladih“
- „I NEBO PLAČE U POSUŠJU Veliki broj građana na vječni počinak ispratio tragično stradalu Mirelu Rezo (FOTO,VIDEO)“
- „POTRESNO: Hercegovačka glumica posvetila stihove tragično preminulim u Posušju“
Sami naslovi, kao i tekstovi koji ih prate, su potpuno suvišni, jer šta drugo osim tuge mogu osjećati stanovnici Posušja dok sahranjuju svoju djecu, rodbinu, komšije, prijatelje, sugrađane? Kakvu poruku može napisati razrednica koja se oprašta od svojih đaka nego potresnu? Zašto je bilo kome, osim policiji i tužilaštvu, važno u kakvom je položaju bio prozor u vrijeme tragedije? Kakvi će biti stihovi posvećeni mladima koji su nastradali, nego potresni? Na kraju zapitajmo se da li će porodicama biti lakše ako mediji objave imena i fotografije nastradalih?
Mogu da razumijem da postoje ljudi koji žele da vide fotografiju kuće u kojoj su mladi nastradali ili video sa sahrane, ali zašto im to „zadovoljstvo“ pružiti?
Da li je to novinarstvo i da li su zbog ovakvih vijesti novinari četiri godine išli na fakultet? Naravno da nije. To i mediji veoma dobro znaju, ali podilaženje najnižim ljudskim porivima, povećava njihovu čitanosti i gledanosti i stvara privid aktuelnosti.
Da mediji žele da urade nešto korisno i da žele biti konstruktivni, pitali bi nadležne institucije šta će uraditi da se ovakve tragedije spriječe i da ne prestanu tražiti taj odgovor dok se nešto konkretno ne uradi.
Ali to niko ne čita, gleda i sluša.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (04.01.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
