Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (25.05.2020)

Prije neki dan poslanica PDP-a Jelena Trivić je ovo kazala „Javno sam iznijela svoj stav o prvom gerilcu porobljene Evrope Dragoljubu Draži Mihailoviću. I branila ga i braniću ga uvijek. I da vi meni govorite da sam ja izdajnik. Porodicu sa očeve strane su spasili četnici. Gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja. Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji. Moj deda jeste bio partizan igrom slučaja, ali se nikada nije libio da kritikuje Tita i partiju“.

Pa da vidimo šta kaže istorija o srpskim žrtvama u Bosanskoj Krajini i ulozi četnika u njihovom spasavanju.

Prvo ćemo se pozvati na članak „Stvarni gubici civilnog stanovništva u BiH prema popisu `Žrtve rata 1941-1945` analiza stanja delimično izvršene revizije„ Dragana Cvetkovića kustosa Muzeja žrtava genocida u Beogradu u kojem on govori o civilnim žrtvama u Bosni i Hercegovini. U tom članku on tvrdi da je u Bosanskoj Krajini tokom drugog svjetskog rata stardalo 75 556 srpskih civila, od toga 23 003 djece.  U tabeli možete da vidite koliko ih je stradalo u pojedinim godinama rata.

Kao što vidimo najviše civila je poginulo u prvi dvije godine rata 55 921 ili 74 %, a šta su tada radili četnici u Bosanskoj Krajini?

1941. godine u Bosanskoj Krajini teško je govoriti o četnicima i partizanima, ali se može govoriti o srpskim ustanicima koji su se digli na ustanak braneći se od ustaškog terora i protiv njemačke okupacije. U tom vremenu smutnje i previranja ubijeno je 22 549 srpskih civila i vjerovatno bi ih bilo ubijeno još više da nije došlo do pobune i ustanka, ali teško je tu pobunu pripisati isključivo četnicima.

Krajem 1941. i početkom 1942. godine dolazi do razdvajanja ustanika na četnike i partizane i međusobnih trvenja i sukoba.

• Krajem januara 1942. kod sela Medeno Polje, u blizini Bosanskog  Petrovca, dijelovi 1. Krajiškog odreda razbili su  ojačanu četu italijanske divizije „Sasari“ i manji broj četnika (oko 300 vojnika).
• U martu u selu Lipovac kod Banjaluke četnici ranjavaju doktora Mladena Stojanovića, a 31. marta četnici Rade Radića, ga ubijaju u bolnici u Jošavci, zajedno sa Milanom Ličinom i Rajkom Bosnićem.  
• 27. aprila potpisan sporazum između komandanta četničkog odreda „Petar Kočić“ Uroša Drenovića i predstavnika NDH o zajedničkoj borbi protiv partizana o međusobnom priznanju i o stavljanju četnika pod ustašku komandu.
• Početkom maja četnici iz puka „Manjača“ ubijaju komuniste Kasima Hadžića i Draga Langa.
• 15. maja imamo dopis Zapovjedništva Banjalučkog zdruga o sklapanju sporazuma između ustaško-domobranskih vlasti i četničkog puka „Manjača“ kojim komanduje Marčetić.
• Krajem maja četnici napadaju partizansku bolnicu na planini Čemernici i tada ginu Karlo Rojc i Ante Jakić.
• 24. maja četnički odredi „Obilić“ Lazara Tešanovića prihvata ustaško-četnički sporazum o zajedničkoj saradnji u borbi protiv partizana.
• 25. 5. pod pritiskom 5. i 1. krajiškog odreda, dijelovi italijanske divizije „Sasari“, ustaše i četnici pod borbom se povukli iz Bosanskog Petrovca u Drvar.
• 28. 5. kod Piskavice 1. krajiška brigada i 4. bataljon 2. krajiškog NOP odreda odbili napad jačih delova domobranske Banjolučke brigade i četničkog puka „Manjača“  iz Banje Luke.
• 29. 5. 1942 Četnički odred „Kočić“, ojačan četom ustaša, otpočeo dvodnevni neuspjeli napad na Ribnik.
• 7. juna u selu Javorani četnici sa lijeve i desne strane Vrbasa održavaju konferenciju kojem prisustvuju Rade Radić, Lazo Tešanović, Vukašin Marčetić, Uroš Drenović, Mitar Trivunčić i drugi. Na koferenciji se govorilo o borbi protiv partizana i oblicima saradnje sa NDH.
• I na kraju imamo i sporazum između predstavnika četničkog odreda „Borje“ na čelu sa Radom Radićem i NDH od 9. juna 1942. o priznavanju suvereniteta NDH i o saradnji u borbi protiv NOP-a.

Četiri mjeseca pošto su ustaše pobile 2300 Srba u Drakuliću, Motikama, Šargovcu, nije bilo četničkog lidera i četničke jedinice u okolini Banjaluke koja nije imala potpisan sporazum o lojalnosti sa NDH.

Poslanice Jelena, kao što vidite sve su ovo primjeri istinske gerilske borbe i antifašizma.

Znam, reći ćete da su to četnici uradili da bi zaštitile srpski narod od ustaša, ali imajte na umu da je zadnji četnički sporazum sa NDH-a potpisan nekoliko dana pred bitku na Kozari, u kojoj je učestvovalo i 2000 četnika. Evo dole njemackih izvještaja.

Oni su čuvali leđa ustašama i Nijemcima, dok su oni odvodili i ubijali Srbe na Kozari. Tada je za mjesec dana pobijeno 33 398 civila, Srba, od toga 11 219 djece starosti do 14 godina, a 68 500 osoba poslano u koncentracione logore.

Kao što rekoste „gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja“.

O gerilskoj borbi i antifašizmu prvih gerilaca Pećanca, Blaža Đukanovića, Đurišića, Jevđevića, Baćovića, Đujića i ostalih „vojvoda“ moraćete sami da se obrazujete, ako imate obraza. 

P.S. Na kraju ću citirati riječi Rada Radića, nosioca ulice u Banjaluci, koji na konferenciji bosanskih četnika, krajem 1942 godine, u Kulašima kaže „Mi četnici demoralisani smo kao saveznici ustaša i Nijemaca, а to tako da i London sam hvali partizane, а ne nas četnike. Mi smo silom prilika sklopili ugovore о primirju...“.

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (25.05.2020)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal