Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Kako je biti Hrvat u Republici Srpskoj?
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (19.09.2020)
U četrvrtak, 17. septembra, „predstavnik Srba“ iz Bosne i Hercegovine Milorad Dodik sastao se hrvatskim državnim vrhom (Plenković i Milanović) i nakon toga je izjavio;
„Bilo je lagodno u Zagrebu razgovarati o položaju Hrvata u Republici Srpskoj jer su njihovi problemi riješeni“
Ali kakav je stvarni položaj Hrvata u Republici Srpskoj?
Započećemo od jednostavne statistike 1991. godine na teritoriji sadašnje Republike Srpske živjelo je preko 144 129 Hrvata ili 9,3%, a prema popisu 2013. godine ih je živjelo 29 645 ili 2,4%. Ako pogledamo po gradovima u Banjaluci ih je 1991. godine bilo 14,8%, a 2013. godine 2,8%, u Derventi su činili 38,9% stanovnika te opštine, da bi 2013. godine činili 9,4%
Statistika ide u prilog izjavi Milorada Dodika. U Republici Srpskoj nema Hrvata, pa zbog toga nema ni velikih problema koji bi se trebali rješavati.
Odmah da razjasnimo koliko god su vlasti Republike Srpske bile nezainteresovane za povratak Hrvata na svoja ognjišta, ni vlasti Republike Hrvatske nisu se baš pretrgle oko njihovog povratka. Jednostavno rečeno i Hrvatskoj su Hrvati iz Republike Srpske dobro došli da popune njihov nedostatak stanovništva.
Ako se osvrnemo na ono što se dešavalo nakon rata u BiH vidimo da niko nije odgovaro za zločin u Briševu pokraj Prijedora 1992. godine kada je ubijeno 67 Hrvata, a još uvijek se traže tijela mnogih Hrvata ubijenih iz Kotor Varoši. Za rušenje crkve na Petrićevcu niko nikad nije odgovarao, ali hajde što nije odgovarao nego nije se ni izvinio za njihova ubistva, hapšenja, premlaćivanja, plajčku, otpuštanja.
Ovo je bila jasna poruka Hrvatima koji su živjeli u Republici Srpskoj koliko želimo da se vrate svojim kućama.
Ali kako danas živi onih 2,4% Hrvata u Republici Srpskoj?
Mislim da je odgovor prilično jednostavan, žive kako znaju i umiju, zaboravljeni i od Hrvatske i od HDZ BiH-a, ignorisani od Vlasti u Republici Srpskoj i prepušteni CARITAS-u i Katoličkoj crkvi.
Prije svega moramo imati na umu da se nakon rata u Republiku Srpsku vratio mali broj Hrvata i to najviše srednjovječnih i starijih ljudi. Koliko je situacija dramatiča najbolje pokazuje podatak da je 2013. godine u školama Republike Srpske bilo 409 djece hrvatske nacionalnosti. Nisam uspio doći do novije statistike, ali vjerujem da je taj broj danas još manji.
Drugi problem sa kojima se Hrvati u Republici Srpskoj suočavaju je nemogućnost zapošljavanja. S jedne strane mnogi ne žele da zapošljavaju Hrvate, a s druge strane broj Hrvata u javnim institucijama je znatno manji od onog koji bi trebao biti prema popisu iz 1991. godine (9,3%). Prema podacima iz 2019. godine u Republici Srpskoj, odnosno njenim institucijama i tijelima, od 4006 zaposlenih ukupno 3815 su Srbi, po 53 Bošnjaci i Hrvati, 69 ostali te 16 iz nacionalnih manjina. Srbi imaju apsolutnu dominaciju u broju zaposlenih u institucijama Republike Srpske, Bošnjaci i Hrvati čine tek po 1,3% zaposlenih u entitetskim institucijama, a više od njih ima čak i ostalih (1,7%). Svega 6 Hrvata se nalazi na rukovodećim je pozicijama u ovom entitetu.
Treći problem sa kojim se susreću Hrvati u Republici Srpskoj su njihovi politički predstavnici. Ako pogledamo sastave vlade, Narodne skupštine i Vijeća naroda Republike Srpske dobijamo vrlo zanimljive podatke. U Narodnoj skupštini Republike Srpske dominiraju Hrvati iz SNSD-a, PDP-a i Socijalističke partije, baš kao i u Vijeći naroda. U Vladi Republike Srpske od 2003. godine do 2015. godine bilo je 11 ministara iz reda hrvatskog naroda, od toga njh 3 iz partija koje u svom nazivu imaju hrvatsko ime i 8 ministara iz SNSD-a, PDP-a i Socijalističke partije.
Postavlja se pitanje koliko su ti hrvatski nosioci vlasti predstavljali interese Hrvata u Republici Srpskoj, a koliko svoje lične interese ili interese svojih stranaka i lidera?
Čini mi se da je ovo drugo bilo više zastupljeno.
Do 2015. godine u Republici Srpskoj je obnovljeno 5050 stambenih jedinica, ali oni su u velikoj mjeri prodani ili zamijenjeni.
Kada razgovarate sa Hrvatima u Republici Srpskoj reći će vam da se osjećaju sigurnim, dok god ne ističu svoje hrvatstvo i dok organizovano ne istupaju u javnosti. Kada postanu vidljivi nailaze na ignorisanje vlasti i bijes pojedinaca.
Znači dok god si Hrvat među svoja četiri zida, to nikome ne smeta ni u Hrvatskoj ni u Republici Srpskoj.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (19.09.2020)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
