Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Patriotizam po Dodiku i Puhalu
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (31.07.2020)
Dragi moj srpski članu Predsjedništva BiH-a,
javiše mi da me opet spominjete u vašim gostovanjima na televiziji, ali ovaj put na Pinku u Srbiji.
Kažete da sam „uporno protiv Republike Srpske, i tako se oglašava i priča o iseljenju. To je nešto što više nije tema. Mnogi koji su iselili prije dvije ili tri godine vratili se ovdje u Srbiju i Republiku Srpsku.“
Pa reko da vam ne ostanem dužan jer nije srpski ćutati.
Idemo prvo o patriotizu.
Američki psiholog Ervin Staub razlikuje dva oblika patriotizma, “slijepi” i “konstruktivni”. Slijepi patriotizam predstavlja bezuslovnu podršku naciji, njenim institucijama i njenoj politici, kakva god ona bila. To ste vi neki dan sročili vrlo fino u Narodnoj skupštini Republike Srpske, citiram „ako ne podrže mene, podržaće Komšića i Džaferovića.“
Šta znači biti protiv Republike Srpske?
Jel to znači da vam oduševljeno aplaudiram kada sve neistomišljenike nazivate izdajnicima i stranim plaćenicima? Jel treba da padam u trans kada svjesno i namjerno preuveličavate broj ubijenih Srba u Jasenovcu ili Srebrenici. Kada odlikujete presuđene ratne zločince i pretvrate ih u heroje? Jel to znači amnezija na sve što ste govorili 90-ih, jer je to suprotno od onog što pričate danas? Jel treba da skačem od sreće kada auto- put otvarate tri puta, kada puštate trafostanicu u pogon ili kružni tok u Prnjavoru? Da li to znači da treba da više vjerujem RTRS-u, nego svojim očima? Da li to znači da je jedino vaša vizija budućnosti Republike Srpske ispravna i da je ne smijemo propitivati?
Ja ću članu Predsjedništva po svom, a vi imate vaše klimoglavce u SNSD-u pa neka vam oni tapšu, kliču i klimaju glavom koliko hoćete.
Srpski članu Predsjedništva BiH ja preferiram ono što se zove konstruktivni patriotizam a on podrazumijeva uključenosti i vezanosti za sopstvenu zajednicu, ali kroz uravnoteženu brigu, kako za svoju zajednicu tako i za ljude uopšte. Ja smijem biti i Banjalučanin, i Srbin, i Bosanac, i Hercegovac, i psiholog, i Evropljanin, jer me konstitutivnost ne sputava i baš me briga šta neko misli o tome. Ja smijem da na ulici tražim pravdu za Davida, ja mogu da govorim o ubijenim Bošnjacima u Zecovima, ja mogu reći da ministar Petar Đokić nije vidio fakulteta iako ima diplomu.
Ja mogu da kritikujem sve što mi smeta u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i u Republici Srpskoj.
Mene izbori i rejtinzi ne sprečavaju da budem slobodan čovjek, a Republika Srpska treba slobodne ljude.
A sada malo o povratku ljudi u Republiku Srpsku o kojem ste govorili i kojim se toliko ponosite.
Predsjeniče SNSD-a evo nekoliko podataka iz Statističkog godišnjaka Republike Srpske, čije podatke moramo uvažavatu, jer nemamo relevantnije, a koji nam veoma dobro govori o trenutnoj demografskoj slici u Republici Srpskoj.
Počećemo od 2006. godine kada ste došli na vlast, te godine je rođeno 10 524 djece, šest godina kasnije 2012. godineje rođeno 9978, a 2018. godine 9568. Kao što vidite gospodine Dodik sve se manje djece rađa u Republici Srpskoj i jel patriotski da se to glasno kaže?
I broj osnovnih škola se smanjuje gospodine Dodik i ako to kažem da li je to napad na Republiku Srpsku? Kada ste došli na vlast 2006. godine imali smo 791 osnovnu školu u Republici Srpskoj, da bi taj broj 2012. pao na 731, ali pad se nastavlja i 2018. godine imamo 692 osnovne škole.
Opada i broj učenika u osnovnim školama Republike Srpske predsjedniče SNSD-a. U 2006. godini imali smo 116 393 učenika, da bi taj broj opao 2012. godine na 101 376, a 2018. imamo 91 370 djece u osnovnoj školi. Gdje nam nestaju djeca Mile?
Ovo se sve dešava za vrijeme vlasti SNSD i vaših koalicionih liliputanaca.
Ako nastavite sa ovakvim patriotizmom predjsedniče Dodik nestaćemo. Vi ste odgovorni za ovo, a ne ja. Vi i vaša partija se kandidaovala da rješavate ove probleme, da nas usrećite. Ja nisam toliko sposoban i srećan sam kad mi je žena zadovoljna.
Za to ste dobili valst, zato imate budžet, institucije i „stručnjake“.
Prestanite da nas jebete i za početak pozabavite se podizanjem nataliteta.
Toliko o patriotizmu i povratku ljudi u Republiku Srpsku. Mislim da sam bio veoma jasan.
Ako želite da polemišemo vidimo se na RTRS-u.
Svako dobro
Srđan Puhalo
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (31.07.2020)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
